Putovanje je nostalgija. Udaljenost od domovine, kuće, voljenih… Biti putnik znači ne vezati se za ljepote na putu, biti svjestan skorog napuštanja privremenoga boravišta.
Putnik ne voli bespotrebna zadržavanja na putu. On želi da što prije završi putovanje i stigne do cilja. On je bez tereta, spreman da krene čim ga pozovu.
U konačištima ne želi ostati zastalno, niti dugo, koliko god da mu se ona činila lijepim. Najveća njegova težnja je da stigne do svoga vječnog i konačnog odredišta. On ne želi gubiti vrijeme na ono što je kratkotrajno.
Svaki čovjek na ovaj svijet dolazi posredstvom roditelja. Rađa se, raste, razvija i postaje odrasla osoba. I za tren oka: škola, posao, prijateljstva, brak… i već je u vrtlogu dunjaluka, koji prolazi munjevitom brzinom.
Čovjek musliman ima obavezu da ne zaboravi na svoga Gospodara i robovanje. Naravno, unutar granica dozvoljenog uzet će i svoj udio u dunjaluku…
Robovanje kao suštinska dužnost čovjeka, realizira se na ovom svijetu. Ovdje klanjamo namaz, postimo, i činimo djela koja nam donose Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, što znači, bez dunjaluka ne može… Ali, ne može ni sa dunjalukom… Veza sa dunjalukom treba biti umjerena, uravnotežena, a o tome nam najbolje govore riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s.:
„Na dunjaluku budi poput putnika.“ (Tirmizi)
Da bismo stigli do cilja, putovanje je neophodno. To je jedini način da stignemo na odredište. A putovanje ka Ahiretu – ka vječnom odredištu – odvija se na sceni dunjaluka. Shodno tome, ovaj svijet je samo put, samo stepenik koji vodi do Ahireta.
Mjera i granice
Uzvišeni Allah je Taj Koji je stvorio i nas, i dunjaluk, i Ahiret, i Džennet, i Džehennem, i sve što postoji. I kako kaže u ajetu: „I postavio je terazije“ (Rahman, 7), tj. postavio je mjeru u svemu, i dodaje: „da ne prelazite granice“ (Rahman, 8), zabranio je prelaženje granica, jer red i ravnoteža su mogući samo ukoliko se pazi na mjeru i granice.
Sve ima svoj smisao i vrijednost samo onda kada je u pravoj mjeri, u suprotnom donosi štetu. Onaj ko pazi na Allahove, dž.š., granice, taj nikada neće biti na šteti, dok onaj ko ih prelazi, nikada neće vidjeti korist.
Kako u svemu, tako i u odnosu prema dunjaluku, čovjek treba paziti na mjeru koju je Allah, dž.š., postavio. A to znači da treba posmatrati dunjaluk kao da je putnik na njemu.
Putovanje je nostalgija. Udaljenost od domovine, kuće, voljenih.
Biti putnik znači ne vezati srce za ljepote puta, biti svjestan skorog napuštanja privremenoga boravišta.
Putnik se ne zadržava na putu, on želi da što prije stigne do odredišta. Čak i da vidi najljepše stvari, samo ih pogleda i prođe.
On je bez tereta, spreman da krene čim ga pozovu.
Jer, kada jednog dana Azrail, a.s., dođe i kaže: „Hajde, došlo je vrijeme da ideš!“, treba biti spreman da pođe. Za taj trenutak se svi trebamo spremati jer ne postoji niko ko će moći reći: „Ne, ja ne idem. Ostat ću ovdje.“
Cilj putnika je da stigne do odredišta. Kada negdje svrati da prenoći, ne želi ostati zastalno, niti dugo, koliko god da mu se konačište činilo lijepim. Najveća njegova težnja je da stigne do svoga vječnog i konačnog odredišta. On ne želi gubiti vrijeme na ono što je kratkotrajno. Njegov jedini cilj je da se vrati u domovinu, jer tamo su njegovi voljeni.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
„Ko osvane sa dunjalukom u srcu kao najvećom okupacijom, on kod Allaha, dž.š., nema nikakve vrijednosti. Allah iz njegovog srca neće odstraniti četvoro:
- neprestanu tugu
- neprestanu brigu
- vječno siromaštvo nakon kojeg neće postići bogatstvo
- nadu koju nikada neće ostvariti.“ (Ahmed b. Hanbel, Musned)
Vrijednost dunjaluka
Da bismo znali u kojoj mjeri treba da pridajemo vrijednost dunjaluku, prije svega moramo znati kakvu mu je vrijednost dao Onaj Koji ga je iz ničega stvorio i kako ga je On Uzvišeni opisao. Naš odnos prema ovom svijetu treba biti tačno u toj mjeri. Više ili manje od toga je štetno.
