Uzvišeni Gospodar, u našoj presvijetloj knjizi, Časnom Kur'anu kaže:
„I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih.“ (Anfal, 46)
Navedeni časni ajet spušten je kako bi mu'minima ukazao na put očuvanja jedinstva, zajedničke snage, i izdržljivosti prilikom ratovanja. Međutim, obaveza ulaganja truda u očuvanje jedinstva i izdržljivosti nije ograničena samo na situacije poput rata. Navedeni časni ajet naglašava obavezu i važnost trajne pokornosti i izdržljivosti.
Prema tome, Allah, dž.š., nam najprije naređuje da budemo pokorni Njemu Uzvišenom i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., a odmah nakon toga, naređuje nam da se klonimo smutnje i da ne popuštamo u izdržljivosti. Također, časnim ajetom Allah, dž.š., nam ukazuje i na to da ćemo izgubiti snagu, ukoliko popustimo u bilo čemu od onoga što je spomenuto. Veliki mufessir Bejdavi, rah., navedeni ajet objašnjava na sljedeći način:
„Ajet nam skreće pažnju na sljedeće: Ništa ne smije spriječiti roba od zikra Uzvišenog Allaha. U teškim trenucima, rob se treba utjecati samo Uzvišenom Gospodaru i Njemu se treba usmjeriti cijelim svojim bićem. Svoje srce ne treba davati nikome drugom. U teškim trenucima rob treba imati povjerenja u Uzvišenog Allaha i treba čvrsto vjerovati da On Uzvišeni čini dobročinstvo robu u svakom njegovom stanju.“ (Bejdavi, Envaru ‘t-Tenzil, 1/386)
Još jedan veliki mufessir, Ibn ‘Adžibe el-Haseni, k.s., gorenavedeni časni ajet tumači riječima:
„Budite pokorni Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., po pitanju naredbi i zabrana. Nesumnjivo, ta pokornost je ključ svakog dobra. Ne prepirite se kao što ste se prepirali zbog plijena, braneći različite stavove. Ako tako budete postupali, zapast ćete u stanje straha, ugasit će se vaš polet i nestat će vam snage. Prekinut će se vaša prevlast i moć, a vjetar koji vas pomaže i vodi vas do pobjede će nestati.“ (Bahru ‘l-medid, 3/618)
Ukoliko se u čovjekovo srce smjesti ljubav za ovim svijetom, on gubi putanju kojom je krenuo i gubi veličinu. Plemeniti ashabi, r.anhum, su prvi kojima se Uzvišeni Allah obraća. Kao prva generacija muslimana, prošli su kroz mnogobrojna iskušenja, te su navedenim i sličnim ajetima istovremeno upozoravani i podsticani. Ipak, upozorenje iz časnog ajeta o kojem govorimo je univerzalno, jednako vrijedi i za nas. Plemeniti ashabi, r.anhum, ispravno su prošli kroz svoje kušnje i za nas su postali vodiči Pravoga puta. Njihova izdržljivost, požrtvovanost i trud, stoljećima su bili i nastavit će biti svjetiljka za vjernike.
Uzvišeni Gospodar u Časnom Kur'anu kaže:
„O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti.“ (Muhammed, 7)
Dakle, za svaki korak koji učinimo zarad zadovoljstva Uzvišenog Allaha, za svaki uzdah na Njegovom Putu, On Uzvišeni će uzvisiti naše stepene i učvrstiti nas.
To što su muslimani, u današnjem vremenu, u mnogim segmentima pali u nezavidan položaj, ne znači da će takvo stanje trajati zauvijek i da se neće promijeniti.
U suštini, onaj ko posjeduje iman, taj nikada ne gubi nadu u Allaha, dž.š. Mi znamo kroz koliko smo smutnji i ispita prošli u svojoj prošlosti. Ipak, uz pokornost Allahu, dž.š., i Njegovom Resulu, s.a.v.s., smogli smo snagu, pokazali smo požrtvovanost i izdržljivost, i tako opet postigli snagu i jedinstvo. Na koje god stoljeće da se osvrnemo, uočavamo da su muslimani ostavili duboke tragove u historiji.
Na svim područjima na kojima su živjeli, muslimani su bili izloženi raznim smutnjama i napadima. Međutim, pravi i iskreni vjernici su se trudili i ponovo su uzdigli zastavu islama, te vratili dostojanstvo ummetu.
