Žene su ovakve, a muškarci onakvi
Generalni pristupi o muškom i ženskom spolu koje smo kao društvo razvili i koji utječu na naš stav prema supružniku, opet su nešto što je suprotno duhu braka. Naprimjer, muškarac koji ne uočava vlastitu grešku, već svu krivicu vidi u ženinoj osjetljivosti, ne samo da neće razumjeti problem, nego ga neće čak ni primijetiti. Povrh svega, to će dovesti i do nastanka novog problema… Ili, supruga koja ima stav da su muškarci bezosjećajna bića, razmišljajući kako je muž svakako neće razumjeti, umjesto da se njemu otvori, svoje probleme će ispričati drugoj osobi. Tako će istovremeno učiniti i veliku nepravdu svome braku, a i nastavit će doživljavati isti problem kao u začaranom krugu. Muškarci i žene imaju po prirodi različite karakteristike, različite uloge u porodici i različita očekivanja od braka. Sama svjesnost o tome, često olakšava stvari. Ipak, ukoliko sve budemo gledali kroz prizmu različitih karakteristika muškaraca i žena, onda nas to može udaljiti od viđenja cjelokupne slike. Umjesto što se u odnosu sa svojim bračnim drugom držimo šablonskih stavova „Žene su ovakve, a muškarci onakvi“, trebamo se posvetiti pitanjima „Kakav je moj supružnik, šta želi, a šta ne?“
U rječnicima se riječ predrasuda definiše kao unaprijed donesen sud ili mišljenje o nečemu što se dovoljno ne poznaje niti se temeljito i kritički proučilo. Dakle, predrasuda se ne odnosi samo na negativno mišljenje koje smo neosnovano razvili o nekoj pojavi ili osobi, već i na neosnovano pozitivno mišljenje o istome. Stoga kažemo da predrasude vezane za brak obuhvataju i pozitivne i negativne misli koje bivaju uzrokom da u brak ulazimo sa nerealnim očekivanjima ili neosnovanim strahovima.
Predrasude vezane za brak prouzrokuju velike prepreke u realnoj procjeni našeg odnosa sa supružnikom. Primjeri iz našeg okruženja i tuđe bračne priče već na samom početku oblikuju naš pogled na supružnika i na naš međuodnos. Naravno, i pretjerano romantične veze, kao i prevare i intrige koje danas nažalost mnogi muslimani gledaju na tv-serijama, utječu na usvajanje ukalupljenih stavova o braku.
Nedostatak ljubavi ili problem ahlaka?
Jedna od najpoznatijih predrasuda o braku jeste predrasuda o ljubavi i sreći. Mnogi vjeruju da je ljubav prvi uslov bračne sreće. Nažalost tome je uveliko doprinijela televizija. Mnogi mladi, koji razmišljaju na način „Ako volim, podnijet ću svaki teret“, kreću u potragu za bračnim drugom koji će učiniti da njihovo srce iskoči sa svoga mjesta. Ili, neki bračni parovi nemogućnost prevazilaženja problema u braku vežu za manjak ljubavi. Doista, ljubav za nekoga može biti ključni elemenat. Ali, samo za nekoga… Treba se osvrnuti i na drugu stranu medalje. Mnogi problemi za koje smatramo da su nastali uslijed nedostatka ljubavi, ustvari potječu od slabosti ahlaka i nedostatka osjećaja za odgovornost. Naprimjer, osoba koja se žali na to da je bračni drug povrjeđuje može reći „Da me voli, ponašao/ponašala bi se pažljivije prema meni“, no, moguće je da uzrok takvog ponašanja nije nedostatak ljubavi, već supružnikova nesmotrenost kada su u pitanju međuljudski odnosi. Istinski uzrok takvih i sličnih problema možemo otkriti samo ukoliko se uspijemo izvući iz svojih predrasuda, te ukoliko sagledamo svoga supružnika i naš odnos u realnom svjetlu.
Još jedna stvar koju ne smijemo zaboraviti, a koja se tiče ljubavi, jeste tvrdnja ljudi koji žive u slobodnim vezama o tome da brak ubija ljubav. Prema tom gledištu koje ljubav zasnovanu na strastima stavlja na poziciju svetosti, brak u ljudskom životu ima negativnu ulogu, i predstavlja faktor koji ubija ljubav. Brak je, dakle, prepreka koja ubija ljubav, tu ljubav koja je izvor svih ljepota. Rečenice poput „Nestalo je ljubavi, pa smo se rastali“, „Među nama više nije bilo ushićenja, počeli smo smarati jedno drugo“, u naš um graviraju negativnost braka. Zanimljivo je to da ta nepravda koja se čini braku, nije više samo gledište ljudi koji žude jedino za zadovoljenjem svojih strasti, već utječe i na to da i vjernici počinju gledati iz istog ugla i da rješenja traže na sličan način.
Međutim, ljubav o kojoj se govori je usko vezana za prvobitno ushićenje. Kako vrijeme u braku prolazi, sasvim je prirodno da se to ushićenje smanji, pa čak i nestane. To stanje nalikuje na stanje osobe koja je ušla u tridesete godine, u stabilan period, i prevazišla stanje petnaestogodišnjeg tinejdžera. Ukoliko u braku nema prevelikih problema, veza između supružnika postaje zrelija i njihov odnos postaje skladan. Prvobitno ushićenje nestaje, ali na njegovo mjesto dolazi nešto mnogo veće, međusobno upotpunjavanje, bivanje istinskim supružnikom. Tek tada shvatate da ste se zapravo oslobodili robovanja trenutnim osjećajima i da ste sa svojim supružnikom razvili stabilniju i veću ljubav.
Svaki bračni par treba ocrtati svoj put
Nije ispravno proglasiti brak izvorom sreće niti proglasiti ga neprijateljem ljubavi. Ma koliko da postoje univerzalne i temeljne tačke koje svi potvrđuju, kao što su lijepo slaganje i odmjereno postupanje prema drugome, definicija dobrog/sretnog braka razlikuje od osobe do osobe. Trebamo znati da, baš poput ljudi, postoje i brakovi različitih karakteristika. Dok su nekim brakovima za sreću najviše potrebni ljubav i strast, nekima su potrebni izvršavanje odgovornosti i požrtvovana briga o domu. Dok neki bračni parovi vikanjem pokušavaju riješiti probleme, drugi više vole da komuniciraju tihim tonom. Ukratko, brak nije jednoslojna i jednostavna struktura. Stoga, umjesto da živimo lošu i krivu kopiju tuđeg života, svaki bračni par treba se uzdignuti iznad predrasuda i znati iscrtati vlastiti put u svojoj bračnoj zajednici.
