Ebu Jezid Bistami
Ebu Jezid Bistami, da mu se Allah smiluje, je ispričao: -Jednom sam bio na jednom od svojih putovanja, uživajući u svojoj samoći i odvojenosti od ljudi, predan razmišljanju i uživajući u zikru, kada sam čuo poziv: Ebu Jezide, idi u samostan Sem’an i priključi se svećenicima u njihovom prazniku i praznovanju. Želimo time pokazati i dokazati nešto. Ja sam zatražio zaštitu Allahovu i rekao: – Neću se prepustiti tim mislima.
Kada je nastupila noć, čuo sam glas u snu, i taj glas mi je ponovio iste riječi koje sam čuo tog dana. Probudio sam se dršćući i sav naježen. Taj govor mi je toliko utica da sam sjedio na mjestu i nisam se mogao pomaći. Onda sam pozvan u mislima: Nemoj se strašiti, ti si kod nas jedan od probranih evlija, zapisan si među čestite, međutim, obuci na sebe svećeničku odoru i zbog Nas pripaši svećenički konopčić. Zbog toga nećeš imati ni grijeha ni ukora.
Ebu Jezid priča: – Ujutro sa ustao i pohitao da izvršim naređeno. Obukao sam svećeničku mantiju i otišao u samostan Sem’an da im se pridružim. Kada je došao njihov pročelnik, oni su se okupili i ušutjeli kako bi čuli šta će im reći njihov pročelnik. On se popeo za govornicu, ali je ona zadrhtala i on nije mogao
progovoriti ni riječi, kao da su mu usta bila zalivena. Njegovi svećenici i pomoćnici su ga pitali: – Šta te sprečava da govoriš, vođo naš? Mi slijedimo ono što nam govori i povodimo se za tvojim znanjem? On je rekao: – Priječi me od toga da vam se obratim to što je među vama jedan muhammedanac (musliman). Došao vam je da iskuša vašu vjeru i uvjerenje. Oni su mu rekli: – Pokaži nam ga i mi ćemo ga smjesta ubiti.
On je rekao: – Nemojte ga ubijati, osim ako imate čvrst dokaz protiv njega. Hoću da ga provjerim i da ga pitam pitanja koja su zajednička svim vjerama. Ako na njih odgovori ispravno, pustit ćemo ga i nećemo ga ubiti. Ako ne mogne odgovoriti i rastumačiti, ubit ćemo ga. Na ispitu se čovjek ili pokaže ili ponizi.
Oni mu rekoše: – Radi kako hoćeš, mi smo došli samo kako bismo se okoristili tobom. Onda je episkop ustao i rekao: – Muhammedanče, tako ti Muhammeda, moraš ustati na noge kako bi te svi vidjeli. Ebu Jezid je ustao, a neprestano je micao usnama veličajući Allaha i slaveći Ga. Episkop mu je rekao: – Muhammedanče, hoću da te pitam o nečemu, pa ako odgovoriš na sva pitanja i pojasniš ih, slijedit ćemo te, a ako ne mogneš odgovoriti, ubit ćemo te.
Ebu Jezid mu je rekao: – Pitaj što god hoćeš od onoga što je zapisano u Knjigama i što je protumačeno, a Allah neka nam bude svjedokom za ono što smo rekli. Episkop mu je rekao: – Reci mi šta je jedno i nema drugog? Šta je dvoje i nema trećeg? Šta je troje i nema im četvrtog? Šta je četvero i nema im petog? Šta je petero i nema im šestog? Šta je šestero i nema im sedmog? Šta je sedmero i nema im osmog? Šta je osmero i nema im devetog? Šta je devetero i nema im desetog? Šta je cjelovito deset? Šta je jedanaest? Šta je dvanaest? Šta je trinaest? Reci mi o ljudima koji su slagali i ući će u Džennet? I o ljudima koji su rekli istinu, a ući će u Džehennem? Gdje je mjesto tvom imenu spram tvog tijela? Šta je to što diže prašinu? Šta je to što je opterećeno teretom? Šta je to što lagahno se kreće? Ko sprovodi naredbe? O nečemu što diše a nema duše? Pitamo te o četiri stvari koje su govorile sa Gospodarom svjetova? O kaburu koji se kretao sa svojim stanovnikom? O vodi koja ne silazi s nebesa niti izvire iz zemlje? O četvero koji postoje, a nisu potekli iz kičme oca niti utrobe majke? O prvoj krvi prolivenoj na zemlji? Pitamo te o nečemu što je Allah stvorio, a onda otkupio? Pitamo te o nečemu što je Allah stvorio a onda ga zanijekao? Pitamo te o nečemu što je Allah stvorio a onda rekao da je golemo? O nečemu što je Allah stvorio a onda pitao za to? O najboljim ženama? O najboljim vodama? O najbolji planinama? O najboljim životinjama? O najboljim mjesecima? O najboljim noćima i o tome šta je tamme (katastrofa)? O drvetu koje ima dvanaest grana, na svakoj grani trideset listova, na svakom listu pet cvjetova, dva su osvijetljena a dva su u pomrčini? O nečemu što je obavilo hadždž i tavafilo oko Kabe, a nema duše niti je obavezno da učini hadždž? Koliko je vjerovjesnika stvorio Allah? Koliko je od njih imalo poslanstvo a koliko nije? O četiri stvari koje imaju različitu boju i ukus, a isti izvor? Šta je nekir, kitmir i fetil? Šta je sebed (ostak trave), lebed (slijepljena vuna), šta je tamm (voda) a šta remm (zemlja)? Šta kaže pas u svom zavijanju? Šta kaže magarac u svom revanju? Šta kaže bik u svom rikanju? Konj u svom ništanju? Deva u svom glasanju? Paun u svom kriještanju? Tetrijeb u svom glasanju? Slavuj u svom pojanju? Žaba u svom kreketanju? Zvono u svojoj zvonjavi? Reci nam narodu kojem je Allah objavio, a nisu ni džini ni ljudi ni meleki? Reci nam gdje je noć kada dođe dan i gdje jedan kada dođe noć?
Ebu Jezid je pitao: – Da li je ostalo još neko pitanje? Oni su mu rekli da nije. Ebu Jezid je rekao: – Ako vam odgovorim na pitanja i rastumačim ih, vi ćete povjerovati u Allaha i Njegova Poslanika s.a.v.s.? Oni su rekl da hoće. Ebu Jezid je rekao: – Allahu moj, Ti si svjedok za ovo što on kažu. Onda je rekao: – Što se tiče vašeg prvog pitanja o jednom čemu nema drugog to je…(nastaviće se)
Semerkand br 5