Kada se osvrnemo na ta vremena otpora i buđenja, vidimo da su naši učenjaci mnogo radili kako bi ispravili štete na poljima akaida, muamelata, ahlaka i poimanja časnog Sunneta. Oni su pisali djela koja su bila namijenjena svim slojevima društva. Naprimjer, Ašik-paša, rah., koji je preselio 1330. godine, u svome djelu Garipname, uz vrlo realne primjere je pisao, u skladu sa potrebama vremena, o akaidu, djelovanju, slijeđenju mezhebskih imama, o ljubavi prema ashabima, o čvrstom slijeđenju puta Allahovih, dž.š., dostova, o borbi na Allahovom, dž.š., putu, o opasnosti podjele i razjedinjavanja muslimana, te o važnosti jedinstva. To djelo je nazvano „Djelo koje je zasnovalo Osmansko carstvo.“
Interesovanje koje je tada ukazano tom djelu, ukazano je i pozivu i iršadu hiljada alima i Allahovih, dž.š., dostova toga vremena. Dakle, shodno potrebi vremena svi su zajedno radili i preuzimali odgovornosti. U prvom dijelu svoga djela, Ašik-paša, rah., na sljedeći način govori o značaju i vrijednostima jedinstva vjernika:
„Poslušaj šta ću ti reći o voljenima koji se na Allahovom, dž.š., putu u zajedništvu bore! Poslušaj kakvu su sreću postigli zahvaljujući tom jedinstvu i kakvo su prijateljstvo ostvarili! Oni su shvatili da je Allahovo, dž.š., zadovoljstvo u jedinstvu, pa su u miru i redu postigli to zadovoljstvo. Poslušaj o stanjima našeg Poslanika, s.a.v.s., pa ćeš shvatiti kako i čime se otvara put islama. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., došao na ovaj svijet, na njemu nije postojao nikakav red niti edeb. Zemlja je bila ispunjena nevjernicma koji su se klanjali kipovima i krstovima. Muhammed Mustafa, s.a.v.s., obznanio je postojanje Uzvišenog Allaha i obznanio je da je on Njegov Poslanik. Sve ljude je pozvao na Put Uzvišenog Hakka, pozvao ih je da se vrate istinskoj vjeri. Nevjernici rekoše da ne vjeruju samo riječima i zatražiše da im pokaže očit dokaz koji će vidjeti svojim očima. Premda vidješe mudžize, oni rekoše da je to magija (sihr), i tako se njihovo neprijateljstvo još više poveća. Nisu nikako ostavljali na miru našeg Poslanika, s.a.v.s. Svaki od njih je pravio hiljadu različitih spletki. Dok su mu činili zlo i uznemiravali ga, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio strpljiv. Sljedbenici Allahova Poslanika, s.a.v.s., sakupiše se u jedan saf. Zbog toga što povjerovaše Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., oni zavladaše svijetom.
Znajte dobro da, gdje god postoji jedinstvo, gdje god ljudi odustaju od ličnih nefsanskih interesa i prijateljuju radi Allaha, dž.š., tu se postiže sreća i ovoga i budućeg svijeta. Oni koji su u jedinstvu, postigli su istinski cilj i ostvarili želje. Pred njima poginju glave i poznanici i oni koji ih ne poznaju. Jer, istinsko jedinstvo je jedinstvo radi Allaha, dž.š. A oni koji su nepokorni, oni se ujedinjuju u dvoličnosti, razdoru i smutnji. Iman je znak sreće. Iman čovjeka dovodi u stanje dostojno Uzvišenog Allaha.
O moji dostovi! Budite sa Voljenim, i kada budete napuštali ovaj svijet, prilikom posljednjeg izdaha, izgovorite riječi šehadeta. Mnogo je teško stanje onoga ko na Ahiret ode bez imana.“
Od Stoljeća sreće pa sve do danas, našu historiju su krasili strpljivi i izdržljivi alimi, komandanti, vođe i drugi vjernici, koji su pokazali požrtvovanost i trud ulažući sve što su mogli u očuvanje vjere i jedinstva ummeta. Stoga, nama ne nedostaje uzora, jedino što je potrebno jeste da se čvrsto prihvatimo Allahovog, dž.š., puta i puta Njegova Poslanika, s.a.v.s.
Naši preci su stoljećima, svojim imanom i ljubavlju prema domovini, štitili oblasti na kojima su živjeli muslimani. Oni su se junački borili protiv nepravde i nepravednih. Od Bitke na Bedru pa sve do danas, dostojanstvo ummeta sačuvano je kroz zalaganje za vjeru i domovinu.
Kako bismo se danas borili protiv onih koji su se nadvili nad muslimanskim oblastima, protiv onih koji nastoje baciti sjenku na pokornost vjernika Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., protiv onih koji koristeći se raznim smutnjama i intrigama prave planove kako bi razorili naše jedinstvo, potrebni su nam veliki trud i izdržljivost, kako na duhovnom, tako i na materijalnom planu. Neprestano imajmo na umu upozorenje i radosnu vijest Uzvišenog Gospodara:
„I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici.“ (Al-i ‘Imran, 139)
Sa Allahovom, dž.š., podrškom i pomoći…
M. Mübarek Elhüseyni