Mnogo je ajeta koji govore o dunjaluku i Ahiretu i koji definišu mjesto dunjaluka u čovjekovom životu, a ono što je zajedničko u svim tim ajetima jeste upozorenje na prolaznost i kratkotrajnost. Uzvišeni Gospodar nam potanko objašnjava, kako bismo što bolje shvatili:
„… A na Zemlji ćete boraviti i do roka određenoga živjeti!“ (Bekara, 36)
„To su blagodati u životu na ovome svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha.“ (Al-i ‘Imran, 14)
„A život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.“ (Al-i ‘Imran, 185)
„Reci: Uživanje na ovom svijetu je kratko, a onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone.“ (Nisa’, 77)
Navedeni i slični ajeti nam jasno poručuju: „Na dunjaluku živite kao putnici.“
To je savjet koji ne poziva na potpuno napuštanje dunjalučkih blagodati, ali isto tako, ne poziva ni potpunom prepuštanju dunjaluku. Ukazuje na zabranu pretjerivanja kao što je odricanje od jela, pića, sklapanja braka, sna, i sl., u ime Ahireta, i istovremeno uči čovjeka da se dunjalučki život ne sastoji samo od jela, pića i zabave.
Najljepši način da sačuvamo potrebnu ravnotežu i mjeru je da na dunjaluku živimo poput putnika. Život na ovom svijetu možemo uporediti sa lađom koja plovi po moru. Plovi, putuje, a ne tone. Dunjaluk je kao more, a čovjek kao putnik na lađi. Ukoliko dozvoli da voda uđe u lađu, potonut će, a ako voda ostane izvan lađe, stići će do cilja. I, kako god lađa bez vode ne bi mogla ploviti niti stići do cilja, isto tako ni čovjek, bez dunjaluka i dunjalučkog života, ne može stići do Ahireta, Dženneta i Vječne Ljepote.
Biti svjestan putovanja
Ukoliko je rob svjestan da je putnik i u skladu s tim živi i ponaša se, on će se očistiti od svih duhovnih nečistoća. Prema drugima neće gajiti ljubomoru, zavist, srdžbu i mržnju, niti će ga obuzimati kibur (nadmenost).
Njegova duhovna stanja će biti lijepa i neće dozvoliti da mu srce okupira dunjaluk. Život će mu biti ispunjen ibadetom, pokornošću i robovanjem, i postat će rob kakvim je Allah, dž.š., zadovoljan.
Takav rob s ljubavlju izvršava Allahove, dž.š., naredbe. Predano čuva farzove, napušta harame, a sunnete i mustehabe obavlja s pažnjom. Jer, ono što zapravo čovjeka odvraća od ibadeta jeste želja za dunjalukom koja u njegovoj svijesti briše postojanje Ahireta. Dunjaluk ne može zavarati onoga ko je svjestan da je samo putnik na njemu. Takav rob se ne veže srcem za ovosvjetske blagodati i ne tuguje zbog prolaznih poteškoća. On zna da su i teškoće i blagostanje kratkotrajni. Njegove oči su stalno usmjerene prema kući vječne sreće, usmjerene prema Džennetu.
Putniku ne priliči da se zadržava na putu. Inače, neće stići do cilja, zavarat će ga kratkotrajna uživanja, ostat će zarobljen u rukama nefsa i šejtana, i izgubit će Ahiret.
Osoba koja živi u fantaziji da je dunjaluk vječan, ili ne prihvata postojanje Ahireta, duhovni je bolesnik, lišen duhovnosti u potpunosti. Takav čovjek utjehu traži u ispunjavanju prohtijeva, ali je trajno nezadovoljan. Na koncu, i sam uviđa da je sve kratkotrajno i prolazno i ne nalazi smisao ni u čemu, jer ruh traži vječnost.
