Veliki mutesavvif 19. stoljeća, Muhammed b. Abdullah el-Hani, k.s., u svome djelu „Behdžetu’s-senijje: Nakšibendijski adabi”, o vrijednosti skrivenog zikra kaže:
Zikr se može činiti i jezikom i srcem. To je na sljedeći način objasnio Imam Nevevi, k.s., u svome djelu el-Ezkar: “Zikr se može činiti jezikom i srcem, a najvrjedniji zikr je onaj koji se čini i jezikom i srcem. Ukoliko se čini samo jezikom ili samo srcem, onda je zikr srcem vrjedniji od zikra jezikom.” Bilo da se radi o srčanom ili zikru koji se čini jezikom, za obje vrste zikra postoje dokazi u Časnom Kur’anu i u Sunnetu. Velikani nakšibendijskog puta odabrali su hafi, dakle, skriveni zikr. Oni su to učinili shodno dokazima iz Časnog Kur’ana i Sunneta. Ovo su njihova uporišta iz Časnog Kur’ana:
- “I spominji Gospodara svoga ujutro i navečer u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižući jako glas, i ne budi bezbrižan.“ (A’raf, 205)
- “Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole.” (A’raf, 55)
A dokazi iz Sunneta nalaze se u sljedećim hadisima: Uzvišeni Allah kaže: “Ja prema Svome robu postupam shodno njegovom mišljenju o Meni. Kada Me spominje, Ja sam sa njim. Ukoliko Me spominje u sebi (tajno), i Ja njega spominjem u Sebi (tajno). Ukoliko Me spomene u društvu, i Ja njega spomenem u mnogo vrjednijem društvu.” (Buhari, Tevhid, 15; Muslim, Zikr, 6; Tirmizi, Da’vat, 131)
Tajni zikr (zikr koji ne čuju meleki pisari), sedamdeset puta je vrjedniji od javnog. Na Sudnjem danu, Allah, dž.š., će sakupiti sve ljude radi polaganja računa. Meleki pisari će donijeti napisana sva djela koja su zapisali. Onda će im Allah, dž.š., reći: “Da li je ostalo nešto što niste zapisali Mome robu?”, a meleki će odgovoriti: “Nismo propustili ništa što smo o njemu znali i vidjeli, sve smo zapisali.” Nakon toga, Allah, dž.š., će se obratiti Svome robu: “Ti kod Nas imaš tajnu knjigu. Meleki za nju ne znaju. U nju sam Ja upisivao i Ja ću te nagraditi za ono što je upisano. To je zikr koji si tajno činio.” (Ebu Ja’la, Musned, br. 4738; Ibn Hadžerel-‘ Askalani, el-Metalibu’l-‘alije, br. 3421; Hejsemi, Medžmeu’z-zevaid, 10/81)
Kao što vidimo, zikr koji se čini jezikom je zikr koji meleki čuju i zapisuju, a srčani zikr je zikr koji meleki ne čuju i ne zapisuju. Imam Sujuti, rah., u svom djelu el-Džamiu’ssagir, je naveo sljedeći hadis: “Najbolji zikr je tajni zikr, a najbolja opskrba je ona koje ima u dovoljnoj mjeri.” (Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 1/172; Sujuti, el-Džamiu’s-sagir, br.4009, Ebu Ja’la, Musned, br.731; Bejheki, Šu’abu’l-iman, br.552)
Časopis Semerkand, br.104