Milostivi Allah veli: „Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju…“ ‘el-vedžel’ je jaki strah. A njegovo značenje ovdje je da ih el-vedžel istjera iz nastamba gafleta (srčanog nemara) i sa polja gajbeta (duhovne odsutnosti). Pa kada se izvuku iz dolina tefrike (odvojenosti od Hakka) i dospiju do zikra, tada postignu smiraj sa Allahom Uzvišenim. Pa im ajeti, koji im se kazuju, povećavaju uvjerenje nad onim koje već imaju i kušanje nad onim koji su već imali.
„… i samo se na Gospodara svoga oslanjaju…“ i kada ugledaju veličanstvenost Njegovog određenja i uvjere se u to da Ga nisu u stanju u potpunosti spoznati, tada se na Njega oslanjaju, tražeći Njegovu potporu da ih sačuva na njihovim krajevima kao što ih je izabrao Svojom pažnjom u njihovim počecima.
I kaže se: Hakkov običaj sa ljudima spoznaje (ehlu’l-irfân) je da ih stalno drži između otkrovenja Njegove veličanstvenosti (dželâl) i dobrote Njegove ljepote (džemâl). Pa kada im otkrije Svoju veličanstvenost – srca im se strahom ispune, a kada im dobrotu pokaže tako što im ukaže Svoju ljepotu – srca im se smire. Uzvišeni Allah veli: „…a srca se doista, kad se Allah spominje smiruju.“ (Er-Ra’d, 28.), i veli: „…čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene.“ (El-Enfal, 2.) Strahom se ispune iz bojazni od rastanka sa Njim, potom se smire u ljepoti sastanka (visâl). Sjećanje na rastanak (zikr-firâk) ih ‘ništi’, a sjećanje sastanka (zikr-visâl) ih budi i živim čini.
„…oni koji namaz obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju.“ Nisu zadovoljni da u svojim djelima imaju ikakvih manjkavosti, niti skupljaju imetak koji nije halal. Prema šerijatu nemaju negodovanja, a u hakikatu nemaju odmaranja.
(Šerijat je u suštini vrlo fleksibilan zakon. Primjenljiv je za sva vemena i na sve ljudske zajednice. Propisao ga je Onaj koji poznaje ljudske psihe, potrebe i naklonosti. U njemu su brojne olakšice i alternative. Drastične mjere dolaze u stanjima kada ne koriste ama baš nikakve druge metode. Onima koji ga suštinski razmotre i pravedno primjene donosi sreću i smirenost. Svi šerijatski propisi su Allahova milost za čovječanstvo. Dovoljan svjedok toga je historija. Op.prev.)
„Oni su, zbilja, pravi vjernici…“ pravi ‘hakkan’, jer su Istinu realizirali i potvrdili
„…njih (stepeni) počasti…“ ‘deredžat’ – stepeni su pripremljeni shodno onome kakvi su njihovi duhovni stupnjevi (rutbe). Prethodnom Njegovom podjelom (deredže) su im osigurane, potom su ih i postigli svojim iskrenim hizmetom, u kojem su bili podržani.
„…i oprost…“ ‘magfiret’ ih čeka, a to je pokrivanje. Uzvišeni Hakk pokriva loša djela griješnika, pa ih ne sramoti kako ne bi izgubili nadu u Njegovu dobrotu. A arifima pokriva njihova lijepa djela kako se ne bi svojim stanjima i djelima sami sebi svidjeli. A velike li razlike između ova dva pokrivanja!
„…i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju.“ ‘rizkun kerimun’ može da označava da im opskrba dolazi odakle se i ne nadaju. Može da znači i da se ona zbog njihovih grijeha ne umanjuje. Može da znači i to da ih opskrba ne zabavlja od Opskrbitelja. A može i da podrazumijeva opskrbu tājni (esrâr) koje donose otkrovenja (mukašefât).
U hadisu se navodi da će, na Kijametskom danu, pred džennetsku kapiju, bez polaganja računa, doći hadžija koji je bez greške obavio hadž, šehid koji je poginuo u borbi, darežljivi koji svoju darežljivost sa rijalukom nije pomutio i učenjak koji je po svom znanju postupao. Polemisaće o tome ko treba prvi da u Džennet uđe. Potom će im Allah poslati Džebraila da im po pravdi presudi. Upitaće šehida: „Šta si ti na dunjaluku učinio pa da prvi u Džennet uđeš?“ „Poginuo sam u borbi radi zadovoljstva Uzvišenog Allaha!“, odgovoriće. Džebrail će ponovo: „Od koga si čuo da će onaj ko pogine na Allahovom putu ući u Džennet?“ „Od učenjaka!“, odgovoriće. Pa će mu Džebrail reći: „Čuvaj edeb i ne prelazi ispred svog učitelja!“ Potom će ista pitanja postaviti hadžiji i darežljivom i kazati im: „Čuvajte edeb i ne prelazite ispred svog učitelja!“ Nakon toga učenjak će reći: „Moj Allahu, Ti znaš da ja nisam mogao postići ovo znanje osim preko darežljivosti darežljivog čovjeka, a Ti nećeš dopustiti da dobročiniteljima nagrada propadne!“ Allah će tada reći: „Učenjak istinu govori! O Ridvane otvori kapiju pa neka darežljivi prvi uđe!“
U ovom hadisu je jasno da se radi o učenjaku koji postupa po svom znanju, a to nije moguće osim ispravljanjem nefsa. Pa neka se ne obmanjuju učenjaci koji slijede svoju strast (ehlu’lheva), jer sāmo znanje (ilm mudžerred), bez prakse, ne spašava. Čak će razvratni učenjak biti u većoj kazni od neznalice.
Istinski učenjak je onaj ko po svom znanju postupa i čišćenjem srca (tasfijetu’l-kalb) do spoznaje dođe. Nema sumnje da su u prethodnim ajetima spomenuti istinski vjernici (mu’minune hakkan), koji su iskrenost postigli hizmeteći Uzvišenom Allahu svojim životima, imecima, oslobađajući se tjelesnih i materijalnih veza i ostajući sa Uzvišenim Allahom (u stanju bekā-a). Uzvišenom su dali prednost nad svim ostalim, čak i nad samim sobom. A onaj ko Hakku, nad svim ostalim, da prednost on dospijeva do Njegovih htijenja, pa će takvog Uzvišeni Allah upravljati i njegove potrebe rješavati.