Srce onoga koji dunjaluk vidi kao jedino polje postojanja obolijeva od raznoraznih bolesti kao što su zavist, mržnja i neprijateljstvo. On ne zna da voli, nema milosti, ne misli na druge, ne zna da daje, ne poštuje tuđa prava, laže i služi se prevarama. I, koliko god da svojim životnim stilom odavao sliku emancipovanog i kulturnog građanina, u njegovoj unutrašnjosti krije se nevjerovatno divljaštvo. Slika dunjaluka danas, pokazatelj je i svjedok te istine.
Upozorenje Allahova Poslanika, s.a.v.s.
Svi Božiji poslanici, a.s., su svoje narode upozoravali na opasnost prepuštanja dunjaluku. Kroz mnoge hadise vidimo da je i naš plemeniti Poslanik, s.a.v.s., činio isto. Ashabe, r.anhum, i cijeli ummet učio je da dunjaluk nema vrijednost.
Jedne prilike, dok je bio sa svojim ashabima, r.anhum, pored puta ugledaše lešinu ovce. Poslanik, s.a.v.s., ih upita:
„Kakvu vrijednost kod vlasnika ima ova ovca?“
„On ju je i bacio iz razloga što za njega nema nikakvu vrijednost.“, odgovoriše ashabi, r.anhum. A Poslanik, s.a.v.s., reče:
„Kunem se Allahom u čijoj je vlasti moja duša, kako god ova ovca nema vrijednost kod svoga vlasnika, tako ni dunjaluk nema vrijednost kod Uzvišenog Gospodara. Da dunjaluk kod Allaha ima vrijednosti i koliko je krilo mušice, nijednom nevjerniku ne bi dozvolio da popije ni gutljaj vode sa njega.“(Tirmizi)
I putovanje i putnik su prolazni, traju do roka određenog. Kao što Uzvišeni Stvoritelj kaže: „Svi će osim Njega propasti“ (Kasas, 88), jedino je On vječan.
U 30. ajetu sure Zumer, Gospodar svjetova kaže: „(Poslaniče) Ti ćeš zacijelo umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti.“
Kad dunjaluk nije ostao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., kome će onda ostati?!
Jedan arapski pjesnik veli:
„Da je dunjaluk mjesto vječnog boravka, uistinu bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., vječno ostao na njemu.“
Prenosi se da je Džibril, a.s., upitao Nuha, a.s.:
„O poslaniče najdužeg životnog vijeka, kako si vidio dunjaluk?“
Nuh, a.s., odgovori:
„Kao kuću sa dvoja vrata. Na jedna vrata sam ušao, na druga izašao.“ (Mukašefetu ‘l-kulub)
Kuća sa ulazom i izlazom, koliko god da bila lijepa i ukrašena, njena ljepota prestaje u trenutku kada čovjek izađe iz nje. Sva raskoš traje samo do izlaznih vrata.
Ponekad posjećujemo muzeje i dvorce, gledamo građevine u kojima su živjeli sultani i vladari. Neke od tih građevina su još uvijek tu, ali vladari i sultani nisu.
Kroz kuću ovog svijeta prošli su mnogi kraljevi, veziri, mnogi narodi, skupine, bogati i siromašni. Gdje su sada? Gdje smo mi? Gdje ćemo biti? Hoćemo li i mi proći kao i oni? Hoćemo, nema sumnje. Međutim, ljepote dunjaluka su varljivo privlačne… Fudajl b. Ijad, rah., je rekao:
„Ovaj ajet me naveo na mnoga razmišljanja:
‘Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati, a Mi ćemo nju i golom ledinom učiniti.‘ (Kehf, 7-8)
Nema sumnje da je upravo ta varljiva ljepota dunjaluka čovjekov ispit. Ko će se prepustiti kratkotrajnom uživanju i za to žrtvovati vječnost? A ko će napustiti prolazno, i izabrati vječno?
