Sejjid Muhammed Sāki Erol
“…i pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku, ako ste pravi vjernici.” (el-Enfal, 1)
Jedna od najznačajnijih Allahovih blagodati i dobrota koje su date čovjeku jeste i blagodat razuma. Zahvaljujući ovoj osobenosti, po kojoj je čovjek odlikovan iznad ostalih stvorenja, on može razlikovati dobro od lošeg, lijepo od ružnog, ispravno od pogrešnog… Razum kojim se koriste razvijene civilizacije u ratu i miru, i kojim se svako od nas služi na poslu, u školi ili kod kuće, ukratko, u svim sferama života – jeste jedno veliko pomagalo. Ukoliko se koristi ispravno, on će služiti čovjeku, a ukoliko se koristi pogrešno, onda on postaje propast za njega.
Bacimo li pogled na historiju, a i na današnjicu, ono što uočavamo jeste da blagodat razuma nije u dovoljnoj mjeri korištena na ispravan način. Zapravo, i nema baš potrebe da se vraćamo u prošlost; to možemo uočiti i u svijetu u kojem živimo. Kriminal, zločini, ubistva, nasilja, mučenje, silovanja… Kako na ličnom planu, tako i u društvenim ustrojstvima, čovjeka satiru nevolje i on preživljava raznorazne katastrofe. Kriza i haotičnost u kojoj se nalazi današnji čovjek, čak i pored tehnologije koja je toliko uznapredovala da izaziva divljenje, jasno pokazuju da mu sam razum nije dovoljan.
Allah, dž.š., naš Stvoritelj Koji svojim znanjem obuhvata sve i Koji poznaje ljudske slabosti, slao je i Svoje poslanike i knjige da razdvoje istinu od neistine, te da ljude upute na pravi put. Uzvišeni Allah posredstvom svojih pejgambera ljude je poučio onome šta je lijepo, a šta ružno; šta je dobro, a šta loše; šta je pravo, a šta krivo; te je sasvim jasno obznanio koja su prava i obaveze čovjeka na ovom svijetu. Na ovaj način je pokazao put postizanja sreće i mira, i na dunjaluku i na ahiretu. Nakon što je stvorio ljude, Allah, dž.š., ih nije prepustio samima sebi, već je slao Svoje pejgambere, jednog za drugim, kao model upute, jer u suprotnom čovjek sam ne bi mogao pronaći pravi put.
Ako pogledamo periode u kojima su poslanici bili poslani, vidjet ćemo da su to periodi u kojima su ljudi obožavali kipove napravljene njihovim vlastitim rukama. Tada je njihov način života bio utemeljen na pogrešnim osnovama, te su žene smatrane trgovačkom robom, a ženska djeca su bila živa zakopavana… Bili su to periodi ropstva, život prepun nasilja i surovosti.
I tada kao i danas, svakako da je razum postojao. Ali, ako je sama pamet mogla razlučiti šta je dobro i lijepo, a šta je loše i ružno, zašto bi se uopće događale neželjene stvari?
Kako god se tadašnji čovjek mogao izbaviti iz surovosti i tame, čvrsto se držeći Allahovog poslanika, te zadobiti svjetlo i mir, i danas na isti način čovjek može naći spas. Da je pored ovoga postojao neki drugi put, čovječanstvo bi odavno našlo željeni mir. Međutim, koja filozofija, ideja, koja vjera osim islama je to mogla sačuvati do današnjih dana?! I zašto danas pojedinci i društva stradavaju u naletu takve krize?
Kao što je bilo jučer, i danas je; koliko samo imamo potrebu za vodom, zrakom, isto toliko imamo i potrebu za Allahovom porukom i za putem jednog srdačnog, potpunog i kompletnog vodiča. Iz tog je razloga pojam “sunnet” od velike važnosti. Umjesto kritiziranja i ocjenjivanja sunneta iz ovog ili onog razloga, studirat ćemo ga, prigrliti i biti njegovi nosioci! Samo tako možemo postići mir na oba svijeta. Ne postoji nikakav način za pronalaženje sreće na ahiretu i mira na dunjaluku, dok god nam osnovni temelj i način života ne bude sunnet.
Allah, dž.š., u 24. ajetu u suri el-Enfal kaže: “O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kada od vas zatraže da činite ono što će vam život osigurati…” Sada je vrijeme spašavanja života. Sada je vrijeme da se hitno priklonimo našem Gospodaru i da prigrlimo Poslanikov, a.s., sunnet.
Sada je vrijeme da se čvrsto povežemo sa istinskim učenjacima, Pejgamberovim, a.s., nasljednicima kako bismo postigli Allahovo zadovoljstvo. Smrt koju ne može niko od nas odagnati će nas ščepati, a tada će već biti kasno.
Neka su Allahovi selam, rahmet i bereket na vas…
