U nakšibendijskom tarikatu potrebno je postupati shodno onome što zahtijeva dati trenutak. Pokazati samilost prema pripadnicima ummeta, pomoći ih u vjeri, pomoći u radu institucija, džamija i tekija koje djeluju sa tim ciljem, vrjednije od činjenja dobrovoljnog ibadeta. Mnogi misle da su zikr i dobrovoljni ibadeti vrjedniji od hizmeta. Međutim, rad u korist popravljanja vjere ljudi, otvaranje džamija i tekija te hizmet na takvim mjestima, bivaju uzrokom upute ljudi, a s druge strane, dobrovoljni ibadeti mogu biti nedostatni i u njima može biti rijaluka (pretvaranje).
Šah-i Nakšibend, k.s., je rekao: „Hizmet velikanima koji hizmete na Allahovom, dž.š., putu dovodi roba do Allahovog, dž.š., zadovoljstva.“ A Hadže Ubejdullah Ahrar, k.s., je rekao: „Ja nisam postigao potpunost na ovom putu čitajući tesavvufske knjige, već kroz hizmet narodu, šejhovima i tekijama.“
Onaj ko hizmeti na Allahovom, dž.š., putu, ne treba za svoj hizmet tražiti materijalnu niti duhovnu nadoknadu. A Uzvišeni Allah je Kadir-i Mutlak (Apsolutni Opskrbitelj). On je svjedok s kojim nijetom i ciljem rob djeluje. Ukoliko čineći hizmet ljudima, uporno očekuješ materijalnu ili duhovnu nadoknadu, znaj da je tvoje takvo stanje prepreka koja te sputava na putu Hakku. Zbog toga su prvaci nakšibendijskog tarikata svoje sufije uvijek podučavali nurani principu koji glasi: „Illahi ente maksudi ve rizake matlubi.“ Dakle: „Allahu moj, ja želim Tvoje zadovoljstvo. Moj cilj i moja želja si Ti.“
Mulla Abdurrahman Džami, k.s., je rekao:
„Postoje dvije vrste ljudi, a to su sretnici i nesretnici. Osobine sretnika su sljedeće: Šta god rade, rade radi Allaha, dž.š.; očistili su svoje nefsove i dostigli stepen potpunosti; svoje poslove obavljaju sa ihlasom (iskrenost) i poniznošću; stalno kontrolišu svoje nijete; njihov cilj i voljeni je jedino Allah, dž.š.; niti u jednom trenutku nisu u gafletu (nemar) spram zikra; čak i kada su na čaršiji, tamošnju buku čuju kao zvuk zikra.
Uistinu je teško je postići takve osobine i činiti potpuno ispravna djela, jer je teško postići ihlas i ispraviti nijet. Ali, reći ću ti nešto što je lahko: Prihvati se hizmeta jednom potpunom robu koji je izgubio svoje postojanje spram postojanja Allaha, dž.š. Tako ćeš ostvariti svoju želju.“
Dakle, prihvati se za skute potpunog alima, onoga koji postupa shodno svome znanju, i njemu čini hizmet. To je najbolja kratica koja će te dovesti do Uzvišenoga Gospodara. Taj hizmet treba biti samo radi Allaha, dž.š., Koji je jedini Voljeni i jedini Cilj. Hizmet ni u kome slučaju ne smije biti zarad nekog drugog. Kada rob dođe u takvo stanje, Uzvišeni Gospodar će ga ukrasiti osobinama potpunosti.
Hadže Ubejdullah, k.s., kazuje:
„Mi nismo lahko pronašli ovaj put. Nismo lahko postigli fejz, himmet i bereket nakšibendijskog tarikata. Podnosili smo mnoge muke i teškoće, ali smo se uvijek pouzdavali u milost Allaha, dž.š.
U zimskim danima, boravio sam sa Mevlanom Misafirom u jednoj sobi koja gleda na ulicu. Sobica je bila na nivou nižem od ulice, pa kad god bi pala kiša, voda i blato bi se slijevali unutra i ispunjavali sobu. Ujutro bismo odlazili u džamiju i tamo klanjali namaz. A odjeća koju sam tada imao bila je toliko tanka da sam se tresao od hladnoće.“
Sadat-i Kirami nisu lahko postigli blagodati i rahmet nakšibendijskog puta, već su prošli kroz mnoge poteškoće. Svoja srca su očistili i učinili ih ispravnim. Allahov Miljenik, s.a.v.s., u jednom hadisu kaže: „Ko očisti svoje srce postigao je ono čemu se nadao i postao je siguran od onoga od čega je strahovao.“
Dakle, onaj ko je svoje srce očistio od zavisti, mržnje i kibura, i postigao stepen mutmeinne, taj se kod Uzvišenog Hakka, a tako i među ljudima, smatra posjednikom potpunog istikameta i lijepog ahlaka. On biva primljen u Allahovu blizinu, a njegov nefs u toj blizini pronalazi smiraj.
Časopis Semerkand, br. 114, Sohbet