Ko ima pameti, neće dozvoliti da ga zabave ukrasi na koje nailazi na putu. On će nastojati da što prije stigne do cilja i odredišta.“
Odgurnuti dunjaluk od sebe…
Prvak među onima koji su na dunjaluku živjeli kao putnici, je veliki ashab Mus'ab b. Umejr, r.a. Prije primanja islama, živio je veoma raskošnim životom. Bio je mlad, lijep i izuzetno bogat. Nakon što je upoznao Allahova Poslanika, s.a.v.s., Allah, dž.š., ga je počastio imanom, i odmah je shvatio prolaznost dunjaluka i vječnost Ahireta. Shvatio je da su ovosvjetske ljepote varljive i kratkotrajne, i dobro je znao da će zbog svoga izbora izgubiti sve blagodati ovog svijeta koje je dotad uživao.
Taj veliki insan je dunjaluk i svu njegovu raskoš, odgurnuo od sebe bez dvoumljenja. Izabrao je vjerovanje, spreman da podnese sve muke koje su ga čekale na tom putu.
Mladog Mus'aba, r.a., roditelji zatvoriše i oduzeše mu sve što je imao. I na mjesto mladića koji je ponosito hodao mekkanskim ulicama dođe mladić koji je svakodnevno bio izlagan mučenju.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je dobro znao njegovu vrijednost. Znao je i to da Allah, dž.š., sigurno, daje veliku nagradu onome ko ostavi dunjaluk bez dvojbe.
Nakon što je sklopljen ugovor između vjernika i stanovnika Medine, Poslanik, s.a.v.s., ga je poslao u Medinu da ljude pozove vjeri. Trebao im je objasniti islam i pozvati ih da vjeruju u Allaha, dž.š., i Njegova Poslanika, s.a.v.s.
Bilo je važno pripremiti teren, prije nego što se desi hidžra u Medinu, kako bi se izbjegle moguće neugodnosti kada dođe Allahov Poslanik, s.a.v.s., sa svojim ashabima, r.anhum. Tako je i bilo. Mus'ab b. Umejr, r.a., je objasnio islam u svakoj medinskoj kući, i tako bio uzrok da srca Medinelija zasjaju imanom i aškom prema Allahu, dž.š., i Poslaniku, s.a.v.s., prije nego je Allahov Poslanik, s.a.v.s., i došao u Medinu.
Mnogo je ličio na Allahova Poslanika, s.a.v.s. U bitci na Uhudu je nosio zastavu i poginuo kao šehid. Tog dana su meleki u njegovom liku silazili na Zemlju.
Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., došao do njegovog beživotnog tijela, mnogo se rastužio, to se vidjelo na njegovom licu. Najljepši mladić Mekke je ležao mrtav. Ašk prema islamu ga je doveo u to stanje. Kad su htjeli da ga ukopaju, odjeća koju je imao na sebi nije bila dovoljna da pokrije njegovo cijelo tijelo. Nepokriveni dio pokrili su travom. Ali on je postigao vječni Džennet, postigao je Allahovo, dž.š., zadovoljstvo.
Allahovi, dž.š., dostovi i dunjaluk
Allahovi, dž.š., dostovi dunjaluku daju vrijednost onoliko koliko mu je Uzvišeni Allah dao. Oni ne teže ovosvjetskim blagodatima, i druge odvraćaju od takve težnje.
Veliki arif, učenik Hasana el-Basrija, k.s., Malik b. Dinar, k.s., dunjaluk poistovjećuje sa iluzijom iluzioniste.
Dunjalučki život je varka i laž, sastoji se od igara i iluzija koje nisu ništa drugo do optička varka. Dunjalučki rahatluk, mir, i sreća su prividni. Djeluje kao da postoje, a zapravo ih nema. Onaj ko se pouzda i osloni na dobra ovoga svijeta neće postići ništa doli kajanje.
Velikan iz generacije tabi'ina, Hasan el-Basri, k.s., bi imao običaj proučiti ajet: „Neka vas nikako život na ovom svijetu ne zaslijepi,“ (Fatir, 5), a potom upitati prisutne: „Ko je izrekao te riječi?“ Nakon toga bi odgovarao: „Onaj Ko je stvorio dunjaluk i Ko ga najbolje poznaje!“
Davanje vrijednosti onome što je Allah, dž.š., učinio bezvrijednim, slijeđenje onoga za šta je rekao: „Ne slijedite“, prepuštanje onome za šta je rekao: „Neka vas ne zavara“, zasigurno donosi samo kajanje.
