Hfz. Dr. Džemail IBRANOVIĆ
“Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta. To je prava vjera. U njima ne
griješite!” (et-Tevba, 36)
Jedan od četiri sveta mjeseca je i muharrem u kojem se nalazi Ašura, deseti dan ovog mjeseca.
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Bila je obaveza Benu Israila da posti jedan dan u godini i to na dan Ašure, desetog muharrema, pa su ga oni postili, a one koji su zavisili od njih, oni su ih tretirali tog dana sa posebnom darežljivošću. Ako neko bude posebno darežljiv iz svoga imetka prema svojoj porodici na dan Ašure, Allah će prema njemu postupati darežljivo preostali dio godine. Ako neko posti taj dan, to će se računati kao otkup (keffaret) od grijeha za četrdeset godina. Ako neko provede noć Ašure u ibadetu, a ujutro zaposti taj dan (osvane kao postač) preselit će a da i ne zna za smrt.”
Prema predaji Urve, Aiša r.a. je rekla: “Kurejšije su postile na dan Ašure u predislamskom dobu (džahilijetu). Muhammed, a.s., je postio ovaj dan dok je bio u Mekki, a kada je prešao u Medinu, postao je farz post mjeseca ramazana. Rekao je, a.s.: “Pa ako neko želi da posti na dan Ašure neka posti, a ako neko neće da posti neka ne posti.”
Značenje riječi “Ašura”
Ne postoji opća saglasnost među islamskom ulemom zašto se dan Ašure tako naziva. Većina njih drži da je on nazvan tako iz razloga što je to deseti dan muharrema. Prema nekima od njih, on je nazvan Ašurom zato što je on deseti od počasti darovanih od Allaha uzvišenog ovom ummetu.
Prva je mjesec redžep koji je poznat kao “gluhi Allahov mjesec”.
Druga je mjesec šaban čija je odličnost nad ostalim mjesecima kao odličnost Vjerovjesnika, a.s., nad ostalim vjerovjesnicima.
Treća je mjesec ramazan čija je odličnost nad ostalim mjesecima kao odličnost Allaha nad Njegovim stvorenjima.
Četvrta je noć Kadr koja je bolja od hiljadu mjeseci.
Peta je Ramazanski bajram koji je dan nagrade.
Šesta je deset prvih dana mjeseca zu’l-hidždže koji su dani spominjanja Allaha.
Sedma je dan Arefata za koji se nagrada za post računa kao otkup za čitave dvije godine.
Osma je dan žrtve, a to je dan klanja kurbana.
Deveta je petak, dan okupljanja, a to je gospodin dānā.
Deseta je dan Ašure; nagrada za post na taj dan je iskup za čitavu godinu.
Ašura – bajram Allahovih poslanika, a.s.
Sejjid Abdulkadir Gejlani u svome djelu Gun’ja smatra da je naziv “Ašura” vezan za deset počasti kojim je Allah, dž.š., počastio svoje poslanike.
Prva – na taj dan je Allah uzvišeni primio tevbu Ademu, a.s.
Druga – na taj dan je Allah, dž.š., uzdigao Idrisa, a.s., na visoko mjesto.
Treća – na taj dan se je lađa Nuha, a.s., zaustavila na planini Džudijj.
Četvrta – na taj dan je rođen Ibrahim, a.s., i na taj dan Allah uzvišeni ga je izabrao za svog prijatelja (halila), i na taj dan ga je izbavio iz Nemrudove lomače.
Peta – na taj dan je Allah, dž.š., primio tevbu Davuda, a.s.
Šesta – na taj dan je Allah, dž.š., izbavio Ejjuba, a.s., iz njegove teške bolesti.
Sedma – na taj dan je Allah, dž.š., spasio Musa, a.s., i Benu Israil, a potopio Faraona i njegovu vojsku.
Osma – na taj dan je Allah, dž.š., spasio Junusa, a.s., iz utrobe ribe.
Deveta – na taj dan je Allah uzvišeni uzdigao Isa, a.s., na nebesa.
Deseta – na taj dan je naš vjerovjesnik Muhammed, a.s., rođen.
Prema drugoj predaji Ibni Abbasa, r.a., Allahov Poslanik, a.s., je postio na dan Ašure i on je naređivao da se ovaj dan posti. Ashabi su rekli: “Allahov Poslaniče, njega poštuju židovi i kršćani!” Allahov Poslanik, a.s. je rekao: “Kada nastupi slijedeća godina, ako Bog da, postit ćemo i deveti dan (muharrema).”
Dan Božanske odredbe
U kontekstu kazivanja o značenju dana Ašure nužno je spomenuti da je hazreti Husejn ubijen 10. muharrema 61. h.g./680. godine. Od Ummi Seleme, r.a., se prenosi da je rekla: “Allahov Poslanik, a.s., je bio jednom prilikom u mojoj sobi kada je njegov unuk Husejn, r.a., došao kod njega. Ja sam posmatrala njih dvojicu sa ulaznih vrata, dok se Husejn, r.a., igrao na prsima Allahovog Poslanika. On, a.s., je držao komad gline u svojoj ruci, a suze su mu tekle iz očiju. Čim je Husejn, r.a., otišao, ja sam ušla unutra i rekla:
“Žrtvovala bih za tebe i oca i majku, Allahov Poslaniče! Dok sam te gledala, primijetila sam da držiš komad gline u svojoj ruci i da plačeš.On, a.s., mi je odgovorio: “Dok sam ja osjećao veliko zadovoljstvo, a on se igrao sa mojim prsima, došao je Džebrail, a.s., i donio mi komad gline na kojoj će on biti ubijen. Eto, radi toga sam plakao.”
Na osnovi ove predaje uočavamo nužnost Allahove odredbe, a ne nužnost tragične nesreće. To je dan kada je hazreti Husejn postao šehid, što ukazuje na njegov visoki stepen kod uzvišenog Allaha.Tugovanje i plač nije od svojstava istinskih vjernika. Inače, dan preseljenja Allahovog Poslanika, a.s., bi bio preči za tako nešto.
Prema onome što znamo iz prenesenih predaja, dobri prethodnici su poticali ljude da budu posebno darežljivi na taj dan prema onima koji zavise od njih, i da taj dan provedu u postu. Ovakav pristup i praksa nastavljeni su i u Bosni od dolaska Osmanlija pa sve do današnjih dana. Podsjećanje na Allahovu milost kroz međusobno dijeljenje slatkih napitaka od različitih vrsta žitarica i voća, kaše, slične onoj koju je kušao Nuh, a.s., sa svojim vjernim saputnicima diveći se Allahovoj svemoći…
Semerkand, Decembar 2010