Sejjid Mehmed Sāki Erol| UVODNA RIJEČ
“Uzvišeni Allah je Onaj Koji sve stvara u parovima” (ez-Zarijat, 49), dok On uzvišeni nema pâra. On je hazreti Adema i hazreti Havvu, našu majku, stvorio kao ljudski pâr. Ljudski rod je nastao i namnožio se upravo od ov blagoslovljene porodice.
I danas je postojanje i širenje zajednice vezano za porodicu. Svi narodi su, također, utemeljeni na porodici koja je sastavljena od muža, žene i njihove djece. Institucija porodice zasniva se na braku, zakonski dozvoljenom zajedničkom životu jednog muškarca i žene. Podstičući svoj ummet na brak i zasnivanje porodice, Resulullah, s.a.v.s., je rekao: “Ženite se, povećavajte vašu brojnost, jer ja ću se na Kijametskom danu ponositi vašom brojnošću!” (Bejheki)
Ciljevi islamskog braka i porodice, kao institucije prije svega su: čuvanje muškarca i žene od zabranjenog načina života, formiranje zdrave ćelije društva i odgajanje potomstva u duhu dove nekih Vjerovjesnikā, alejhimus-selam, koji su molili: “Daruj mi potomke koji će vjerovati i činiti dobra djela!” Naređujući vjernicima brak” (el-Bekare, 221), uzvišeni Allah nam ukazuje na osnovni princip bračne zajednice. Naime, muslimanska porodica nastaje zajedničkim življenjem jednog muslimana i muslimanke. Naša vjera jednoj muslimanki strogo zabranjuje brak s nemuslimanom, a zbog činjenice što djeca pripadaju ocu. Međutim, muslimanka se može udati za nemuslimana pod uvjetom da on prihvati islam. Najvažniji uvjet (šart) za formiranja bračne zajednice jeste ispunjavanje islamskih propisa. Sreća jedne porodice usko je povezana s ispunjavanjem právā i izvršavanjem obaveza oba supružnika. Samo se pridržavanjem islamskih zapovijedi i zabrana u porodičnom životu može sviti sretno gnijezdo i obezbijediti čvrsti temelji za budućnost.
Nakon što se formira jedna porodica, ona se mora i čuvati. To je moguće ispunjavanjem Božije zapovijedi koja glasi: “Reci vjernicima neka čuvaju svoje poglede od harama i neka vode brigu o svojoj čednosti! (…) Reci vjernicama neka čuvaju svoje poglede od harama i neka vode brigu o svojoj čednosti!” (en-Nur, 30–31) To je uvjet za sretnu, sigurnu i dugotrajnu porodicu, ali i za cijelu muslimansku zajednicu. Poslije toga, supružnici trebaju izvršavati međusobne obaveze i dužnosti, a na način kako je to odredio uzvišeni Allah preko Svog Poslanika, s.a.v.s.
Vladanje koje od nas zahtijevanaša vjera u pogledu porodice ne razlikuje se od vladanja koje smo dužni manifestovati u muslimanskoj zajednici. Nakon što u svom životu usvojimo ahlak propisan Kur’anom i sunnetom, ne postoji nikakav razlog da budemo nesretni u svojoj porodici. Istina je, međutim, da je u našem vremenu veoma teško živjeti u skladu islama. To je je teže nego držati žeravicu u ruci. Danas nemuslimanske kulture, posebno zapadnjački način življenja, nažalost, prijete našoj kulturi i načinu življenja.
Sve više se umjesto porodičnih vrijednosti i međusobnog poštovanja nameće pristup porodici Zapada koji je usvojio “život zajedno” umjesto braka, odnosno život bez oca, majke, potomstva. Sve više se nastoji raširiti poimanje “života zajedno”, kojim se zadovoljavaju samo tjelesni prohtjevi. Međutim, mi ipak nastojimo da takvom načinu življenja damo duboku smislenost i mnogobrojne pozitivne dimnezije. Nažalost, usvojili smo to mnogo više nego što nam se servira u porodičnim filmovima, koje po narudžbi proizvodi materijalistički svijet.
Po tom pristupu porodici, koji se kod nas iz dana u dan sve više širi, formiranje braka, prihvatanje bračnih obaveza i odgajanje čistog potomstva smatra se bespotrebnim teretom. Imati dijete iz “života zajedno”, koji nije definisan bračnim ugovorom, kao da je postalo stvar prestiža. Dok se Zapad, na koji se mi ugledamo, suočava s teškim posljedicama i problemima “života zajedno” i djece koja su rođena “vanbračno”, naši magazini i časopisi takav način života nude kao rješenje.
Na kraju, posljedica kulturnog poremećaja dosegla je do te granice da je čak i muslimanska omladina, koja je prigrlila islam kao vodilju u svom životu, prihvatila “flertovanje” kao životno rješenje iako je to čisti proizvod zapadnjačkog načina života. Čak se i čistom putu Ehli sunneta, koji decidno odbacuje privremeni brak, nastoji pripisati mogućnost flertovanja. Međutim, treba znati da naše Ehli sunnetsko vjerovanje, način življenja, kultura i tradicija ne dozvoljavaju vanbračnu vezu i odbacuje privremeni brak. Šta god bio izgovor za vanbračnu vezu ili privremeni brak, ni u kom slučaju oni se ne mogu opravdati, jer bi se time dalo opravdanje za preljubu (zinaluk).
Već duže vrijeme živimo u periodu u kojem muslimani moraju voditi računa o svojim postupcima. Oni koje smo savladali na bojnom polju (to jest zapadni kolonizatori, op.prev.) danas šetaju među nama u ja(g)njećoj koži, obećavajući nam mir i sretan život. Koristeći sve mogućnosti tehnologije oni nastoje uništiti damare naše kulture i pokvariti sve ono što nas čini onim što jesmo.
Moramo znati da je muslimanska porodica stub muslimanske zajednice. Ukoliko se taj stub sruši, što je cilj neprijatelja islama, neće biti moguće sačuvati ni naše muslimansko društvo. Instituciju porodice moramo svim silama čuvati od onih koji žele da svojom televizijom, pozorištem, književnošću, muzikom i drugim uđu u našu nutrinu i unište nas. Na tom putu se moramo međusobno potpomagati i slijediti istinske alime koji su nasljednici Allahova Poslanika, s.a.v.s.
Rješenje ovog problema, kao i za sve drugo, nalazi se u čvrstom slijeđenju Kur’ana i sunneta. Iako je to ravno držanju žeravice u ruci, ipak, drugog rješenja nema. Drugog puta nema!
Neka je Allahov selam na sve vas!
Semerkand br.14