Dunjaluk nije stvoren kako bi ostao čovjeku, nego je stvoren kako bi čovjek na njemu robovao Uzvišenom Gospodaru. I zato ne priliči čovjeku, kao najčasnijem Allahovom stvorenju, da zaboravi na cilj i svrhu stvaranja.
Život na ovom svijetu, koliko god dugo trajao, kratak je. Nema tog čovjeka koji će reći da je živio dugo. Čak i oni najstariji priznat će da je sve prošlo kao „treptaj oka“. Niko neće reći „kako sam ja dugo živio, kako su polahko prolazile sve te godine.“
Obzirom da je tako, koji užitak i koja sreća, mogu biti trajni? Najljepša uživanja, najukusnija jela traju tek nekoliko trenutaka.
Ko želi samo dunjaluk, dobit će ga, ali zajedno sa ahiretskom patnjom… Uzvišeni Stvoritelj u ajetu kaže:
„Onima koji žele (samo) život na ovom svijetu i ljepote njegove – Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti.“ (Hud, 15)
Onaj ko se ponaša kao da je vječni vlasnik nečega što će morati ubrzo ostaviti, u velikoj je zabludi.
Ali, r.a., u jednoj predaji kaže: „Dunjaluk bježi ne osvrćući se (prolazi), a Ahiret je svojim licem okrenut prema nama (dolazi). A i dunjaluk i Ahiret imaju svoje pristalice. Vi budite od onih koji su pristalice Ahireta (oni koji žele Ahiret), ne budite od onih koji su pristalice dunjaluka. Jer, danas je vrijeme djelā, danas nema obračuna, a sutra je samo obračun, nema djelā.“ (Ibn Redžeb el-Hanbeli)
Dok život prolazi…
U svijetu današnjice svi utjecaji su usmjereni da podstiču čovjeka na zabavu, uživanje, i ispunjenje želja i prohtjeva; usmjereni su da „troše“ čovjeka i uništavaju njegovo vrijeme. I to je vrtlog koji nas povlači i guta sve, neovisno od vjere i nacije.
Iako kratkotrajno, čovjek postaje sretan kada dobije ono što želi, uživa u korištenju i trošenju te stvari. Međutim, nije svjestan da trošeći, troši i život i približava se svome kraju.
Zabava i uživanje danas su postali jedina životna filozofija. Ljudi snuju i žude za posljednjim elektronskim uređajem, posljednjim modelom automobila…, a neki čak za početkom omiljene sapunice.
Kupovine, rastrošnost, rasipanje vremena, donosi sa sobom materijalnu i duhovnu propast. Iz tog vrtloga moguće se spasiti samo pridržavanjem univerzalnih islamskih principa.
U islamu je davanje vrjednije od uzimanja. U islamu, pomaganje drugom biva uzrokom olakšavanja dunjalučkih i ahiretskih poslova. U islamu, nema pretjerivanja, ludiranja niti trošenja vremena u bezvrijedne stvari.
U svakom trenutku života, čovjekov putokaz treba da bude ajet: „Neka vas ne zavara život na ovom svijetu!“
Svi ibadeti su zapravo putokaz čovjeku. Podsjećaju ga da je putnik na dunjaluku. Stupajući na namaz, vjernik odguruje dunjaluk od sebe i donoseći tekbir kaže: „Allah je najveći!“ Pet puta u danu napušta dunjaluk i staje pred svoga Gospodara. Postom se suzdržava od dunjalučkih užitaka. Unatoč tome što nefs želi da jede i pije, ostaje suzdržan od toga.
Zekat čovjeka uči da odustaje od dunjalučkog imetka. A čineći tavaf oko Kabe, i izvršavajući obavezu hadždža, zajedno sa braćom muslimanima, rob upotpunjuje svoju vjeru.
I svi drugi ibadeti, uče roba da svoje oči i dušu odvoji od dunjaluka. Na taj način on pronalazi mir, a dunjaluku ukazuje pažnju samo onoliko koliko je potrebno.
