Rečenica: “Problem nije u tebi, već u meni”, koju poput klišea, često izgovaramo, u određenim periodima života zadobija dimenziju stvarnosti. Ponekad je potrebno da je nekoliko puta sebi ponovimo kako problemi u nama samima ili sitnice koje preuveličavamo ne bi ugrozile naš brak.
“Ustvari, ne postoji nikakav problem, ali ja se ne osjećam dobro, nešto me pritišće. Moj suprug se prema meni ponaša pažljivo i s razumijevanjem, ali ja kao da se trudim da izmislim probleme…” Da li su i vama poznate slične rečenice? Takva situacija, koja se barem jednom dogodila mnogim bračnim parovima, nažalost, vijesnik je zatišja pred buru. Ukoliko jedan od supružnika smatra da mu partner pruža krajnju pažnju i razumijevanje, ali on uprkos tome osjeća tjeskobu i bez razloga se osjeća loše, to će neminovno otvoriti put za svađu. Takva osoba u očima svoga partnera djeluje nezahvalno, jer unatoč tome što ne postoji niti jedan očit problem i što sve djeluje predivno, supružnik se ipak žali i govori o problemima. U takvom braku, namrgođeno lice ili žalba na bilo kakvu tjeskobu dovoljan su povod da za prigovore tipa: “To što ti radiš je nezahvalnost. Ja za tebe činim sve što mogu, radim od jutra do mraka i toliko se trudim da te razumijem, a ti se neprestano žališ. Kada te pitam šta ti je, uvijek kažeš da ti nije ništa. Ako nije ništa, zašto onda ne možeš biti sretna/sretan?”
NITI JEDNA TJESKOBA NIJE BEZRAZLOŽNA
Psiholog dr. Betul Beyzadeoğlu navodi da osobe koje se susreću sa opisanim problemom, iako ne postoji nikakav očit uzrok tome, vjerovatno prolaze kroz određene lične krize i vrlo je bitno da sagledaju svoje stanje. Naime, ono što je ključno za rješavanje bračnih problema jeste to da ne stavljamo akcenat na sām brak, već da preispitamo sebe i dopremo do korijena naše tjeskobe: “Nemam nikakvih problema u braku, ali mene ipak nešto tišti. Ne postoji nikakav problem između supružnika i mene, ali ja sam opet nesretan/nesretna.”
Oni koji imaju poteškoće da dopru do istinskog problema, mogu sebi postaviti sljedeća pitanja putem kojih će mnogo lakše pronaći put, tvrdi dr. Beyzadeoğlu: “Da li doista nema nikakvog problema među nama, ili mi možda problem percipiramo na različite načine?” To pitanje pomoći će nam da pronađemo sam korijen našeg nezadovoljstva i da uočimo detalje koji nam do sada možda nisu bili bitni. Još jedno pitanje koje nam može pomoći glasi: “Zbog čega oduvijek ružičaste naočale danas pokazuju sivilo?” Zahvaljujući tom pitanju, možemo shvatiti da problem nije u našem supružniku, djeci, braku i vanjskom svijetu već u našem unutrašnjem svijetu i unutrašnjoj dinamici koja je iz nekog razloga promijenila svoj smjer.
PROBLEM NIJE U TEBI VEĆ U MENI
Rečenica: “Problem nije u tebi, već u meni”, koju poput klišea, često izgovaramo, u određenim periodima života zadobija dimenziju stvarnosti. Ponekad je potrebno da je nekoliko puta sebi ponovimo kako problemi u nama samima ili sitnice koje preuveličavamo ne bi ugrozile naš brak. Psiholog dr. Betul Beyzadeoğlu navodi da kriza braka najčešće nastaje kao rezultat porasta krize u unutrašnjem svijetu pojedinca, te dodaje: “U stvari, u temelju krize braka leži kriza pojedinca. Iako je početna tačka problema u jednoj osobi, problem se širi i na drugu osobu zbog negativnih promjena u stavovima i postupcima prve osobe.
