Veliki sufijski učenjak 15. stoljeća, Hadže Ubejdullah Ahrar, k.s., u svome djelu „Smiraj srca“, o važnosti i vrijednosti sohbeta sa Allahovim, dž.š., dostovima/prijateljima, kazuje:
Osoba koja stupi na put tesavvufa treba dobro paziti s kime će ostvariti bliskost, kako bi u što kraćem vremenu postigla istinsku sreću. Dakle, osoba čijem će se sohbetu priključiti, u pogledu zahira (spoljašnjost) treba da je ukrašena Šerijatom, a u pogledu batina (nutrina) treba da je postigla potpunost u pokornosti Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Jer, Uzvišeni Gospodar je srca stvorio takva da su podložna spoljnjim utjecajima. Drugim riječima, ko se s kime zbliži, neminovno pada pod njegov utjecaj. To je svakome poznato.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je kazao: „Čovjek je vjere svoga prijatelja. Stoga, neka svako od vas pazi s kim će se družiti.“ (Ahmed, Tirmizi)
Ako se osoba druži sa tužnim čovjekom, i sama će zapasti u tugu; ako se druži sa sretnom i veselom osobom, i sama će postati vesela. I jedna i druga osoba prenijet će svoje stanje na nju, ukoliko se bude često sa njima družila. Da srce nema takvu sklonost, bilo bi nemoguće da čovjek postigne potpunost. Analogno tome možemo kazati:
Ako se neko druži sa evlijom i sa njim ostvari bliskost, unutrašnja stanja tog evlije prenijet će se i na njega, te će se on istinski okrenuti Uzvišenom Hakku. A što se više okrene Uzvišenom Hakku, to će se njegovo srce više očistiti od zaokupljenosti stvorenjima. Na koncu će postići takav stepen da će se osloboditi svih dunjalučkih stega i veza, i bit će vezan samo za Uzvišenog Gospodara. Takvo stanje je stanje potpune predanosti Gospodaru. A Uzvišeni Gospodar u Časnom Kur'anu hvali one koji se iskreno predaju Njemu, pa kaže: „Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, čineći još i dobra djela, i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu? – A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja.“ (Nisa’,125)
Neki muršidi su kazali:
Veoma lahko je stići do Uzvišenog Allaha. Međutim, veoma je teško izdržati i ustrajati u takvom stanju. Jer, osoba može stići do Uzvišenog Allaha nakon što svoje srce očisti od ljubavi prema stvorenjima. Ali, srce je takvo da u svakom trenutku mora biti vezano za nešto. I najmanji trenutak gafleta (nemar), može biti uzrokom da postane zaokupljeno stvorenjima, i tada veza sa Uzvišenim Allahom počinje da slabi.
Iz tog razloga, veoma je bitno ustrajno prisustvovati sohbetima evlija, te prema njima iskazivati potrebni edeb. Ukoliko osoba ne pazi na edeb, to je može udaljiti iz srca salih (dobri) robova. A onaj ko izgubi svoje mjesto u srcu salih robova, ostat će lišen lijepih halova (duhovna stanja) koje je do tada postigao. Jer, ti lijepi halovi se putem rabite prenose sa srca evlije na srce salika (putnik Hakku). Kada se prekine rabita, prekine se i lijepi hal koji je putem nje postignut. I uistinu, mnogo je onih koji su uspjeli kušati slast bliskosti sa evlijama, ali je malo onih koji su uspjeli sačuvati taj hal.
