Nesumnjivo, biti ummet Allahova Poslanika, s.a.v.s., velika je sreća i blagodat. Međutim, istinska sreća je biti dostojni član ummeta koji posjeduje lijepe osobine spomenute u Časnom Kur'anu i hadisima.
A1: Put postizanja nagrada koje su obećane našem ummetu jeste put činjenja djelā u skladu sa Allahovom, dž.š., Knjigom i Sunnetom. Oni koji poput jevreja i kršćana, prestanu slijediti božanske naredbe, završit će na isti način kao i oni.
„Tako mi Allaha, ja se za vas ne bojim siromaštva. Bojim se da vam se ne otvore vrata dunjalučkog bogatstva, kao što su se otvorila onima prije vas, i da se ne počnete međusobno natjecati za njega, pa da i vas ne uništi kao što je njih uništio!“ (Buhari)
Vrijednost ovog ummeta, „ummet-i muhammedije“, spomenuta je u mnogim časnim ajetima i hadisima. Uzvišeni Allah, za ummet Svoga Poslanika, s.a.v.s., kaže: „Vi ste najbolji narod od svih koji se ikada pojavio.“, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Moj ummet je ummet koji je postigao božansku milost.“ (Ahmed, el-Musned, 32/453-454; Bezzar, el-Musned, 8/100-101)
Poziv, odaziv i pokoravanje
Nesumnjivo, biti ummet Allahova Poslanika, s.a.v.s., velika je sreća i blagodat. Međutim, istinska sreća je biti dostojni član ummeta koji posjeduje lijepe osobine spomenute u Časnom Kur'anu i hadisima. Zbog toga treba razumjeti koje je značenje ummeta, ko spada u ummet, te kakvo razumijevanje ummeta je ispravno.
Alimi su iznijeli različita objašnjenja o tome ko čini ummet. Neki od njih su rekli da ummet čine pripadnici islamske vjere. Drugi su pak rekli da ummetu pripadaju svi ljudi kojima je Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslan kako bi ih pozvao u vjeru, i koji nemaju nikakve isprike da poziv nije došao do njih.
Da, moguće je i ispravno razumijevanje da ummet čine svi ljudi kojima je Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslan kako bi im prenio poziv u islam. Ipak, kada pogledamo u stanja onih koji su prema tom poimanju dio ummeta, vidimo da su mnogo različita.
Među njima su i oni kojima je Allahov Poslanik, s.a.v.s., došao i do kojih je stigao božanski poziv, ali oni se nisu odazvali i ostali su pripadnici drugih vjera ili mušrici. Iako su dio ummeta, budući da se nisu odazvali pozivu, sve dok ne napuste prijašnju vjeru ili nevjerstvo, takvi ne mogu ući u Džennet.
Spomenuta definicija ummeta, obuhvata i one do kojih je poziv stigao i koji su se odazvali, ali ne izvršavaju djela koja vjera od njih zahtijeva. Oni su bez sumnje postali vjernici time što su potvrdili Allahovu, dž.š., jednoću i vjerovjesništvo Allahova Poslanika, s.a.v.s. Ali, ukoliko ne budu izvršavali ono što Allah, dž.š., od njih traži, ili se pak upuste u ono što je zabranjeno i zapadnu u grijehe, oni će se možda i dalje smatrati ummetom, ali mogu biti samo „ummet-i davet“ i „ummet-i idžabet“, a nikako „ummet-i ittibba“
Jedan dio ummeta, odazvao se na poziv i izvršava vjerske naredbe. To su oni koji su zaslužili da budu „ummet-i davet“, „ummet-i idžabet“ i „ummet-i ittiba“. (Kelabazi, Bahru ‘l-fevaid, 2/649)
Dakle, iz navedenog se nameće zaključak da se svi ljudi kojima je Allahov Poslanik, s.a.v.s., donio božanski poziv smatraju skupinom koja se naziva „ummet-i davet“. Svi oni koji su prije islama vjerovali u neku drugu vjeru, činili širk, ili pak nisu poznavali niti jednu vjeru, spadaju u tu skupinu.
„Ummet-i idžabet“ čine oni do kojih je došao poziv Allahova Poslanika, s.a.v.s., i koji su taj poziv prihvatili. Oni su prihvatili akaid tevhida i osnove koje je donio Allahov Poslanik, s.a.v.s. Ukoliko, nakon prihvatanja poziva u islam, budu izvršavali božanske naredbe na način kako je to pokazao Allahov Poslanik, s.a.v.s., te ukoliko se budu klonili zabrana, zadobit će svojstvo ummeta koji je pokoran, a koji se naziva „ummet-i ittiba“.
Dvostruka nagrada
Nakon što analiziramo ajete i hadise koji govore o vrijednosti ovog ummeta, jasno vidimo da se oni ustvari odnose na ummet-i ittiba. Sljedeći hadis, koji prenosi Abdullah b. Omer, r.a., u kojem je radosna vijest o dvostrukoj nagradi za ovaj ummet, upravo potvrđuje tu činjenicu.
