Prijedlog krađe
Nakon jednog akšamskog ezana Šah-i Nakšibend je upitao murida po imenu Nedžmuddin Daderk: “Da li bi uradio sve što bih ti ja naredio?” Nedžmeddin je odgovorio: “Da.” “Da li bi ukrao kada bih ti naredio?” “Ne, to ne bih mogao uraditi. Ulazak u Allahovo pravo je lahko nadoknadljiv, dovoljna je tevba. Međutim, to bi bio ulazak u ljudsko pravo.” “S obzirom na to da ne bi ispoštovao našu naredbu, nemoj biti sa nama!” Nedžmuddin se prepao i zabrinuo oko tog odgovora do te mjere da mu je cijela Zemlja postala tijesna. Odmah je učinio tevbu i pokajao se.
Zatim je izjavio da nikada ne bi odbio nijednu njegovu naredbu. Oni koji su to vidjeli, sažalili su se na njega i zamolili šejha da mu oprosti. Šejh je primio njegovo izvinjenje. Poslije je Šah-i Nakšibend, zajedno sa nekoliko murida i Nedžmuddinom, izašao vani. Šetali su do mahale Bab-i Semerkand. Šejh je pokazao na jednu kuću i rekao: “Napravite rupu u zidu ove kuće i uđite unutra. Na tom i tom mjestu ćete naći torbu punu stvari. Uzmite je i donesite.” Uradili su kako im je rečeno…
…više pročitajte u časopisu Semerkand br. 44 …
