Muhammed Saki Erol | UVODNA RIJEČ
Blagodat mladosti
Brze društvene promjene koje danas proživljava naše društvo sa sobom donose i gubljenje vrijednosti koje posjedujemo. Uviđamo da se zbog tog gubljenja mijenjaju odnosi i dijalog među pojedincima; kvare se moralne vrijednosti. Većina situacija koje su se još jučer mogle dočekati sa negodovanjem i protivljenjem danas se prihvataju kao nešto sasvim normalno. Slabe nacionalne i vjerske veze koje ljude drže na okupu. Pogotovo, nove generacije su suočene s jednim moralnim sunovratom. Svako se žali na nešto. Zar to nije pokazatelj da ove promjene idu u suprotnom smjeru?
Nema potrebne za dugim analizama. Budu li se nove generacije držale dalje od mjerila i vrijednosti ljudskosti, kakav scenarij možemo očekivati? Ako je jedan narod zastrijet od vlastitih vrijednosti, dakako da će u njega prodrijeti kulture i vrijednosti drugih zajednica, što će biti uzrok nespokoja htjeli to ili ne. Otuđivanje od vlastite vjere omladine koja je pokretačka snaga društva, uskraćivanje optimalnog vjerskog obrazovanja/poduke, odnosno izgradnja na pogrešnim temeljima – znače prepuštanje novih generacija dominaciji stranih kultura.
Najveće breme kada je riječ o tome je sigurno na roditeljima. Vjerska poduka od malih nogu ispravnim metodama u porodici ne samo da će proizvesti mladu generaciju koja poznaje svoje svetinje nego će to u isto vrijeme biti važan doprinos u formiranju čvrstog i stamenog identiteta/karaktera.
Jedno dijete koje se od malih nogu vodi u džamiju/ džemat, koje osjeti atmosferu u svojoj kući prilikommubarek dana i noći te oponaša roditelje, u mladosti će početi živjeti osnove vjere u skladu s njihovom suštinom. Jedan mladić koji je u svojoj porodici dobio poduku lijepog ponašanja i obrazovanja lakše će se oduprijeti pogrešnim usmjeravanjima i navođenjima s kojima se bude susreo. Međutim, čovjeku koji nije imao takvu priliku u djetinjstvu svakako da će kasnije biti mnogo teže.
To što su čovjekove godine mladosti najuzbudljivije i najdinamičnije vrijeme direktno povećava mogućnost zapadanja u pogrešno. Zbog toga, umjesto što mlade stalno kritukujemo, krivimo i otuđujemo od sebe, moramo ih, koristeći najprikladnija sredstva i načine, usmjeriti na ono što je ispravno i lijepo. U osnovi, odgoj počinje u djetinjstvu. Kasnije dijete najviše usmjeravaju škola i društvo.
S druge strane, Ponos svjetova, s.a.v.s., nadimak “el-Emin” stekao je u mladosti prije poslanstva, što nam pokazuje da se vrhunske osobine mogu postići u mladosti bez obzira na okolinu i okruženje. Danas nije ispravno shvatanje koje za svaku grešku okrivljuje samo okruženje. Okruženje svakako usmjerava i kanališe čovjeka, ali i on ima volju, i odluku.
Ako nastavimo s primjerima iz Pejgamberovog, s.a.v.s., života, njegovo članstvo u hilfu’l-fudulu, odnosno društvu za očuvanje vrijednosti, pokazuje nam metoduza bivanje sredstvom dobra među omladinom. Znači, naša omladina bi trebala učestvovati u dobrotvornim formacijama, a odrasli im trebaju dati priliku za to.
Opet, poimanje džamije i džemata u sretnom stoljeću jedan je od upečatljivijih primjera. Veliki doprinos u življenju i širenju Allahove vjere mladića koji su boravili na Soffi (Ehl-i Soff) u jednom dijelu Poslanikove džamije, privlači nam pažnju. Međutim, kad danas pogledamo, naši odrasli pokazuju jednu netrpeljivost prema mladićima koji dođu u džamiju. Nemilosrdno ih kritikuju zbog nekog nedostatka ili greške u namazu. Ne mogu da vide mladiće u prvim safovima. Dok odgajamo i obrazujemo djecu i omladinu, dok s njima uspostavljamo vezu, moramo uzeti za primjer i uzor najsavršenijeg čovjeka Muhammeda, s.a.v.s., budući da Gospodar svjetova kaže:
“Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Njegovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.”
