Duga nada
Hudždžetu’l-islam (Dokaz islama), Imam Gazali, rah., je rekao: “Duga nada je prepreka svakom hajru (dobru) i uzrok svakog zla. Iskušenje duge nade je ono što čovjeka vodi ka svim vrstama nevolja i problema.
Znaj da duga nada prouzrokuje sljedeće četiri stvari:
- ostavljanje ibadeta i ljenost. Ukoliko stalno govoriš “Kasnije ću to uraditi” i tako odlažeš ibadete, zapast ćeš u stanje ljenosti.
- ostavljanje tevbe i odlaganje za kasnije. Kada si u takvom stanju onda stalno odgađaš tevbu govoreći “Ima vremena.”
- duga nada u tebi budi ljubav prema dunjaluku i želju za stjecanjem dunjalučkog imetka. Kada si u takvom stanju, onda stalno razmišljaš: “Šta ću jesti, šta ću obući?”
- duga nada prouzrokuje krutost srca i zaboravaljanje na Ahiret. Misleći da ćeš dugo živjeti, nikako se ne prisjećaš Ahireta. Štaviše, nikako ti ne naumpadaju ni smrt niti kabur. Tvoje misli su samo vezane za dunjaluk i zbog toga je tvoje srce okrutjelo. (Imam Gazali, Hak Yolun Esasları: Suštine Pravog puta)
Istinski stid od Allaha, dž.š.
Ibn Mes’ud, r.a., pripovijeda: “Jednog dana, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ‘Stidite se Allaha istinskim stidom.’ Mi rekosmo: ‘O Allahov Poslaniče, hvala Allahu pa se mi Njega stidimo.’ Na to Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘To nije ono što sam želio reći (to nije stid kako ga vi poimate). Istinski se stidjeti Allaha znači čuvati svoju glavu i ono što je u njoj, čuvati svoj stomak i ono što je u njemu, te se sjećati smrti i truhljenja u kaburu. Onaj ko želi Ahiret treba ostaviti ukrase dunjalučkog života i dati prednost ahiretskom nad ovodunjalučkim životom. Onaj ko uradi nabrojano, taj se istinski stidi Allaha, dž.š.’” (Tirmizi, Kijamet, 4)
Ahlak zahida
Veliki evlija, Sirri es-Sekati, k.s., je rekao: “Ovih pet stvari čine ahlak zahida:
- zahvala na halalu
- strpljenje po pitanju harama
- neopterećenost brigom kada će nastupiti smrtni čas
- neopterećenost brigom ko i koliko ima dunjalučkog imetka
- jednako postupanje u društvu bogatog i u društvu siromaha (Bejheki, Kitabu’z-Zuhd) Safi, Rešehat)
Dvije vrste srca
Jedan od tesavvufskih velikana, Jahja b. Muaz er-Razi, k.s., je rekao: “Postoje dvije vrste srca. Jedno je srce koje je ispunjeno dunjalučkim preokupacijama. To je takvo srce da kada mu se ukaže prilika da učini neki ibadet i dobro djelo, ono ne zna kako da postupi, jer je preokupirano dunjalukom. Drugo je srce koje je okupirano mišlju o Ahiretu. Kada se pred njim nađe prilika da uradi neki dunjalučki posao, ono se ne snalazi baš najbolje. Dobro uoči razliku između bereketa koji donosi briga o Ahiretu i nesreće koju donosi preokupiranost dunjalučkim poslovima koji te sputavaju od pokornosti i činjenja ibadeta.” (Suhreverdi, Gerçek Tasavvuf)
Trud i himmet
Jedan od halifa Šah-i Nakšibenda, k.s., Hadže Alauddin Attar, k.s., je rekao: “Veliki šejhovi su rekli da je Allahova, dž.š., pomoć uz trud. Dakle, onaj ko pokaže trud i zalaganje, taj uspijeva. Zbog toga, kako bi muršidov ruhanijet bio podrška muridu, murid mora pokazati trud u pogledu ispunjavanja onoga što muršid traži. Ukoliko nema truda, onda nema ni trajne podrške. Utjecaj tevedždžuha na murida traje nekoliko dana, taj utjecaj nije trajan. Uz to, murid treba biti svjestan toga da se tevedždžuh realizuje Allahovim, dž.š., lutfom.” (Ali b. Husejin es-Safi, Rešehat)
Da li biste pokrili njegovu sramotu?
Prema predaji, jednog dana je Isa, a.s., svojim havarijunima rekao: “Šta biste uradili kada biste na putu vidjeli svoga druga koji spava i kojem je vjetar razotkrio stidno mjesto? Da li biste ga pokrili?” Na to pitanje havarijuni odgovoriše: “Pokrili bismo ga.” A zatim im Isa, a.s., reče: “Ne, možda biste mu čak otkrili i ono što je ostalo pokriveno.” Havarijuni iznenađeno rekoše: “Subhanallah! Zašto bismo otkrivali ono što je pokriveno?” Isa, a.s., im dade sljedeći odgovor: “Kada bi neko pred vama govorio o ružnim stanjima vašega brata, a vi spomenete njegova još gora stanja, tada biste otkrili i one dijelove koji su pokriveni.” (Ebu’l-Lejs es-Semerkandi, Tenbihu’l Gafilin)
Časopis Semerkand, br. 105, Govor stanja
