Sejjid Mehmed Sāki Erol
Islam je vjera tevhida i kao vjernici trebamo učestvovati u tom tevhidu svojim srcem, mišlju, djelima i cijelim svojim životom. Nažalost, jedan od najvećih problema današnjih muslimana leži činjenici da oni ne posjeduju svijest o jedinstvu i da su uveliko zaboravili važnost džemata.
Živjeti u skladu islama moguće je samo u džematu. I čovjekove vrijednosti i vrline do izražaja dolaze samo u džematu. Uprkos svim teškoćama s kojima se susreće u džematu, za jednog muslimana je džemat bolji od njegovog rahatluka koji osjeća u samoći i odvojenosti od ljudi. U džematu, koji nam naređuje naša vjera, svi muslimani su jednaki u pogledu Allahovih zapovijedi; i jaki i slabi, i bogati i siromašni, i sluge i gospodari, i podređeni i nadređeni. Prednost se ogleda samo u takvaluku. Allahov Poslanik (s.a.v.s.) je rekao: “Među ljudima je najvrijedniji onaj koji je najkorisniji ljudima!” (Taberani) Biti od koristi ljudima prema ovom hadis-i šerifu moguće je samo kroz dijalog i kontakt s ljudima, odnosno u džematu.
Cilj postojanja jednog vjernika sastoji se od toga da on usvoji akidu-vjerovanje tevhida i da ispunjava Allahove zapovijedi u svom životu kroz disciplinu džemata. Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i ne umirite nikako drugačije osim kao muslimani! I svi se Allahovog užeta (Kur’ana, ihlasa, ta’ata, džemata) čvrsto držite i nikako se ne razjedinjujte!” (Ali Imran, 102-103) Kao što vidimo, naš Gospodar vjernicima prvo naređuje da Ga se istinski boje, a potom od njih traži da umru kao muslimani. Da bi to postigli, On im strogo naređuje da se čvrsto drže Njegova užeta, odnosno džemata koji je uspostavljen na stazi Kur’ana i Sunneta.
S druge strane, Uzvišeni Allah je strogo zabranio svađu i razdor. On Uzvišeni kaže: “I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kad su im već jasni dokazi došli,–njih čeka patnja velika.” (Ali Imran, 105) U drugom ajetu Uzvišeni Allah vjernicima ukazuje na jedinstvo i slogu koju On voli: “Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti.” (Saf, 4)
I Resulullah, a.s., također, u mnogobrojnim hadisima naređuje vjernicima da budu jedinstveni i strogo im zabranjuje razdvajanje i podijeljenost: “Vaša dužnost je da budete u džematu. Čuvajte se odvajanja! Šejtan je uistinu sa onim koji se odvoji od džemata. Ko želi da umre sa imanom i bude u središtu dženneta, neka se ne odvaja od džemata. Ko obraduje dobré, a rastuži lošé (ljude), on je potpuni vjernik.” (Tirmizi)
“Uistinu Uzvišeni Allah neće dopustiti da se moj ummet ujedini na zabludi i smutnji. Allahova ruka (podrška Njegovog rahmeta) je sa džematom.” (Tirmizi)
Naša dužnost je da sve muslimane smatramo svojom braćom i ustupimo im mjesto u zajednici, bez obzira da li je to u skladu naših ovosvjetskih računica i koristi. Dragulj koji je smješten u čovjekovoj nutrini do izražaja će doći samo u zajednici i poslovima hizmeta.
Džemat je zajednica, a budući da je to zajednica ljudi, neizbježno je da ona ima svoju upravu i zapovjednike. Pokornost zapovjednicima, koji su označeni kao „ulu’l-emr“, predstavlja pokornost Allahovoj zapovijedi.
Svakom vjerniku, koji nastoji steći Allahovo zadovoljstvo, dužnost je da slijedi svog predpostavljenog imama, odnosno „ulu’l-emr“, a ne želje svoje duše. Vezano za ovu temu, naš Uzvišeni Gospodar kaže: “O vjernici, pokoravajte se Allahu, Poslaniku i „ulul-emru“ među vama!” (en-Nisa, 59)
Definirajući dužnost i granice pokornosti „ulu’l-emru“, Ponos svijeta, a.s., kaže: “Musliman je dužan da slijedi pretpostavljenog imama u svim stvarima, sviđale mu se ili ne. Međutim, kada mu se naređuje nepokornost Allahu, tada se situacija mijenja. U tom slučaju nema poslušnosti a ni pokornosti.” (Buharija i Muslim)
“Uistinu, vaša pokornost meni je pokornost Allahu. I vaša pokornost imamu (mom emiru, vekilu) kojem ste podređeni je pokornost meni.” (Sujuti)
Dužnost je pokoravati se pretpostavljenom imamu na Allahovom putu, nakon što se ustanovi da su njegove naredbe i preporuke istina, bez obzira da li su one slatke ili gorke. To što neka njegova naredba ne prija nefsu, ne znači da on nije upravu, ili ako remeti ličnu korist ne mora značiti da treba biti nepokoran. U poslu koji se čini radi Allaha ne smije nefs biti naredbodavac. Ukoliko je to slučaj, onda je taj posao daleko od ispravnosti.
Naš hazreti Pejgamber, a.s., je rekao: “Ko vidi nešto što mu se ne sviđa kod imama kojem je podređen, neka se strpi (i neka se ne odvaja odmah od džemata)! Jer, ko se odvoji od džemata koliko je jedan pedalj umrijet će džahilijetskom smrću.” (Muslim) Ovim riječima naš Pejgamber, a.s., ukazao je na vjernikovu dužnost pokornosti „ulu’lemru“ i pogubnost u odvajanju od džemata koji je na istini.
Ukratko rečeno, Allah Uzvišeni je Jedan i od Svojih robova traži da se okupe oko jednog cilja, a to je tevhid (jedinstvo, džemat).
Oni muslimani koji ne nose duh jedinstva radi Allaha, i koji sa tim duhom nisu u zajednici džemata, smatrajući nepotrebnom i teškom disciplinu džemata, neće biti u stanju da istinski predstavljaju ovu vjeru. Oni koji svoju vjeru ne čuvaju u duhu džemata i jedinstva, zavarani od strane svojih neprijatelja, najvjerovatnije će napustiti svoju vjeru, a da toga nisu ni svjesni. Oni koji su zaokupljeni samo sobom i svojim problemima u najmanju ruku će živjeti u poniženju. Upravo zbog toga je strogo naređeno da se nauči šta je cilj, kakavje oblik i koje su dužnosti i prava džemata na Allahovom putu, a potom da se spunjava sve ono čime smo zaduženi u pogledu džemata.
Neka vas Allah sačuva na pravome putu!
Semerkand br. 13
