02Imam Gazali, rah., nam kazuje da čovjeka na prepirku i svađu navodi želja za isticanjem vlastitog znanja i vrijednosti, kao i želja za isticanjem tuđih manjkavosti kroz napadanje, te da su ta dva cilja skrivene osobine nefsa koje mu pričinjavaju posebno zadovoljstvo.
Obratite pažnju na sljedeće:
Nijet: Koja je Vaša namjera u prepirci? Da li želite ispoljiti svoju ljutnju ili želite riješiti problem? Ili je Vaš cilj da bude urađeno ono što Vi želite, pod svaku cijenu?… Ispravan nijet i neskretanje sa suštinske teme, odmah na početku sprječavaju riječi i postupke koje prouzrokuju svađu.
Način govora: Da li govorite uvredljivim tonom kada raspravljate? Da li ste sigurni da Vaša namjera nije povrjeđivanje i razljućivanje supružnika? Ukoliko rasprava započne uz ljutnju, riječi koje upotrebljavamo mogu biti krajnje uvredljive, a ne možete očekivati da osoba koja je izložena uvredama prestane da se brani i da počne razmišljati o suštinskom problemu. Stoga, sa supružnikom razgovarajte na način da ne pokrenete njegov mehanizam odbrane.
Pravo vrijeme i mjesto: Da li je Vaš supružnik spreman da Vas sasluša? Da li ste Vi spremni da nju ili njega saslušate? Ukoliko u tim trenucima Vaš supružnik negdje žuri, naravno da nije u stanju da Vas sasluša. Kako biste postigli cilj, trebate izabrati pravo vrijeme i mjesto za razgovor. Naprimjer, ukoliko o nečemu raspravljate pred drugima ili za vrijeme odmora, onda će Vas to samo udaljiti od rješenja problema. Štaviše, tako se mogu izroditi i novi nesporazumi.
Ljubav: Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Ukoliko musliman zavoli svoga brata muslimana, neka mu to kaže.“ (Ebu Davud, Edeb 122) Naravno da u trenucima rasprave ne možemo govoriti o jeziku ljubavi, međutim, dok govorimo o onome što nam smeta, kratkom rečenicom poput: „Znaš koliko te volim!“, možemo spriječiti nastanak većih svađa.
Supružnici pretežno imaju iznimno umijeće kada su u pitanju raspravljanje i razilaženje u mišljenju. Razlozi zbog kojih se narušava harmonija našeg braka, mogu biti raznoliki, od odluka vezanih za djecu do učestalosti odlaska u posjete svekrvi, svekru, punici, puncu. Ponekad je problem u odluci o mjestu stanovanja, a ponekad u tome gdje će se potrošiti novac. Zar samo to? Naravno da ne, ponekad nastane prava oluja samo zbog dileme šta će se jesti, naprimjer, za večeru. Nemojte reći „Zar je moguće da se ljudi svađaju zbog jela?“ Ukoliko ne uspijevamo objasniti naš suštinski problem, nastranu svađe oko jela i pića, svađe nastaju i zbog mnogo nebitnijih stvari.
Umjesne prepirke doprinose braku
U braku je vrlo bitno definisati problem. No, često je još bitnije kako iznosimo taj problem i na koji način o njemu raspravljamo. Nerijetko svjedočimo tome da ljudi međusobno iscrpljuju jedni druge iz razloga što ne govore istim jezikom, iako se međusobno vole. Ukoliko takvo stanje postane trajno, onda je nemoguće živjeti u takvom okruženju. Vrlo je malo ljudi koji u najburnijem trenutku prepirke mogu reći: „Ja ustvari mnogo volim svog supružnika, popustit ću mu/joj malo i uzvratiti lijepim riječima.“ Jer, u trenucima prepirke ljubav je već odavno prepustila svoje mjesto borbi za priznavanje vlastite ispravnosti. I prihvatimo činjenicu da su ti medeni mjeseci ushićenja kada smo svoga supružnika voljeli više nego sebe, ostali nekoliko godina iza nas.
U braku su prepirke potrebne kako bi se razriješili problemi. Umjesne prepirke u kojima se ne prelaze granice edeba, doprinose braku. A svaki prevaziđeni problem znači podizanje bračne veze na viši nivo. Ipak, većina nas nije u stanju u takvim situacijama postupati po čistom razumu. Jer, na jednoj strani problema smo mi, a na drugoj je naš supružnik… Nije baš lahko imati objektivan pristup u problemima u koje smo lično uključeni. Zbog toga je vrlo bitno da znamo kako da raspravljamo o određenom problemu.
Rasprava ili svađa?
