Pojam „ma'rifet“ nosi značenja poput poznavati, znati, obznaniti i iskusiti, a kao tesavvufski termin označava znanje stečeno na osnovu iskustva, ličnog doživljaja i unutrašnjeg poimanja. Znanje stečeno učenjem i trudom, sufije nazivaju ilmom, a znanje utemeljeno na tesavvufskom iskustvu i spoznaji srca nazivaju ma'rifetom.
Ma'rifet je put derviša ka spoznaji Uzvišenog Hakka. A taj put u suštini je povezan sa spoznajom samoga sebe, jer put ma'rifeta započinje odgojem nefsa. Zahvaljujući odgoju nefsa čovjek se oslobađa niskih želja i dunjalučkih težnji (strasti), ali istovremeno se čiste i njegova pamet i razum. Kao rezultat toga, srce postaje spremno da primi Allahov, dž.š., nur i nadahnuće.
Dokaz da se put stjecanja ma'rifeta realizuje na ispravan način jeste takvaluk. Ahmed b. Asim Antaki, k.s., je rekao: „Najveći ma'rifet posjeduje onaj u čijem srcu se nalazi najviše takvaluka.“ Dakle, ispravnost znanja stečenog na putu tesavvufa ogleda se u povećanju takavluka. A na povećanje takvaluka ukazuje povećanje činjenja dobrih djela i njihovo uljepšavanje.
Kada su Harisa b. Eseda el-Muhasibija, k.s., upitali o značenju ma'rifeta, rekao je sljedeće:
„Ma'rifet je da poznaješ Allaha, dž.š., onako kako ti je On Uzvišeni Sebe opisao.“
A kada su upitali kakvo je to znanje, odgovorio je:
„To je svjesnost da je Allah, dž.š., Posjednik potpunih blagodati, da su Njegova svojstva savršena i da je Njegova moć beskrajna. Pored toga, to je svjesnost da je On Jedini, da ne nalikuje stvorenjima, da je On Apsolutni Vladar, da je kadar svemu, da sve zna, oprašta, čini mnogo dobro, da se sve događa Njegovim emrom (naredba), da je mnogo milostiv, da je On Uzvišeni Prvi i Posljednji te da je postojanje svega u Njegovoj vlasti. On sve što čini, čini na jasan i ispravan način. Kada rob spozna Allaha, dž.š., takvim ma'rifetom, onda njegova ljubav prema Njemu Uzvišenom raste. Rob tada zadobiva stid od Allaha, dž.š., i osjeća da ga On Uzvišeni uvijek nadzire.
Imam Kušejri, k.s., put stjecanja ma'rifeta opisuje na sljedeći način:
„Osoba najprije upoznaje Uzvišenog Hakka preko Njegovih svojstava i imena. Zatim postupa u skladu sa sidkom i ihlasom. Nakon toga, očistivši se od loše naravi, dolazi u stanje duhovne čistoće.
Rob zatim pomno čeka na kapiji Uzvišenog Hakka i srcem je u stalnom i'tikafu. Dakle, njegovo srce se udaljava od dunjaluka. Kao plod i rezultat svega toga, rob postiže Allahovu, dž.š., naklonost.
Uzvišeni Allah takvom robu daje da sve svoje poslove obavlja iskreno. Kod njega nestaju loše misli i vesvese. On dolazi u stanje da ne čuje ništa od onoga što ga poziva nečemu drugom mimo Allaha, dž.š. Na taj način rob se srcem udaljava od ljudi i nefsanskih nevolja. Spašava se od stanja pronalaska smiraja uz nekog drugog osim Allaha, dž.š., i od misli o nekome drugome osim o Njemu Uzvišenome.
Takav rob je svojim ruhom stalno u stanju obraćanja Allahu, dž.š., i u stanju dove. U svakom trenu korača prema Njemu Uzvišenom. Srčanim nadahnućem i znanjem koje mu dolazi od Uzviešnog Hakka, spoznaje tajne manifestovanja božanske moći. Rob koji je to postigao naziva se arifom-posjednikom ma'rifeta.
Ebu Abdurrahman Sulemi, k.s., ma'rifet opisuje na sljedeći način:
„Marifet je da poznaješ Allaha, dž.š., Njegova imena, osobine, istinitost Njegove volje i moći, da si zadovoljan sa malo, da pogneš glavu pred veličinom Uzvišenog Allaha i da budeš ponizan…“
Zunnun el-Misri, k.s., rekao je da postoje tri znaka koja ukazuju na to da je rob posjednik ma'rifeta:
- ne daje prednost svome ma'rifetu naspram Šerijata. Dakle, postupa u skladu sa fikhskim propisima, a ne prema osjećaju srca.
- ne prihvata za ispravno nikakvo duhovno znanje koje se kosi sa vanjskim propisima Šerijata.
- to što mu je Uzvišeni Allah Koji je posjednik moći i veličine podario mnoštvo nimeta (kerameta) ne navodi ga na to da podere perde mahremijeta. On ne odaje božanske tajne koje su mu povjerene kao emanet.
Riječi Zunnuna el-Misrija, k.s., ukazuju na to da zajedno sa ma'rifetom kod osobe raste i takvaluk, te da se istinski posjednik ma'rifeta drži daleko od svake vrste šerijatskih propusta ili edebsuzluka. Prema tome, osoba čije se srce otvorilo za božanski nur i nadahnuća, te koja je zadobila duhovno znanje, posebno treba da pazi na vanjske propise i da se kloni svake vrste grijeha.
Do Džunejda Bagdadija, k.s., je došla izjava da osoba koja stekne ma'rifet može napustiti činjenje dobrih djela, na šta je rekao:
„To je strašna izjava. Čak su i stanja lopova i bludnika bolja od stanja onoga ko je to izrekao!“
Ibn Ata, k.s., je rekao da je ma'rifet (spoznaja Allaha, dž.š., posebnim znanjem i nadahnućem) spoznaja Uzvišenog Hakka kroz Njegov vahdanijet (jednoća) koji je jasno obznanio Svojim robovima preko Svojih imena i svojstava.
Kada su Imama Šiblija, k.s., upitali šta je kraj a šta početak ovog puta on je dao sljedeći odgovor:
„Početak je ma'rifetullah, a kraj je tevhid. Rob na kraju biva u potpunosti predan Allahovoj, dž.š., moći i veličini, te ne postupa izvan Njegovih granica. Isto tako i muhabbet je znak ma'rifeta, jer onaj ko poznaje Allaha, dž.š., taj Ga i voli.
Časopis Semerkand, br. 109, Riznica mudrosti