Zbog toga što se problem najčešće uočava tek nakon što dođe do očite krize, period samog nastanka problema, koji prethodi toj krizi, ostaje zanemaren.” Kao rezultat toga, parovi burno reaguju na problem koji se pojavio “odjednom”, iako je sve djelovalo potpuno u redu. Zbog čestog zanemarivanja sitnih problema, nakon što nastane veći problem, druga strana uglavnom reaguje riječima: “Zašto preuveličavaš? Od muhe praviš medvjeda! Ja tebi nikako ne mogu biti dobar/dobra. Ti svakako ne možeš biti sretan/sretna sa onim što imaš!” Na taj način osoba samo povrijeđuje svog supružnika i još više povećava problem. Naprotiv, ukoliko u takvim trenucima pokušamo oslušnuti svoj unutrašnji glas i prisjetiti se sitnih problema koji su nas doveli do trenutne situacije, mnogo lakše ćemo riješiti naše bračne probleme.
Ukratko, suština je u međusobnom razumijevanju. Čovjek ne može u svakom periodu života biti podjednako sretan i miran. Normalno je doživljavati promjene raspoloženja, međutim ukoliko je čovjek svjestan sebe i ukoliko pokaže određenu požrtvovanost u odnosu sa supružnikom, te male probleme riješi bez čekanja da prerastu u veće, onda će i brak imati čvrste temelje. Treba napomenuti da nije ispravno zatvoriti oči na svaki problem i potisnuti ga u sebe. Takvo postupanje vremenom remeti duševno stanje osobe. Ne smijemo zaboraviti da odnos ne može biti zdrav ukoliko pojedinci nisu zdravi. Zbog toga, ukoliko smo ljuti ili povrijeđeni, u prigodno vrijeme i na lijep način, trebamo iskazati razloge toga svome supružniku. Takvim postupanjem spriječit ćemo nastanak većih konflikata.
LIJEPA NAMJERA I LIJEP PRISTUP
Psiholog dr. Betul Beyzadeoğlu napominje da će uprkos svim našim nastojanjima, zasigurno biti određenih napetih situacija u našim odnosima. Međutim, kako bismo spriječili da napetosti pređu u velike svađe i prepirke, dr. Beyzadeoğlu objašnjava stav koji trebamo zauzeti: “Ma o kakvom odnosu se radilo, rješavanje problema među pojedincima polazi od ispravne komunikacije. Umjesto da prosuđujemo o tuđim postupcima na osonovu šablona iz naše glave, trebamo nastojati ostvariti zdravu komunikaciju sa osobom naspram nas. Supružnici trebaju zajedno sagledati pet glavnih elemenata potrebnih za očuvanje porodične harmonije, naročito onda kada nastanu problematične situacije:
• međusobno razumijevanje uz poštovanje i ljubav
• emocionalno zadovoljstvo
• aktivna komunikacija
• sklad, dogovor i međusobna podrška u izvršavanju preuzetih bračnih odgovornosti
• kvalitet i količina zajednički provedenog vremena
Prilikom razmatranja prethodnih pet tačaka, supružnici ne trebaju osuđivati jedno drugo, već usmjereni na postupak a ne na ličnost, trebaju razmišljati o mogućim rješenjima. Još jedna bitna stvar na koju trebamo obratiti pažnju prije nego što pristupimo pronalaženju rješenja jeste kontrolisanje namjera. Da li nam je namjera da nadvladamo našeg supružnika i natjeramo ga da promijeni svoje ponašanje, ili nam je namjera da tokom boravka u ovom prolaznom konačištu (dunjaluku), sa ciljem postizanja Allahovog, dž.š., zadovoljstva, učinimo naš brak sretnijim? Nakon što pojedinačno i skupa prekontrolišemo svoje namjere, onda možemo pristupiti iznalaženju rješenja polazeći od elemenata koje smo prethodno naveli.
Časopis Semerkand, br. 108, Brak
