Muhammed, a.s., poslan je kao milost svjetovima (el-Enbija, 107) kojih po islamaskoj tradiciji ima 18 hiljada. Njemu je kamenje nazivalo selam, deve mu se žalile radi pretovaranja tereta, za njim je plakao panj od palme sa kojeg je držao hutbu itd.
Radosna vijest
Vrijednost Allahovog Poslanika, Muhammeda, a.s., pokazala se i u mudžizama i kerametima koji su se vidjeli prije njegovog rođenja. Irbad ibn Sarije, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s.,rekao: “Ja sam Allahov rob, i određen sam kao posljednji poslanik dok je Adem još ležao u prašini prilikom stvaranja. To ću vam ovako pojasniti: Ja sam Ibrahimova primljena dova i Isaova radosna vijest, obistinjenje onoga što je moja majka vidjela, kao što sve poslaničke majke vide.” Kada je rodila Muhammeda, a.s., hazreti Amina je vidjela svjetlost koja je obasjala dvorce u Siriji. Kada je Ibrahim, a.s., počeo izgradnju Kabe, učio je ovu dovu, koja se spominje u ajetu: “Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!” (el-Bekare, 129)
Radosna vijest koju je najavio Isa, a.s., spomenuta je u ovom ajetu: “I kada Isa, sin Merjemin, reče: ‘Sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći.’” (es- Saff, 6)
Milost dunjaluku
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da su ashabi tražili da Allahov Poslanik, a.s., prokune mušrike, pa je on rekao: “Ja sam poslan kao milost, ne kao kazna!” Poslanik, a.s., ovako je postupio, jer se nadao da će mnogi mušrici primiti islam, kao što se kasnije i desilo. Abdullah ibn Ubejd kaže: “Kada je Poslaniku, a.s.,izbijen zub (u Bici na Uhudu), dok je bio onako ranjen, i dok mu je tekla krv po licu, neko je rekao: ‘Allahov Poslaniče, prokuni ih!’ Poslanik, a.s., reče: ‘Zaista me Allah, dž.š., nije poslao kao onoga koji proklinje niti kao klevetnika, već kao milost ljudima. Allahu moj, oprosti mome narodu, jer oni uistinu ne znaju.’”
Kako je Muhammed, a.s., bio sav u bereketu i kako je samo dobro poticalo od njega, nije onda čudan odnos ashaba spram ove “Allahove milosti svjetovima”.
Nakon pregovora na Hudejbiji, 6. godine po Hidžri, jedan od mušričkih pregovarača Urve vidio je kako se muslimani ophode prema Poslaniku, a.s.: oko vode iza njegovog abdesta i njegove pljuvačke natječu se, i svaku dlaku koja padne s njegove glave oni uzmu.
Kada se vratio Kurejšijama, rekao je: “Kurejšije, pohodio sam vladara Perzije (Kisru) u njegovoj kraljevini, i pohodio sam Kajsara (cara Bizantije) i Nedžašija (kralja Abesinije) u njihovim kraljevstvima, ali, tako mi Allaha, nisam vidio vladara da mu je odan njegov narod kao što su Muhammedu odani njegovi ashabi. Vidio sam narod koji ga nikad, nipošto izdati neće.”
Milost na ahiretu
Farisi, r.a., kaže: “Pogledaj, da li je Allah, dž.š., ikoga od robova opisao svojstvima samilosti i blagosti kao što je opisao svog miljenika Muhammeda, a.s. Kada sebi predočimo prizor Sudnjeg dana, kada se svako od ljudi bude brinuo za sebe, Muhammed, a.s., će se brinuti za ummet, govoreći: ‘Moj ummet, moj ummet!’ Obratit će se Allahu, dž.š., izražavajući samilost i brigu za sljedbenike: ‘Ja svoju dušu predajem Tebi i radi od mene šta hoćeš, ali mi nemoj uskratiti šefaat za Tvoje robove!’”
Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da je Poslanik, a.s., rekao: “Svaki poslanik je imao primljenu dovu na ovome svijetu, ali sam ja dovu ostavio kao šefaat za moj ummet na Sudnjem danu.” Abdullah ibn Abbas komentirajući ajet: “Gospodar tvoj će tebi sigurno dati, pa ćeš zadovoljan biti!” (ed-Duha, 5) kaže: “Poslanikovo zadovoljstvo je da cijeli njegov ummet uđe u džennet.”
Radi svega što je Muhammed, a.s., uradio za ummet, zaslužuje da ga volimo, poštujemo i uvažavamo više i od nas samih. Na to ukazuje i kur’anski ajet u kojem Allah, dž.š., kaže: “Zato će oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali, i pomagali i svjetlom po njemu poslano slijedili – biti spašeni.” (el-A‘raf, 157)
U tradiciji Bosne već više vjekova, u dane rođenja Muhammeda, a.s., 12. rebiu’levvela uči se mevlud kao vid počasti, poštovanja spram “Allahove milosti svjetovima”.
Više o mevludu možete pročitati na ovom linku: Mevlud-i Šerif