Oslobađanje srca od dunjaluka
Prepustiti se u potpunosti ovosvjetskim uživanjima je haram. A buđenje svijesti o prolaznosti i bezvrijednosti dunjaluka je farz, i to je djelo srca, koje ćemo moći izvršiti samo ukoliko se budemo smatrali putnicima na ovom svijetu.
Da bismo očistili naša srca uslov je da se oslobodimo svih bespotrebnih i bezvrijednih stvari i ljubavi prema dunjaluku. Allahovi, dž.š., dostovi su najljepši vodiči pri realizaciji tog čišćenja.
Tesavvufsko načelo „Među svijetom biti sa Hakkom“ je realizacija sintagme: „biti putnik na dunjaluku“. Čovjek svojim tijelom treba da bude na dunjaluku, među ljudima, a srcem sa Uzvišenim Allahom.
Da bi čovjek mogao biti „kao putnik“, potrebno je da bude sa onima koji to uistinu jesu, da slijedi njihov put i okiti se njihovim ahlakom.
To su nesumnjivo Allahovi, dž.š., dostovi, evlije. Oni koji su ih vidjeli, posvjedočit će njihov potpuno ravnodušni odnos prema dunjaluku. A dunjaluk je u hizmetu njima.
Druga bitna stvar je da čovjek izbjegava društvo onih čiji je jedini cilj dunjaluk i njegova dobra. A od onih koji ne priznaju Ahiret i naklonjeni su samo ovom svijetu, treba bježati. Jer, društvo u velikoj mjeri utječe na čovjeka. Zato se treba družiti sa dobrim Allahovim robovima, kako bi taj utjecaj bio pozitivan.
Udio na dunjaluku
Biti putnik na dunjaluku znači ne dozvoliti da dunjaluk okupira srce i postane najveća želja i težnja.
Naravno da čovjek treba živjeti život i na ovom svijetu – ženiti se, jesti, piti, spavati, održavati lijepe odnose i družiti se sa porodicom, rodbinom, prijateljima, uređivati kuću, obavljati posao, stjecati zvanje i zanimanje, te činiti sve ostale korisne stvari. I za sve to treba zahvaljivati Uzvišenom Gospodaru.
Ali, dok to čini neće zaboravljati niti zapostavljati robovanje. Dunjaluk neće vidjeti kao stalno prebivalište. Jer Gospodar svjetova je riječima:
„I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.“ (Kasas, 77), postavio jasnu mjeru.
Čak je i Allahov Poslanik, s.a.v.s., u toku poslaničke dužnosti obavljao dunjalučke poslove. Išao je u rat, napasao stoku, krpio odjeću, pomagao porodici u kućnim poslovima, kopao rovove i nosio kamenje za gradnju mesdžida.
One koji bi počeli da se odriču dunjaluka – cijelu noć provode u namazu ne spavajući, poste svaki dan, i odustaju od ženidbe, opominjao bi riječima:
„Ja se najviše od vas bojim Allaha, dž.š. Ali ja, (dobrovoljni post) nekada postim, nekada ne postim. Ja noću klanjam, ali i spavam. I ženim se. Ko okrene glavu od moga sunneta, taj nije od mene.“ (Buhari)
U suri Džuma, Uzvišeni Gospodar je rekao:
„A kad se namaz obavi, onda se po Zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli ono što želite.“ (Džuma, 10), i zabranio povlačenje od dunjaluka a pohvalio rad.
Putnik na dunjaluku je onaj ko živi unutar granica Kur'ana i Sunneta. Razmislimo o Allahovom, dž.š., ajetu:
„Život na ovom svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo s neba kišu s kojom se ono izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njezini pomisle da su oni toga gospodari, dođe zapovijed Naša, noću ili danju, i Mi to pokosimo, kao da prije ničeg nije ni bilo. Eto tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli.“ (Junus, 24)
I putnik se odaziva Gospodaru Koji ga poziva spasu a odvraća od vatre, kad kaže:
„A Allah poziva u Kuću mira.“ (Junus, 25)
Molimo Plemenitog Stvoritelja da nas učini od onih koji su se odazvali tom pozivu i koji će bezbjedno završiti putovanje i stići do vječne ljepote. Amin.
Časopis Semerkand, br. 112, Tema broja
