Uzvišeni Allah u Časnom Kur'anu kaže: „One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!“ (Ra'd, 28) Dakle, lijek za srce je jedino u spominjanju Allaha, dž.š. Indijski učenjak, Jusuf Kandehlevi, rah., u svome djelu „Hajatu ‘s-sahabe“, o tome kazuje: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je toliko činio zikr, da nije bilo niti jednog trenutka, a da nije u stanju zikra.“
U istom djelu, govori se i o zikru koji je određen brojem i o korištenju tespiha prilikom činjenja zikra. Navodi se da je naša majka, Safija, r.anha, rekla: „Jednog dana, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je došao kod mene. Preda mnom je bilo četiri hiljade košpi hurme pomoću kojih sam činila zikr.“
Prenosi se da je Ebu Hurejre, r.a., ashab koji je ummetu prenio najviše hadisa, imao konopac na kojem je bilo svezano 12 hiljada čvorova uz pomoć kojih je činio zikr Allaha, dž.š. Budući da je u sretnom stoljeću, velikanu kakav je bio Ebu Hurejre, r.a., bio potreban zikr od 12 hiljada kako bi svoje srce obasjao nurom, razmislimo onda koliko smo mi, u našem vremenu, u potrebi za zikrom, kako bismo srca očistili od tame koja je u njima.
Poznati hadiski učenjak, Ebu Davud, rah., prenosi da je Ebu Nadiru, rah., koji je imao čast da se susretne sa nekim ashabima, r.anhum, došao neki starac i ispričao sljedeće:
„U Medini sam bio gost kod Ebu Hurejrea. Shvatio sam da dotada nisam upoznao čovjeka koji je u tolikoj mjeri posvećen ibadetu i koji toliko čini hizmet svome musafiru. Jedne prilike, vidio sam ga kako sjedi na divanu, a ispred njega je bila torba puna kukuruznih zrna (ili košpi hurme). Ispred divana je sjedio i njegov hizmećar. Ebu Hurejre je činio zikr sve dok ne bi izvadio sva zrna iz torbe, a zatim bi ih hizmećar ponovo vraćao u torbu.“
Čovjekovo srce i nefs su u stalnoj borbi. U svakom čovjeku postoji šejtan koji se zove „hannas“ i koji stalno ubacuje vesvese u srce. Hannas znači podmukao, to je dakle onaj koji podmuklo želi spriječiti čovjeka da čini zikr. Kada u srcu nema zikra, hannas pruži svoje kandže na njega, te ubacuje vesvese. Zatim navodi čovjeka na nepokornost i na koncu ga odvodi u kufr. A jedini lijek protiv njega jeste zikrullah.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Ukoliko čovjek kaže ‘La havle vela kuvvete illa billahil alijjil azim’, šejtan bježi.“ Međutim, da li šejtan bježi iz srca svake osobe koja izgovori taj zikr? Da li je samo zikrullah dovoljan da otjera šejtana?
U djelu „Ihjau ulumi ‘d-din“, Imam Gazali, rah., o tome kazuje sljedeće: „Znaj da je put zaštite srca u zatvaranju kapija na koja u njega ulazi hannas. A to je jedino moguće ispravljanjem ružnog ahlaka.“
Navedimo sljedeći primjer: Recimo da smo u njivu posadili različito povrće i da smo stavili đubrivo. Njiva nam je vrlo plodonosna, ali ukoliko je ne budemo zalijevali i okopavali, plodovi neće izrasti. Ukoliko zalijevanje posmatramo kao aluziju na zikr, onda je jasno prije zikra srce treba pripremiti. Prema tome, kako bi prokleti šejtan otišao iz srca, uvjet je da poznajemo i zatvorimo sve prilaze srcu.
A putevi ulaska šejtana u srce jesu zavist, pohlepa, srdžba, mržnja i neprijateljstvo. Sve dok ne otklonimo te loše osobine, ostavljamo otvoren put šejtanu. Nakon što se riješimo lošeg ahlaka, lahko ćemo moći primijetiti šejtanske spletke.
Uzvišeni Allah Časnom Kur'anu kaže: „Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi.“ (A'raf, 201)