Imam Gazali, rah., na sljedeći način objašnjava duševno stanje koje doživljavamo kada izađemo iz okvira rasprave s ciljem međusobnog razumijevanja i rješavanja problema, i pređemo u stanje međusobnog napadanja: „Svađa se temelji na nastojanju da se druga strana ušutka. A to znači da prilikom svađe degradiramo govor drugog, da mu dajemo doznanja da ga smatramo nejakim i manjkavim, te ga omalovažavamo predstavljajući ga kao neznalicu po pitanju teme o kojoj raspravljamo. Znak svađe je to što se čovjek s jedne strane pravi da iznosi pravdu na vidjelo, a s duge strane omlovažava onoga ko mu se suprotstavi. Takvim postupanjem, čovjek ustvari nastoji da naglasi manjkavost osobe koja je pred njim i da vlastiti nefs predstavi superiornim.“
Umjesto da naše rasprave, kao što smo prethodno naveli, budu stepenica ka kvalitetnijoj bračnoj vezi, mi ih pretvaramo u sukobe karaktera koji postaju destruktivni faktor našeg braka. Svaka rasprava koju pokrenemo na osnovu karakteristika ličnosti ili slabosti našeg bračnog partnera jeste poput udara kojim rušimo mostove među nama. Ponovo se osvrnimo na destruktivne utjecaje borbe nefsova koje opisuje Imam Gazali, rah.: „Takva borba uznemirava sagovornika i povećava ljutnju. Bilo da brani dobro ili loše, čovjek u takvoj situaciji ustvari brani svoje stavove, i želi da omalovaži sagovornika na bilo koji način, što biva uzrokom međusobne svađe i konflikta. Dvije osobe koje se svađaju jedna drugoj odgovaraju najtežim izrazima neprijateljstva, te svaka od njih svim snagama nastoji ušutkati svoga sagovornika i spriječiti ga da iznese svoje argumente.“
Neka vatra ljutnje ne sagori Vaš dom
Prepuštanje vatri svađe i ispoljavanje destruktivnih stavova ne donosi nikakvu korist ni nama ni našem supružniku. Vatra ljutnje koja nas tada obuzme biva uzrokom da izbacimo sve iz sebe, a to nije ništa drugo doli raspirivanja vatre. Bitno je biti osoba koja će postupiti suprotno i na sebe preuzeti ulogu vatrogasca koji će ugasiti vatru svoga supružnika. To ne trebamo vidjeti kao gubitak, nedostatak ili potlačenost. Naprotiv, samo zreli ljudi imaju snagu da tako postupe.
Imam Gazali, rah., koji nam preporučuje da šutimo u trenucima ljutnje i svađe, na sljedeći način nam objašnjava kakav pristup trebamo imati: „Ono što čovjeku priliči u takvim situacijama jeste da šuti ili da bez ikakvog inaćenja i negiranja postavi pitanja koja će biti od koristi kako bi se situacija razjasnila, ili pak da na krajnje ljubazan način zatraži objašnjenje.“
Ne zataškavajmo vlastite greške
Da li rasprave koje prelaze u svađe nanose štetu samo našem braku i našem supružniku? Odgovor je naravno „Ne!“ U suštini, najveću štetu od takvog ponašanja imamo mi lično. Jer, svaka rasprava u kojoj nadjačamo protivnika pretjeranim govorom ili skretanjem s cilja, znači zatiranje nekog našeg nedostatka i propuštanje mogućnosti za popravljanje ahlaka.
Imam Gazali, rah., nam kazuje da čovjeka na prepirku i svađu navodi želja za isticanjem vlastitog znanja i vrijednosti, kao i želja za isticanjem tuđih manjkavosti kroz napadanje, te da su ta dva cilja skrivene osobine nefsa koje mu pričinjavaju posebno zadovoljstvo. Dalje, Imam Gazali, rah., ukratko objašnjava te osobine: „Isticanje vlastite vrijednosti je postupanje kojim se vlastiti nefs želi osloboditi krivice. Uz to, odraz je uznošenja i smatranja sebe boljim od drugih. A uzvišenost i veličina su Allahove, dž.š., osobine. Zatim, isticanje tuđih nedostataka je odraz zvjerstva u čovjekovoj prirodi, jer takvo postupanje rezultira lomljenjem, povrjeđivanjem i uzenmiravanjem drugog. Eto, to su dvije osobine koje uništavaju čovjeka, a hrane se raspravom i svađom. Oni koji ustrajavaju sa raspravom i svađom jačaju te loše i destruktivne osobine. Štaviše, takvo postupanje nije samo ružno stanje, već se piše i kao grijeh, jer se njime uznemiravaju drugi ljudi.“
Lijek za bolest rasprave i svađe
Imam Gazali, rah., hronični opozicioni stav definiše kao „bolest raspravljanja“, te navodi da je lijek za tu bolest u slamanju kibura (nadmenost) koji čovjeka navodi da sebe vidi boljim od drugih, i u oslobađanju od osobine koja ga navodi da svoga prijatelja vidi manjkavim. Ukoliko se osoba ne bude liječila od tih osobina, rasprava će joj preći u naviku u tolikoj mjeri da će ta bolest u potpunosti obuzeti njen nefs i biće joj teško osloboditi je se.
Danas kada se u ime samopouzdanja u životu ispoljavaju svakojake vrste nepoštovanja, popuštanje i preferiranje šutnje ne djeluje tako sjajno. U svijetu u kojem svi žarko brane svoja prava, teško je biti na ispravnoj strani. Međutim, iako je teško, mi trebamo živjeti te vrijednosti i podsticati druge na to. Dakle, kako bismo sačuvali svoj ahlak, a zatim i svoj brak, najprije moramo očuvati stav koji odražava zdrav razum.
- Stavovi Imama Gazalija, rah., uzeti su iz pasusa njegovog djela „Dil Belası.“
