Ali Tantavi | SUVER VE HAVATIR
S arapskog preveo: Elvedin Muminović
Da je opskrba određena, istina je. Nekome je opskrba postavljena u kancelariji pa mu dođe a ne mora ništa da čini osim da sjedi, drži olovku i potpisuje svoje ime svakih pola sata na dokumente koji mu se prilažu, ispijajući kahvu ili pušeći cigaretu. Nekome je postavljena na vrhu brda te se mora popeti do nje, ili u dalekom gradu pa mora otići do njega. Neko se mora spuštati u dubinu zemlje, neko u dubine mora, a nekome je postavljena u džepove ljudi pa je uzima od njih i bude uhvaćen te mu se opskrba pretvori u zatvor. Svako jede svoj zalogaj, ali nekome zalogaj dolazi u srebrenoj posudi, nekome je natopljen krvlju ili nakvašen znojem, a nekome je umrljan blatom! Ne, ne reci šta je tajna kadera. Vlasnik ga nije nikome otkrio ali, dokle god je stvar nepoznata, pokušaj ti da jedeš svoj zalogaj iz “zlatne” posude. Trudi se i uloži napor. Ako do toga i ne dospiješ, dospio si do zadovoljstva, priznanja i prihvatanja mnogih mudrosti kadera, a to i jeste mudrost kadera.
Smrtni čas je određen. Ne otklanja ga prisutstvo opreznosti niti smeta ako se opasnost razvuče.
Ponekad zdrav mladić umre, a bolestan starac živi; umre onaj koji je zaštićen sa sedam zidova, a spasi se vojnik koji prolazi kroz vatru. Poznajem čovjeka, heroja Sirijske revolucije, koji se u smrt bacao pedeset puta a smrt mu uvijek izmicala i bježala od njega. Zatim se revolucija završila. Spavao je jedne prilike u postelji kada su se dvojica pijanica posvađala. Jedan od njih je ispalio metak iz pištolja i greškom pogodio glavu heroja koji je spavao i više nije ni ustao! Ibnu’l-Dževzi navodi da je jedan čovjek pao u nesvijest pa su svi pomislili da je mrtav te ga postavili na krevet. Doveli su i čovjeka koji će ga okupati (gasuliti). Kada je osjetio hladnoću vode, probudio se i ustao, a čovjek koji ga je gasulio prestrašio se te pao mrtav. I ne pitaj šta je tajna, ali se bori na Božijem putu i zalaži se za istinu. A ne boj se smrti u svojoj borbi i zalaganju, jer je smrtni čas određen. Živjeti možeš sto godina, ali provesti ih u smrtnim mukama. Za dunjaluk radi kao da ćeš vječno živjeti, a za ahiret kao da ćeš sutra mrtav biti. Tako ćeš zagarantovati sebi i dunjaluk i ahiret. I ovo je jedna od mudrosti kadera.
Vjera u kader je život, jer ti u svakoj tmini daje svjetlosne zrake i u svakoj teškoći otvara vrata nade. Da nade nema, bolesnik bi umro od privida prije nego li ga bolest usmrti, a vojnik u bici bio bi ubijen od straha prije nego li ga neprijatelj ubije. Da nade nema, ni života ne bi bilo. Da se stvari ostave mogućnostima razuma i zakonima materije, zrak se ne bi mogao udisati niti bi se voda, zbog bojazni da u njoj nema otrovnih bakterija, mogla piti. Ni automobili se, zbog mogućnosti da se sudare, ne bi vozili; niti bi se ulazilo u zgrade, zbog vjerovatnoće da se mogu srušiti. Za bogatstvo se ne bi bilo sigurno i smireno jer postoji mogućnost da će se krasti, a ni za kuće se ne bi bilo sigurno jer mogu izgorjeti. Vjera u kader je odmor, jačina i snaga. Ako ti je određeno da dijete izgubiš, zahvali Allahu jer postoje ljudi koji su izgubili i po dvoje djece. Ako izgubiš hiljadu dinara, pa postoje oni koji su izgubili dvije hiljade. Da li ste sada spoznali šta je mudrost određenja? Mudrost kadera je da se zalažemo, radimo, nastojimo i da se trudimo, ali da ne tugujemo ako ne uspijemo niti da gubimo nadu ako ne stignemo do onoga do mčega smo htjeli stići. S kaderom trebamo biti poput onog koji prelazi put pretrpan automobilima. Ako se dosjeti samo udesa i opasnosti, neće se moći pomjeriti ni korak naprijed. Ili, ako bude ubijeđen i uobražen da može pomjeriti automobil ispred sebe i otkloniti nadolazeću opasnost, neće uspjeti. Ali ako obrati pažnj i prođe oprezno, onda je razuman i razborit. Ako s spasi, zahvali Allahu što mu je odredio spas; a ako ga zadesi loše, sjeti se da nije oštećen jer je to mudrost kadera.
Semerkand br. 15