Ibn ‘Adžibe, k.s., kaže da je nefs u suštini jedan, ali da ima različite nazive shodno stepenu duhovne čistoće i odgoja. Pa tako, nefs koji je utonuo u blatu grijeha nosi naziv „emmara“, dok se nefs koji je došao u stanje da prekorava ružna djela koja je počinio, naziva „levvama“. Dakle, kada rob počne razmišljati o svojim grijesima i postane svjestan svojih loših halova (duhovna stanja), on sebe poziva na odgovornost i počinje se prekoravati uz osjećaj kajanja. Zahvaljujući tome okreće se tevbi i udaljava se od grijeha, te tako sa stepena „nefs-i emmare“ prelazi na drugi, malo visočiji stepen, koji se naziva „nefs-i levvama“.
U rječnicima se riječ „levm“ prevodi kao „prekoravanje, kuđenje“, pa se tako za onoga ko sebe stalno kori i ukorava, kaže da je na stepenu „levvame“. Postupci koji nisu u skladu sa edebom, koji nisu lijepi i prijatni, zaslužuju prijekor. Nefs-i levvama se u Časnom Kur'anu spominje u drugom ajetu sure Kijamet, gdje Uzvišeni Gospodar kaže: „I kunem se dušom koja sebe kori.“ Tumačeći taj ajet Ibn ‘Adžibe, k.s., ovako kaže: „Uzvišeni Allah se, nakon zaklinjanja Sudnjim danom, zaklinje nefs-i levvamom (duša koja sebe kori). Razlog toga je Njegova želja da naglasi veličinu Sudnjega dana, kao i veličinu nefs-i levvame. Štaviše, nefs-i levvama posjeduje veći položaj kod Uzvišenog Allaha. Jer to je nefs koji najprije kori svoga vlasnika zbog počinjenih grešaka, a nakon toga dolazi na stepen da ga nadahnjuje za činjenje dobra.“
Hasan el-Basri, rah., također tumači navedeni ajet, pa kaže: „Tako mi Allaha, istinski vjernik je onaj koji neprestano prekorava svoj nefs. Stalno ga preispituje, postavljajući mu pitanja poput: ‘Šta sam želio da kažem tim riječima? Sa kojim ciljem i svrhom sam pojeo ovaj zalogaj? Šta je to što želim postići mislima koje prolaze kroz moje srce?…’ A fasik (veliki griješnik) koji je utonuo u grijehe, nikada ne kori svoj nefs.“
Šihabuddin Suhraverdi, k.s., nefs-i levamu opisuje sljedećim riječima: „Ukoliko se nefs uzdigne iz stanja svoje suštinske naravi i slijeđenja niskih želja koje prolaze iz te naravi, te dosegne mekam ruha, onda je on dostigao stepen levvame. Jer on sa tog stepena već posmatra mekam mutmeinne (smirena duša) i shvata uzvišenost tog mekama. Tada rob počinje da prekorava svoj nefs koji ga stalno poziva na zlo. A ukoliko se nefs ne uspije uzdignuti sa svog prvobitnog mekama, on onda ostaje lišen nura znanja i spoznaje. U tom zlučaju ostaje u tminama i nastavlja da neprestano naređuje zlo.“
Nefs-i levvama je stepen na kojem osoba postaje svjesna sebe. Na tom stepenu rob čini obračun svojih dobrih i loših djela i kaje se za ona loša. S druge strane, budući da takav nefs stalno gleda na stepen emmare koji je ispod njega i stepen mulhime koji je iznad, osoba čak i kada se pokaje, nakon nekog vremena ponovo počini isti grijeh. Ali, ona se nakon počinjenog grijeha ponovo kaje. Ipak, zbog toga što još uvijek nije u potpunosti ovladala svojim željama i osjećajima, ne može se u potpunosti izbaviti od grijeha. Čak i da joj se umanji želja za grijehom, ona ne nestaje u potpunosti. Lijek za to je ustrajavanje u zikrullahu i čvrsto slijeđenje Sunneta.
