Mladost: polet i napredak
Dragi prijatelji!
Kada Kur’an govori o većini ljudi, spominje da su uzeli strast za boga i robuju kipu zvanom dunjaluk. Njihovo slijeđenje strasti i velika ljubav prema dunjaluku učinili su ih nevjernicima (Hud, 17), nezahvalnicima (el-Bekare, 243) i neznalicama (Jusuf, 21).
Sve do šerijatskog punoljetstva (bulug, 12.-15. god.) čovjek fiički i mentalno stasava i priprema se za nošenje emaneta. Nakon buluga, do izražaja dolaze prohtjevi, a vatra vezanosti za dunjalučke ukrase iz dana u dan, biva sve veća. To rezultira duhovnim i srčanim bolestima kao što su: samodopadljivost, tvrdoglavost, srčana nemarnost, pretvaranje, lutanje itd. Plemeniti Stvoritelj slao je Svoje vjerovjesnike kako bi ljude izliječili od tih i sličnih bolesti. Pokazali su im duhovnu stazu: put čišćenja duše od pokuđenih svojstava i njeno ukrašavanje plemenitim osobinama. Vjerovjesnik, a.s., rekao je: “Poslan sam da usavršim plemenite ćudi.”
Mladost je priprema za muževnost i starost, a dobra priprema je, veli se, pola posla. Blago li onima koji se na vrijeme potrude i ružnih osobina i djela se oslobode. U tom smislu je hazreti Mevlana rekao: “Ko u mladosti zavrne rukave, u starosti mu kruške same u krilo padaju.”
Evo kako je veliki mufessir et-Tusteri protumačio ajete iz sure et-Tin: Mi stvaramo čovjeka u najljepšem skladu – tj. u najljepšem, uspravnom stasu i s najljepšim izgledom; zatim ćemo ga vratiti u najniže nizine – znači, prenosimo ga iz stanja u stanje sve dok ne dođe do starosti i iznemoglosti; osim onih koji budu vjerovali i dobra djela činili – u svojoj mladosti, pa pošto oslabe i ostare, Mi naredimo melecima da im pišu dobra djela kao što su im pisali i kada su mladi bili; njih čeka nagrada neprekidna – tj. ne prekida se nagrada za njihova djela makar ih zbog slabosti i ne mogli raditi.
Neka Milostivi pomogne našoj islamskoj omladini da vrijeme poleta i napretka iskoristi u stjecanju odgoja, korisnog znanja i lijepih osobina i srčanih stanja!