Ibn Omer, r.a., prenosi da je od Allahova Poslanika, s.a.v.s., čuo sljedeće riječi:
„Vaše vrijeme na dunjaluku u odnosu na prethodne ummete je poput vremena od ikindija-namaza pa do zalaska Sunca. Jednima je dat Tevrat. Oni su do pola dana postupali po Tevratu, a zatim su posustali. Njima je kao dnevnica dat po jedan kirat. Zatim je drugima dat Indžil, i oni su do ikindijskog vremena postupali po Indžilu. Zatim su i oni posustali. Njima je također dat po jedan kirat. Nakon toga je vama dat Kur'an, i vi ste po njemu postupali do zalaska sunca. Zbog toga će vama biti data po dva kirata.
Sljedbenici Tevrata će reći: ‘Gospodaru naš! Oni su radili manje od nas, a dobili su veću nagradu.’ Uzvišeni Allah će ih upitati: ‘Da li to mislite da sam vam dao nepotpunu nagradu, da sam vam učinio nepravdu?’ ‘Ne.’, reći će oni. A Uzvišeni Allah će reći:
‘Njihova nagrada je Moj lutf (dobrota). Ja ga dajem kome želim.’“ (Buhari, Mevakit, 17; Idžare, 9; Tevhid, 30, 46; Tirmizi, Edeb, 82)
Put postizanja nagrada koje su obećane našem ummetu jeste put činjenja djelā u skladu sa Allahovom, dž.š., Knjigom i Sunnetom. Oni koji poput jevreja i kršćana, prestanu slijediti božanske naredbe, završit će na isti način kao i oni. A oni koji zavrijede naziv „ummet-i ittiba“, postići će obećane nagrade.
Pet slojeva ummeta
Najljepši primjer pokornog ummeta bili su plemeniti ashabi, r.anhum. U hadisu koji prenosi Enes b. Malik, r.a., spominje se pet slojeva ummeta:
„Moj ummet ima pet slojeva i između svakog od njih je četrdeset godina. Sloj u kojem smo ja i moji ashabi je sloj posjednika imana i znanja. Drugi sloj koji doseže do osamdeset godina je sloj dobročinstva i takvaluka. Zatim, u sloju koji doseže do 120 godina nalaze se oni koji su samilosni jedni prema drugima i koji jačaju međusobne veze. U sljedećem sloju koji doseže do 160 godina su oni koji prekidaju međusobne veze i okreću leđa jedni drugima. A sloj koji doseže do 200 godina je sloj nemira i nereda.“ (Nuajm b. Hammad, el-Fiten, 2/701; Ibn Madže, Fiten, 28; Kelebazi, Bahru ‘l-fevaid, 1/284-285)
Sloj posjednika imana i znanja
Značenje riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s.: „sloj posjednika imana i znanja“ je sljedeće: To su velikani koji su dostigli stanje mukašefe (razotrkivanje skrivenog, otkrovenje) i mušahede (osvjedočenje). Jer, poznavanje nečega moguće je jedino nakon njegovog otkrivanja, a to se realizuje u srcu, baš kao što sa predmeta koji želimo vidjeti očima budu otklonjene perde koje su ga sakrivale od našeg pogleda. A jekin je osvjedočenje srca u nešto što već zna. Nakon što znamo za nešto, a nemamo srčane mušahede, onda nam mogu naumpasti određene sumnje i pitanja vezana za to. Slično tome, ukoliko očima gledamo neki udaljeni predmet, pa zbog problema sa vidom ne možemo da ga jasno vidimo, onda nam se javljaju sumnje i pitanja o njegovom postojanju.
Znanje simbolizira jekin, a gledanje očima simbolizira mušahedu. Ukoliko srce svjedoči onome što zna, onda nestaju sumnje i pitanja, srce potvrđuje već znano. Znanje je osobina čistog srca. A čisto srce je ono koje ne pridaje nikakvu važnost stvorenjima, kojem ne dolaze loše misli i koje nije zarobljeno dunjalučkim utjecajima. Uzvišeni Allah u Časnom Kur'anu kaže: „Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti.” (Šuara, 88-89)
Prema predaji, neki čovjek je nazvao selam hazreti Omeru, r.a., dok je tavafio oko Kabe, a on mu nije odgovorio na selam. Vjerovatno nije primijetio tu osobu jer je bio u stanju mušahede, a to je stanje koje sprječava čovjeka da osjeti bilo šta drugo. Moguće je i da je čuo čovjeka, ali da nije mogao odgovoriti, jer rečeno je da je u stanju mušahede zabranjeno i udahnuti. Sām Omer, r.a., je jedne prilike rekao: „Mi na ovome mjestu, u tavafu, svjedočimo Allaha, dž.š.“ (Hakim et-Tirmizi, Nevadiru ‘l-usul, 2/305; IV, 73; Kelebazi, Bahru ‘l-fevaid, 1/285)
Prenosi se da je Abdullah b. Mesud, r.a., rekao: „Uzvišeni Allah je pogledao u srca Svojih robova i vidio da je srce Muhammeda Mustafe, s.a.v.s., najbolje. Odabrao ga je za Sebe, učinio ga vjerovjesnikom i Svojim Miljenikom, i odredio za namjesnika. Zatim je pogledao u srca ostalih robova i vidio da su među vjerničkim srcima najbolja srca ashaba. Njih je odredio za pomoćnike Svoga Miljenika, s.a.v.s., koji će se boriti za vjeru. Prema tome, ono što vjernici smatraju lijepim, lijepo je i kod Allaha, dž.š., a ono što vjernici smatraju ružnim, ružno je i kod Allaha, dž.š.“ (Tajalisi, el-Musned, 1/199; Ahmed, el-Musned, 6/84; Bezzar, el-Musned, 5/119, 212-213)
Dobročinitelji i bogobojazni
Opisujući slojeve svoga ummeta, Allahov Poslanik, s.a.v.s., spomenuo je sloj dobročinitelja i bogobojaznih. To su velikani koji su uspjeli nadvaladati svoje nefsove i prevazići sve poteškoće.
