Sljedbenici tesavvufa nefs opisuju kao suštinu koja posjeduje određene nepoželjne i pokuđene osobine. Ibn ‘Adžibe, k.s., kaže da nefs, shodno stepenu odgoja i duhovne čistoće može imati različita stanja, pa se tako i imenuje različitim imenima. Kada nefs dođe u stanje da prima ilham (nadahnuće) i prenosi ga na srce, dobija naziv „mulhima“, i to je treći stepen nefsa, nakon „emmare“ i „levvame“.
Riječ „mulhima“ ima značenje „onaj koji nadahnjuje“. A nadahnuće odnosno ilham je znanje koje Uzvišeni Allah spušta na srce roba, a koje ga poziva na dobro i dobročinstvo. Stepen nefs-i mulhime spominje se u Časnom Kur'anu na sljedeći način: „I duše i Onoga Koji je stvori pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini, uspjeće samo onaj ko je očisti.“ (Šems, 7-9)
Ibn ‘Adžibe, k.s., navedeni ajet tumači sljedećim riječima: „Uzvišeni Allah, Posjednik bezgranične mudrosti, stvorio je nefs na način da je u stanju da postigne stanje kemala (potpunost). Nadahnuo ga je osjećajem za takvaluk i nepokornost; pokazao mu je ružnoću grijeha i ljepotu pokornosti. Onaj ko svoj nefs očisti imanom i pokornošću postići će sve ljepote za kojima bude čeznuo i spasit će se teškoća i tjeskobe.“
A Imam Kušejri, k.s., vezano za navedeni ajet kaže: „Onaj ko udalji svoj nefs od grijeha i niskosti, od očekivanja zahvalnosti za učinjena dobročinstva, a naročito od suprotstavljanja Allahovoj, dž.š., odredbi, te od činjenja harama, uspio se spasiti. A onaj ko iznevjeri svoj nefs, nekontrolisano ga hrani i zaprlja ga grijesima, taj je na velikom gubitku.“
Osoba na stepenu nefs-i mulhime biva počašćena ilhamom i kešfom (otkrovenje). Njena briga je kako da se što više približi Uzvišenom Allahu. Takva osoba obuzdava prohtjeve svoga nefsa i trudi se da se udalji od djela i poslova koji je navode na grijeh i odvode u gaflet (nemar). Susteže se od nedozvoljenih užitaka i želja, a svoje vrijeme provodi u činjenju dobrih djela i dobročinstava. Njeno lice okrenuto je Uzvišenom Hakku, a ne ljudima, a srce joj je obasjano nurom irfana i ma'rifeta (spoznaja).
Ipak, koliko god da se takva osoba udaljila od grijeha, unutrašnji poriv za grijehom i nedozvoljenim stvarima još uvijek nije nestao. Zbog toga pridaje veliku pažnju odgoju nefsa i trudi se da uveća svoje znanje.
Budući da osoba na opisanom stepenu dobija nadahnuće, potrebna joj je velika opreznost spram nefsanskih zamki i podvala. Stoga, svako nadahnuće koje joj dođe na srce treba prije svega izvagati mjerilom Kur'ana i Sunneta. Onim nadahnućima koja su u suprotnosti sa Allahovim, dž.š., zapovijedima i Sunnetom Allahova Poslanika, s.a.v.s., ne treba pridavati nikakav značaj. Jer, pored nadahnuća koja dolaze od Uzvišenog Allaha, postoje i šejtanske vesvese i došaptavanja koja neprestano napadaju na srce. Vezano za to Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Zaista šejtan kruži venama sina Ademovog, poput krvi. Ja se za vas bojim šejtanskog došaptavanja.“ (Tirmizi, Rada’, 17,1172)
Prema tome, salik (putnik Hakku) na spomenutom mekamu treba još više posvetiti pažnju stjecanju znanja. Svako svoje stanje treba predočiti muršidu i treba postupati shodno njegovim preporukama. Govoreći o tome Hakim Tirmizi, k.s., upozorava: „Ptice nefs-i mulhime ponekad lete nad dolinama takvaluka (bogobojaznost), a ponekad nad dolinama grijeha.“
Kao i svaki drugi stepen nefsa, tako i stepen mulhime ima svoje karakteristične osobine. Te osobine su: ilm (znanje), poniznost, tevba, sabur, zahvalnost, darežljivost, zadovoljstvo i izdržljivost. Na ovom mekamu muhabbet (ljubav) je u prvom planu. Salik se ispunjava ljubavlju prema Uzvišenom Hakku, te zbog toga voli samoću. Za njega sve mimo Allaha, dž.š., postaje nevažno, te on više dunjalučkom imetku ne pridaje značaj kakav mu je ranije pridavao. Mudar govor, osjećaj ushićenja na svaki spomen Uzvišenog Allaha, te povećanje srčanog zanosa, karakteristične su odlike osoba na opisanom mekamu. Uz to, one uzimaju slast iz pokornosti i ibadeta.
Koliko god da je osoba na stepenu nefs-i mulhime počašćena ilhamom i kešfom, ona još uvijek nije prevazišla opasnost. Jer, u svakom trenutku postoji opasnost padanja na stepen nefs-i levvame, a potom i na stepen nefs-i emmare. Ukoliko osoba pogrešno protumači dobijena nadahnuća ili se uhvati u zamku samoljublja, nakon nekog vremena ponovo zapada u grijehe. Međutim, ovaj put misli da grijesi nemaju nikakvog utjecaja na nju, pa vremenom slabi i njen iman, i, da Allah, dž.š., sačuva, postepeno napušta i ibadete.
Takve osobe, premda čine grijehe, tvrde da su sa Uzvišenim Allahom. Iz tog razloga je na ovom mekamu krajnje potrebno i važno znanje. Uz to, salik treba obavijestiti svoga muršida o nadahnućima koja mu dolaze na srce, pa će na taj način biti sačuvan povođenja za šejtanskim došaptavanjima.
Onaj ko je postigao opisani mekam treba neprestano biti na oprezu spram šejtanskih i nefsanskih napada, imajući uvijek na pameti hadis: „U čovjekovom tijelu postoji organ koji, ukoliko je zdrav (ispravan), cijelo tijelo biva zdravo (ispravno). A ukoliko on oboli, obolijeva i cijelo tijelo. Pripazite, to je srce!“ (Buhari, Iman, 39) Jer, srce je tvrđava čovjeka. Ako dušman okupira tvrđavu srca, onda cijelo tijelo pada u zarobljeništvo. Čovjek onda postaje rob nedozvoljenih naslada i užitaka, te tako odlazi u propast.
