Riječ “tevekkul” ima značenje: učiniti nekoga svojim vekilom, prepustiti svoje poslove nekome drugom, imati povjerenja u nekoga, osloniti se na nekoga. U islamskoj terminologiji označava srčano ubjeđenje da je Allah, dž.š., Apsolutni Vladar svih robova, vjerovanje samo u Njega, oslanjanje na Njega i prepuštanje svojih poslova Njemu Uzvišenom. Ukoliko se rob u svim svojim poslovima pouzdava jedino u Allaha, dž.š., takvo stanje naziva se tevekkulom. Suština tevekkula jeste u tome da čovjek ne očekuje rezultate od uzroka već da i uzrok i posljedicu veže za Allaha, dž.š., Koji je stvorio oboje. Ukratko, tevekkul je potpuno povjerenje i ubjeđenje u to da je Allah, dž.š., Onaj Koji sve stvara, pa tako i uzroke, te da je On Uzvišeni dovoljan Svome robu. Suprotno nekim tvrdnjama, stanje tevekkula nije isto što i nerad, ljenost i letargija, jer Allah, dž.š., naređuje da rob prigrli uzroke, da radi i da se trudi. Dakle, tevekkul znači prepustiti krajnje ishodište Allahu, dž.š., i biti zadovoljan njime, ali tek nakon što poduzmemo sve mjere koje možemo. Tevekkul podrazumijeva i strpljenje na nevoljama, traženje pomoći od Allaha, dž.š., te vjerovanje da će Allah, dž.š., kako na dunjaluku tako i na Ahiretu otvoriti robu vrata uspjeha, jer svi poslovi vraćaju se Allahu, dž.š., i On Uzvišeni dovoljan je Svome robu. Vjerovjesnici, a.s., su svoje ummete pozivali tevekkulu na Allaha, dž.š.
U Časnom Kur’anu postoje mnogi ajeti koji govore o tevekkulu, a jedan od njih je i 23. ajet sure Ma’ide koji glasi: “A u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!” Hud, a.s., se sljedećim riječima obratio svome ummetu: “Ja se uzdam u Allaha, u moga i vašega Gospodara! Nema nijednog živog bića koje nije u vlasti Njegovoj.” (Hud, 57) On se na takav način obratio zalimima koji su ga htjeli ubiti, a takvo obraćanje rezultat je njegovog potpunog povjerenja u Allaha, dž.š.
U tumačenju navedenog ajeta, Ibn ‘Adžibe el-Haseni, rah., na sljedeći način objašnjava riječi Huda, a.s.: “Kada biste vi upotrijebili svu snagu koju imate i sve mogućnosti, ne možete mi nanijeti nikakvu štetu jer ja sam se oslonio na Allaha, dž.š., i imam povjerenje u Njegovu zaštitu. On je i moj i vaš Vlasnik i Vladar. Meni se ne može desiti ništa što On Uzvišeni ne želi. A vi nemate moć da učinite nešto što On ne želi.” Sufije su na različite načine definisale tevekkul. Neke od tih definicija su: tevekkul je uzdanje u ono što je kod Allaha, dž.š., i nenadanje onome što je u rukama ljudi; tevekkul je prelaženje srca iz stanja patnje u stanje mira zbog oslanjanja na Allaha, dž.š.; tevekkul je srčano zadovoljstvo u svemu što roba zadesi na ovom svijetu i zadovoljstvo Allahom, dž.š.; tevekkul je zaklanjanje pod sjenkom robovanja i potpuna predanost manifestaciji kadera.
Kada su Harisa el-Muhasibija, k.s., upitali o načinu jačanja tevekkula, odgovorio je: “Tri stvari jačaju tevekkul:
- lijepo mišljenje o Allahu, dž.š.
- tjeranje mogućih vesvesa kojima se Allahu, dž.š., pripisuje krivica
- zadovoljstvo Njegovom odredbom
Upitali su ga na koji način rob dolazi u stanje da bude zadovoljan Allahovom, dž.š., odredbom, na šta je odgovorio: “Taj stepen rob postiže onda kada zadobije jekin (čvrsti iman, daleko od svake sumnje). A kada jekin postane potpun, onda se takvo stanje naziva tevekkulom.” Tevekkul je stanje kada rob prestaje da se žali. Za onog ko posjeduje tevekkul, jedina nada je Allah, dž.š. Međutim, tevekkul nije prepreka za slijeđenje tevessula, dakle postupanje shodno uzrocima. Tevekkul je duhovno stanje i manifestuje se u srcu.
A uzroci su vezani za vanjštinu. Uzvišeni Allah naređuje robovima da postupaju shodno uzrocima, ali da se ne oslanjaju na njih već na Njega Uzvišenog. Štaviše, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je čovjeku koji je odvezao svoju devu i oslonio se na Allaha, dž.š., rekao: “Prvo priveži devu pa se onda osloni na Allaha, dž.š.” (Tirmizi) Bišr Hafi, k.s., o tevekkulu kazuje sljedeće: “Dešava se da čovjek tvrdi da posjeduje tevekkul, ali on samo iznosi laži o Allahu, dž.š. Da uistinu posjeduje tevekkul, on bi bio zadovoljan Njegovom odredbom i kaderom.” Dakle, ukoliko rob ne pokaže strpljenje spram nevolja koje ga zadese i ukoliko u svakom stanju ne bude zadovoljan Allahom, dž.š., on nikada ne može biti posjednik tevekkula.
Kada su Jahju b. Muaza, k.s., upitali kada čovjek postaje posjednik tevekkula, on je rekao sljedeće: “Onda kada rob draga srca prihvati da Allah, dž.š., bude njegov vekil.” Ebu Ali Dekkak, k.s., opisao je tri stepena oslanjanja na Allaha, dž.š.: “Postoje tri stepena oslanjanja na Allaha, dž.š.: tevekkul, teslim i tefvid. Onaj ko je na stepenu tevekkula vjeruje u Allahovo, dž.š., obećanje i tako pronalazi smiraj. Onaj ko je na stepenu teslima zna da ga Uzvišeni Allah poznaje, i potpuno Mu se prepušta. A onaj ko je na stepenu tefvida pokazuje zadovoljstvo svakom Allahovom, dž.š., odredbom.”
Ebu Ali Dekkak, k.s., navodi još da je tevekkul osobina mu’mina, teslim osobina evlija i tefvid osobina onih koji su ehli tevhid, te dodaje: “Tevekkul je osobina običnih ljudi, teslim osobina odabranih, a tefvid osobina odabranih među odabaranim.” Tevekkul je stanje koje donosi smirenost srca i plod je imana i ma’rifeta. Zahvaljujući tevekkulu srce mu’mina postiže potpunu smirenost. Ukoliko rob u trenucima nevolje i tegobe posjeduje tevekkul, onda je njegovo srce smireno.
Zahvaljujući tevekkulu rob biva zadovoljan Uzvišenim Gospodarom i ne protivi Mu se zbog prolaznih dunjalučkih tegoba i nevolja. Takav rob je predan jedino Allahu, dž.š. Ukratko, tevekkul znači da, kada se u životu susretnemo sa teškim ili lahkim situacijama, učinimo sve što je do nas, ali da se predamo Uzvišenom Allahu i da od Njega Uzvišenog očekujemo ishod tražeći Njegovu milost. Osobe koje se ne trude da rade i zarade nisu posjednici tevekkula. Omer, r.a., je ljudima koji nisu ništa radili, smatrajući se posjednicima tevekkula, rekao: “Vi niste mutevekkili vi ste muteekkili (lezihljebovići)!”
Časopis Semerkand, br. 107, Riznica mudrosti