Dobročinstvo znači činiti djela sa iskrenošću i na ispravan način, radi Allahovog, dž.š., zadovoljstva. Dobročinstvo je trud na Allahovom, dž.š., putu kroz obavljanje dobrovoljnih ibadeta i dobrih djela, pored farzova. A takvaluk (bogobojaznost) je borba na Allahovom, dž.š., putu na najljepši način. Uzvišeni Hakk, u Časnom Kur'anu kaže:
„Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji namaz obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.“ (Bekara, 177)
Ajet nam obznanjuje da u istinsko dobročinstvo spadaju dobra djela, učinjena iskreno, radi Allaha, dž.š. Takva djela odlikuju one koji prednjače u dobru. A Uzvišeni Hakk, u Časnom Kur'anu kaže: „One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!“ (‘Ankebut, 69)
Oni koji ne pridaju važnost dunjaluku
Treći sloj je okarakterisan kao sloj onih koji održavaju čvrstim međusobne veze i koji su samilosni jedni prema drugima. To je dokaz da oni ne pridaju važnost dunjaluku, već da preko stvorenja nastoje postići Allahovo, dž.š., zdovoljstvo, postupajući prema ljudima samilosno i čineći im dobročinstvo koliko god su u mogućnosti.
Oni koji spadaju u drugi sloj, imaju čvrst stav prema dunjaluku, radi Allaha, dž.š., dijele dunjalučki imetak, pokazuju strpljenje spram dunjalučkih teškoća, ulažu najveći trud na putu hizmeta, međutim, u smislu srčanog osvjedočenja, nisu dostigli stepen prvog sloja.
Na isti način, i pripadnici trećeg sloja zauzeli su sličan stav spram dunjaluka. Kako bi ukazali pažnju i samilost ljudima, svoje imetke troše na njih, ali ipak nisu dostigli stepen pripadnika drugog sloja u pogledu podređivanja svog nefsa ljudima.
U četvrti sloj spadaju oni koji čine nered i trče za imetkom, zbog čega su prekinuli međusobne odnose i okrenuli leđa jedni drugima. Nakon što su se u potpunosti okrenuli dunjaluku, takvo stanje otrgnulo ih je od Ahireta. A njihovo natjecanje i zalaganje za dunjaluk prouzrokovalo je raskidanje bratskih veza. Njihova prevelika težnja za dunjalukom navela ih je na to da okrenu leđa Ahiretu.
Misver b. Mahreme, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Tako mi Allaha, ja se za vas ne bojim siromaštva. Bojim se da vam se ne otvore vrata dunjalučkog bogatstva, kao što su se otvorila onima prije vas, i da se ne počnete međusobno natjecati za njega, pa da i vas ne uništi kao što je njih uništio!“ (Buhari, Džizje, 58; Megazi, 12; Rikak, 7; Muslim, Zuhd, 6; Tirmizi, Sifatu ‘l-kijame, 28)
Dakle, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je kazao da je natjecanje u stjecanju imetka uzrok tome što su muslimani okrenuli leđa jedni drugima i raskinuli bratske veze.
Tako su opisani pripadnici petog sloja ummeta. Oni će jedni drugima okrenuti leđa zbog dunjaluka i upustiti se u međusobne svađe i sukobe. Ubijat će ljude zbog zavisti i želje za njihovim imetkom, borit će se i prepirati jedni s drugima zbog svoje pohlepe, a kada im bude uskraćeno bogatstvo, bježat će jedni od drugih. (Kelabazi, Bahru ‘l-fevaid, 2/285-287)
Kao zaključak možemo reći da je ummet-i Muhammedje najbolji ummet u ljudskoj historiji. Ispuniti hak te privilegije moguće je jedino ukoliko budemo „ummet-i idžabet“ i „ummet-i ittiba“, te ukoliko budemo posjednici vrlina koje te dvije kategorije zahtijevaju.
