Poštovani prijatelji!
Niko nije dao značaj znanju kao što su to učinili Allah, dž.š., i Njegov Poslanik, a.s. Ističući neophodnost znanja, Resulullah, a.s., rekao je: “Budi učen, ili tragalac za naukom, ili slušalac ili ljubitelj nauke, a nemoj biti peti pa da propadneš!” (Taberani)
O vrijednosti znanja Vjerovjesnik, a.s., ističe: “Ko bude slijedio put traženja nauke, Allah će mu olakšati put prema džennetu. Zaista meleci postavljaju i prostiru krila onome kolji traži nauku iz zadovoljstva s tim njegovim činom. Prednost učenog čovjeka nad pobožnjakom je kao prednost punog mjeseca nad zvijezdama. Za oprost grijeha učenjaku moli sve što je na nebesima i na Zemlji, pa čak i ribe u morskoj dubini. Učenjaci su nasljednici Allahovih poslanika, a poslanici nisu u nasljedstvo ostavili ni dinara ni dirhema, nego su ostavili znanje, pa ko se toga prihvati, prihvatio se onoga što je najvrjednije.” (Ebu Davud)
Za postizanje spoznaje treba koristiti sve raspoložive pravce: empirizam (iskustvo), senzualizam (osjetila), racionalizam (intelekt), intuicionalizam (intuiciju), ali i sem’ijjat (istinite vijesti koje su došle putem objave, kao što je vjerovanje i spoznaja ahireta i tako dalje). Muslimani trebaju u nauci koristiti sve korisne metode, poput analize, sinteze, dedukcije, indukcije, analogije…
Nauka, opet, nije sama sebi cilj, nego je njen cilj ispravno djelovanje. Ne možemo se stalno pravdati riječima da nam dušmani rade iza leđa. Oni će svakako raditi, ali i mi moramo raditi. “I reci onima koji neće da vjeruju: ‘Radite što god možete, a i mi cemo raditi!’” (Hud, 121) Riječi “a i mi ćemo raditi” trebaju biti naša deviza.
Djela, opet, nisu ispravna ukoliko nisu iskrena, radi Allaha učinjena.
Gospodaru naš, povećaj nam znanje, olakšaj nam djelovanje i učini nas Tvojim iskrenim robovima!
