Tragom milosti

„Milost koju Allah podari ljudima niko ne može uskratiti, a ono što On uskrati niko ne može, poslije Njega, dati; On je silan i mudar.“ (Fatir, 2)

Mnoge blagodati čijih vrijednosti nismo svjesni ili koje ne primjećujemo, prije svega vjerovanje u Allaha, dž.š., i Njegova Poslanika, s.a.v.s., jesu odraz milosti Uzvišenog Gospodara. Sva djela koja u ime robovanja činimo imaju za cilj postizanje te milosti. U svakom izgovaranju bismille, učenju Fatihe, u svakom nazivanju i odgovaranju na selam, sadržana je želja za postizanjem milosti.

Riječ „rahmet“ je kur’anski pojam čije je leksičko značenje „ukazati milost, zaštititi, počastiti i obdariti.“ U Časnom Kur’anu se navodi da Allahova, dž.š., milost obuhvata sve (A’raf 156), te da je neizbrojivo mnogo blagodati koje su rezultat te milosti. (Ibrahim 34; Nahl 18)

Milost svjetovima, Allahov Poslanik, s.a.v.s., sljedećim riječima opisuje veličinu Allahove milosti:

„Uzvišeni Allah je podijelio milost na stotinu dijelova, devedeset i devet dijelova je ostavio za Sebe, a jedan dio je spustio na Zemlju. Eto, zbog tog jednog dijela svi ljudi i sva stvorenja su samilosni jedni prema drugima. Odraz te milosti je i to što kobila podigne svoju nogu iz straha da ne povrijedi mladunče dok doji.“ (Buhari, Edeb, 19)

Nesumnjivo, izvor milosti je Uzvišeni Gospodar. Kada On poželi ukazati robu Svoju milost, i podariti mu blagodat kao djelo svoje milosti, ko to može spriječiti?

„Milost koju Allah podari ljudima niko ne može uskratiti, a ono što On uskrati niko ne može, poslije Njega, dati; On je silan i mudar.“ (Fatir, 2)

Djela koja vode milosti

Ipak, kako bi vjernik postigao milost potrebno je da pokaže trud i da prigrli vesile koje privlače tu milost. U Časnom Kur’anu se u osam ajeta ponavljaju riječi „leallekum turhamun: trudite se kako biste zaslužili Allahovu milost.“ Naravno, postizanje milosti nije ograničeno samo na ispunjavanje naredbi spomenutih u navedenim ajetima. Međutim, ti ajeti kroz određene znakove ukazuju na puteve koji vode milosti. Pogledajmo u nastavku koji su to ajeti:

1. „I pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam bila milost ukazana (…)“ (Al-i ‘Imran, 132)

U ajetima koji prethode navedenom, vjernici se upozoravaju da se čuvaju vatre pripremljene za nevjernike, a potom se navedenim ajetom pozivaju na pokornost i obznanjuje im se radosna vijest o milosti koja ih čeka. Jer, nepokornost vodi patnji, a pokornost milosti.

2. „A ova Knjiga koju objavljujemo jeste blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite da bi vam se milost ukazala.“ (An’nam, 155)

Tumačeći navedeni ajet, Fahruddin Razi, rah., navodi sljedeće:

• Kako biste postigli Allahovu, dž.š., milost, čuvajte se suprotstavljanja Časnom Kur’anu.
• Kako biste zavrijedili milost, klonite se grijeha, budite bogobojazni. Neka vam u bogobojaznosti cilj bude Allahova, dž.š., milost.
• Prigrlite takvaluk, kako biste kao nagradu zadobili milost. (Mefatihu ‘l-gajb, XIV, 6)

3. „Zar vam je čudno što vam pouka od Gospodara vašeg dolazi po čovjeku, jednom od vas, da vas opominje, da biste se grijeha klonili i pomilovani bili?” (A’raf, 63)

Ajet je odgovor koji je Nuh, a.s., dao svome narodu nakon što su mu rekli: „Mi smatramo da si ti u pravoj zabludi.“ (A’raf, 60), te obuhvata sve vjerovjesnike i objave koje su preko njih spuštene. Uz to, ukazuje na put kojim trebamo hoditi kako bismo se konili grijeha i kako bismo zaslužili milost.

4. „A kad se uči Kur’an, vi ga slušajte i šutite da biste bili pomilovani.” (A’raf 204)

U tefsiru navedenog ajeta, Elmalılı Hamdi Yazır, rah., navodi sljedeće: „Kada se uči Časni Kur’an za vrijeme namaza, na hutbi, na bilo kojem mjestu i u bilo kojem medžlisu, odmah ga počnite pomno slušati. Ušutite kako biste postigli milost. Jer, šutnja omogućava pomno slušanje, pomno slušanje donosi pronicljivost, pronicljivost iman i dobra djela, a iman i dobra djela bivaju uzrokom postizanja Allahove milosti.“ (Hak Dini Kur’an Dili, IV, 196)

5. „A vi namaz obavljajte i zekat dajite i Poslaniku poslušni budite da bi vam se ukazala milost.“ (Nur, 56)

Ajet skoro da sadrži sve dužnosti koje su sredstvo postizanja rahmeta. Namaz ukazuje na tjelesne ibadete, a zekat na ibadete imetkom. A kada je u pitanju pokornost Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u njoj je ukaz na ispravnost, ravnotežu i usklađenost ovosvjetskih i ahiretskih poslova sa Allahovim, dž.š., zadovoljstvom.

6. “‘O narode moj’ – govorio im je on (Salih) – ‘zašto tražite da vas stigne kazna prije nego što se pokajete? Zašto od Allaha ne tražite oprosta, da bi vam se ukazala milost?’“ (Neml, 46)

Nakon što se fitna uvukla u Semudov narod, Salih, a.s., im se obratio navedenim riječima i podsjetio ih da će zavrijediti milost ukoliko zatraže oprosta.

7. „A kad im se rekne: ‘Bojte se onoga što se prije vas dogodilo i onoga što vas čeka da biste pomilovani bili…’“(Jasin, 45)

Navest ćemo sažetak tumačenja riječi „bojte se onog što se prije vas dogodilo i onog što vas čeka“:

• Bojte se zla koje vas može zadesiti odakle očekujete ili odakle se ne nadate.
• Bojte se kazni koje su zadesile prethodne ummete i bojte se ahiretske patnje.
• Bojte se prethodnih i budućih grijeha kako biste postigli Allahovu milost i spas, jer spas je moguć jedino uz Allahovu, dž.š., milost. (Ebussud, Iršad, VII, 81)

8. „Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.“ (Hudžurat, 10)

Ukazujući na činjenicu da su vjernici braća, navedeni ajet upozorava nas na to da je bratska dužnost izmiriti zavađenu braću.

Njegovom dobrotom

U prethodno navedenim ajetima, našu pažnju privlači izraz „bojte se“, dakle, radi se o naglasku na takvaluk (bogobojaznost). Ukoliko u robovom srcu ne postoji osjećaj takvaluka, onda on ne može postići željenu korist od učinjenih djela. Međutim, postizanje Allahove, dž.š., milosti nije uslovljeno samo takvalukom, već i Allahovom, dž.š., dobrotom, baš kako se i navodi u sljedećem časnom ajetu:

„A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah ne prima pokajanje i da mudar nije (kakvo bi bilo vaše stanje) (…)“ (Nur, 10)

A oni koji su blizu Allahovoj, dž.š., milosti jesu oni koji u svakom poslu paze na Njegovo zadovoljstvo i koji se trude da žive sa sviješću o Njegovom stalnom nadzoru.

„(…) Milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine.“ (A’raf, 56)