Poznato nam je da je Allahov Poslanik, a.s., nazivao selam djeci, da mu se nije bilo mrsko igrati s njima, da bi u namazu, kada bi mu se popela na ramena, oduživao sedždu kako oni ne bi pali… Mi danas kažnjavamo djecu kad nam prođu ispred sedžade, sputavamo ih, vršimo pritisak na njih… Je li nam primjer Allahov Poslanik?
Dok je Pejgamber, s.a.v.s., imenovao za komandanta vojske osamnaestogodiš- njeg mladića Usamea b. Zejda, r.a., dok je hz. Aliju kao malom davao važne zadatke, jednom riječju imao je povjerenja u mladiće; pripremao je teren da oni u svoje živote provedu sposobnost i dinamičnost koju su posjedovali. Smatranje mladića potencijalnim krivcima, kao što se obično i radi, nemilosrdno ih maltretirati nemajući povjerenja u njih – potvrđuje da Pejgamber, a.s., nije uzet kao primjer.
Korisno je napomenuti na jednu činjenicu koju svi mi znamo: Allah, dž.š., čovjeka između 12 i 15 godina koji je postao zreo prihvata kao individuu. Međutim, danas odrasli ne prihvataju kao sugovornika ni mladića od 17 do 18 godina. Prednost jednih na drugim nije zbog godina nego zbog takvaluka i dobrote koje posjeduju. Naravno, i mladić može biti posjednik takvaluka i dobrote.
Kada pogledamo u našu svetu Knjigu, vidjet ćemo mladiće koji su dizali svoj glas pravde protiv zuluma i glas istine protiv laži. Znate za Ashab-i kehf. Oni koju su umjesto sve raskoši dvorca, boreći se imanom i odlučnošću protiv tiranina vladara Dakjanusa, izabrali pećinu. Sedmorica njih…
Također vidimo i mladiće u tegobnim godinama islama. Dok je hz. Alija nosio bajrak islama, a bio je mladić koji je bio spreman dati život liježući u Poslanikovu postelju za vrijeme hidžre. Mladić koji je sultan vilajeta nakon poslanstva, okean duhovnosti, a dobio je i naziv Allahov Lav. Ili prvak svih mujezina hz. Bilal, r.a., počašćen islamom dok je bio mladi rob, mladić koji uprkos svim mučenjima nije odustajao od povika “Ehad, Ehad”. Ili hz. Mus’ab bin Umejr, r.a., mladić koji je bio bogat i nježan. Nakon što je postao musliman, podnio je raznovrsne muke. Noseći bajrak islama na Uhudu pao je kao šehid štiteći Resulullaha, a.s.
Ili Fatih Sultan Mehmed Han, kojeg je pohvalio Pejgamber, a.s., a osvojio je Istanbul s 21 godinu. Ili Jildirim Bejazid, Javuz Kanuni. Svi su bili mladići koji su osvojili mnogo toga samo kako bi Allahova riječ bila gornja.
Navodeći ove primjere, zanemarujemo jednu činjenicu i ne shvatamo mladost koje se tako poželimo… Ta činjenica je slijedeća: u svakom ovom mladalačkom “tijestu” postoji kvasac potpunih odgajivača, rabbani alima i Allahovih prijatelja. Njihovu izvanrednost i potpunost svako mora tražiti kod muršida, graditelja ljudskih srca. Ignorisati tu prefijenost znači ne vidjeti Tvorca koji je kreirao to djelo, iako se divimo kreaciji.
U sretnom stoljeću taj duhovni autoritet je bio sam Poslanik, a.s. Kod Osmana Gazije šejh Edebali, kod Junusa Taptuk Emre, kod Murata II Hadži-Bajram Veli, kod Fatiha Akšemsuddin. Mladost koja je u svakom dobu bila željna istine i danas je, povinujući se svom nagonu uz jednu veliku čežnju u potrazi za onim što je lijepo i dobro. To traženjem će, bez sumnje, u rukama duhovnih graditelja preći u jednu stvarnu zrelost.
Danas, oni koji će uspostaviti duhovni autoritet su kamil (potpuni) insani. Ljudima nude duh i duhovnost koji će pokrenuti čovječanstvo i poruku koja će osvijetliti cijeli svijet. Ne zaboravimo da ovaj svijet nije prazan, jer u njihovim ličnostima su predstavljeni istina i suština i to predstavništvo će se nastaviti do Sudnjega dana.
Ispravni poziv je uvijek svjež i mlad, pa će samo kao takav uvijek i na svakom mjestu osvojiti mladog čovjeka.
Neka je Allahov mir na sve vas…