Uz to, prva stvar koju treba učiniti osoba koja se nalazi na stepenu nefs-i levvame jeste napuštanje lošeg društva i uspostavljanje prijateljstva sa dobrim robovima koji je neće pozivati na grijehe i koji će je, kada ih vidi, podsjetiti na Allaha, dž.š. Jer, osoba na tom mekamu, kada se osami, nije u stanju da se suprotstavi željama svoga nefsa i brzo biva savladana. Budući da su kod osobe koja je na stepenu levvame još uvijek prisutne osobine sa stepena emmare, ona uvijek treba biti na oprezu. U suprotnom, u svakom trenutku može podleći niskim prohtjevima nefsa i utonuti u blato grijeha.
Za svaki stepen nefsa postoje određene osobine koje ga karakterišu. Osobine koje karakterišu nefs-i levvamu su: sklonost ka činjenju grijeha, samoljublje, pretjerana želja za jelom i spavanjem, neznanje, pohlepa, skriveni rijaluk (pretvaranje), i kajanje. Budući da je rob na ovom stepenu još uvijek duhovno nezreo, on se još nije riješio samoljublja, i dopada mu se kada bude pohvaljen zbog dobrih djela koja je učinio. Salik (putnik Hakku) se sa ovog stepena na naredni stepen može uzdići jedino čvrstom privrženošću Časnom Kur'anu i čistom Sunnetu, te ustrajavanjem u zikru. Ukoliko se pak dugo vremena zadrži na stepenu nefs-i levvame, postoji opasnost da će ponovo pasti na stepen nefs-i emmare. Iz tog razloga mora pokazati ustrajnost u ibadetu, naročito zikru, i mora se kloniti loših navika. Također, koliko god je u stanju treba se suprotstavljati svome nefsu i treba doslovno izvršavati muršidove naredbe.
Osoba koja je na stepenu nefs-i levvame počinje sve više činiti dobra djela; pazi na svoje namaze i trudi se da čini dobrovoljni ibadet kad god joj se ukaže prilika za to. Dobra djela i ibadete izvršava sa slašću i zadovoljstvom. Međutim, potajno želi da ljudi saznaju za njena dobra djela i kada se to desi biva sretna. Ipak, kada vrši obračun sa svojim nefsom, prekorava se zbog tih stanja. To je vjerovatno razlog što je Hakim et-Tirmizi, rah., za nefs-i levvamu kazao da je to varalica i spletkaroš.
Jedan od velikana suhreverdijskoga puta, Abdurrezzak Kašani, k.s., u svome djelu „Istilahatu ‘s-sufijje“ nefs-i levvamu opisuje na sljedeći način: „To je nefs koji se osvijetlio nurom srca, u onoj mjeri koliko se uspio probuditi iz sna gafleta (nemar). Nefs na tom stepenu se već probudio i počeo je da se popravlja. Kad kod iz njegove tamne naravi proizađe neki grijeh, odmah mu u pomoć pristiže nur božanskih opomena. Zbog toga se nefs odmah počne prekoravati, te pohrli ka tevbi na kapiji Milostivog i Plemenitog Gospodara.“
Kao zaključak možemo kazati da je samokritika osobina vjernika. Jer, oni čija su srca mrtva, dakle, oni koji su daleko od Uzvišenog Allaha, prave se da ne vide svoje grijehe i uopšte se ne ukoravaju zbog njih. Oni ne osjećaju grižnju savjesti i imaju visok nivo samouvjerenosti. Štaviše, osjećaju slast prilikom činjenja grijeha. Stoga onaj ko je došao na stepen da sam sebe kori treba dati prednost ibadetu Uzvišenom Allahu nad svime, treba strahovati od toga da ponovo padne na stepen emmare, i treba biti oprezan i budan spram nefsanskih vesvesa i zamki.
