Uzvišeni Gospodar u Časnom Kur'anu kaže:
„Za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju: ‘Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!’“ (Al-i ‘Imran, 191)
Mufessiri su navedeni ajet analizirali sa različitih aspekata i zaključili sljedeće: „Uzvišeni Gospodar istinske posjednike pameti opisuje kao one koji su stalno zauzeti zikrom Uzvišenog Gospodara. To su oni koji ‘i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju‘.“
A Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
„Ko želi postići blagodati i u džennetskim baščama uživati, neka mnogo spominje Uzvišenog Allaha.“ (Taberani, el-Kebir, 20/157; Hejsemi, ez-Zevaid, 10/75)
Mufessiri također navode da se u ajetu opisano stanje odnosi i na namaz. Dakle, mu'mini ustrajavaju u obavljanju namaza u svakoj situaciji, sjedeći, stojeći ili ležeći. Odnosno, mu'mini nikada ne ostavljaju namaz. Kao dokaz tom gledištu, navode se riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s., koje je uputio bolesnom Imranu b. Husjanu, r.a.:
„Klanjaj namaz na nogama. Ako nemaš snage za to, onda sjedeći klanjaj, a ako nemaš snage ni za to, onda lezi na stranu i klanjaj išaretom.“ (Buhari, Taksir, 20; Muslim, Musafirin, br. 730-734)
Prema trećem načinu tumačenja, ajet o kojem govorimo odnosi se na one koji su posvećeni promišljanju. Jer, u časnom ajetu se navodi: „(…) I o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju (…)“ To su oni koji promišljaju kako bi shvatili dokaze i pouke o postojanju Vlasnika nebesa i Zemlje, i o Njegovoj moći. Tome u korist, navodi se hadis Allahova Poslanika, s.a.v.s., u kojem kaže: „Nema ibadeta kao što je tefekkur.“ (Bejheki, Šuabu ‘l-iman, br. 4647)
Sve što je u Univerzumu stvoreno treba biti povod za razmišljanje. Ponos svjetova, naš Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
„Neki čovjek je ležao u svojoj postelji, pa je posmatrajući nebesa i zvijezde, rekao: ‘Ja svjedočim da vi imate Stvoritelja! Allahu moj, oprosti mi.’ Uzvišeni Allah ga je pogledao pogledom milosti i oprostio mu je.“ (Sujuti, ed-Durru ‘l-Mensur, 2/410; Ibn Hadžer, el-Kafu ‘š-Šafi, br. 303)
Mufessir Ibn ‘Adžibe el-Haseni, rah., kaže da postoje mnoge mudrosti u navedenom časnom ajetu, te neke od njih objašnjava na sljedeći način:
„Zemlja je stvorena kao sebeb početku čovjekovog postojanja i njegovog življenja. Zemlja i nebesa čovjeku ukazuju na put spoznaje Allaha, dž.š., upoznaju ga sa njegovim Gospodarom i podstiču ga na pokornost Njemu Uzvišenome. A sve to ima za cilj da čovjeka dovede u blizinu Uzvišenog Hakka i da ga uvede u vječni život i vječnu sreću.“
Imam Gazali, rah., u svome djelu „Ihjau ulumi’ d-din“ navodi:
„Znaj da su oni koji gledaju nurom pronicljivosti shvatili da je spas samo u postizanju Allahove, dž.š., blizine. A put postizanja Allahove, dž.š., blizine zasniva se na spoznaji i ljubavi. Ljubav i bliskost ostvaruju se jedino trajnim zikrom Voljenog. A marifetullah (spoznaja) se postiže stalnim razmišljanjem o manifestacijama, svojstvima i djelima Uzvišenog Allaha. U Univerzumu ne postoji ništa sem manifestacija moći i djelovanja Uzvišenog Allaha. Stalni zikr i fikr (razmišljanje) mogući su jedino ukoliko se napuste ovosvjetski prohtjevi i strasti, tj. ukoliko se budu ispunjavali samo onoliko koliko je nužno. A sve to, rob će moći realizovati jedino ukoliko svoje dane i noći ispuni zikrom i fikrom.“
Džunejd Bagdadi, k.s., je rekao:
„Najvrjedniji i najuzvišeniji medžlis je razmišljanje o tevhidu, mirisanje mirisima ma'rifeta (spoznaja), napajanje sa mora ljubavi iz posude muhabeta, te posmatranje stvorenja i događaja gajeći lijepo mišljenje o Allahu, dž.š.“
Imam Gazali, rah., kazuje:
„Zikr i fikr trebaju obuhvatiti sve ili većinu čovjekovog vremena. Jer, nefs je po svome stvaranju sklon ovosvjetskim uživanjima. Naprimjer, ukoliko rob odvoji dio svog vremena samo na ovosvjestke poslove i na ispunjavanje vlastitih želja u okviru dozvoljenog, a drugi dio vremena odvoji samo za ibadete, budući da je nefsanska priroda takva, nadvladat će sklonost prema dunjaluku. Kada se ljudska priroda usmjeri samo na jedno od tog dvoga, onda ono drugo gubi ravnotežu. Jer, u vremenu koje čovjek odvaja za ovaj svijet, čovjekova nutrina i vanjština u potpunosti su predati ovosvjetskim poslovima. Srce se svom snagom usmjerava ka postizanju dunjaluka. U takvom stanju je vrlo teško usmjeriti ga na ibadete.“
Kako bi smanjili žudnju za ovim svijetom i s vremenom je u potpunosti prekinuli, Allahovi dostovi praktikuju zikr kao dnevni vird. Vird je svakodnevno ponavljanje određenih zikrova, ajeta ili dova. U tesavvufu se određeni zikrovi praktikuju kao virdovi kako bi se srce naviklo na stalni zikr. U svim tarikatima, određeni zikrovi se daju kao vird i to se smatra jednom od osnova svih tarikata.
U nakšibendijskom tarikatu postoji „jedanaest temeljnih principa“ koje još nazivamo „kelimat-i kudsiyye“, koji doprinose tome da tefekkur i zikr prožmu cjelokupni život murida. Kada pogledamo samo na vanjsko značenje tih principa, vidimo da pored velikih fadileta, oni saliku (putnik Hakku) donose sposobnost tefekkura i murakabe.
Završimo naš tekst prijevodom sljedećeg časnog ajeta:
„On čini da se noć i dan smjenjuju, to je pouka za onoga koji hoće da razmisli i želi da bude blagodaran.“ (Furkan, 62)
Neka nam Uzvišeni Gospodar podari ispravno vjerovanje, lijepo djelovanje i srce koje čini zikr. Neka nas ne liši prisustvovanja skupovima robova koji čine zikr.
Sa Allahovom, dž.š., podrškom i pomoći…
