Kada govorimo o čovjeku, ne možemo a da, pored fizičkog tijela, ne pomislimo i na njegovu duhovnu dimenziju, dakle, njegov ruh i nefs. Čovjek je spoj te dvije komponente. Naše tijelo, kao naša fizička dimenzija predstavlja našu materijalnu stranu, a naš ruh, budući da je udahnut od Allahovog, dž.š., ruha, predstavlja našu duhovnu stranu. Fizičko ili tjelesno postojanje moguće je jedino putem nefsa.
Leksička značenja riječi „nefs“ su „jastvo, suština nečega, postojanje, i duša“. Nefs je jedna vrsta duhovne snage smještene u čovjekovoj nutrini. On je izvorište prohtjeva, požude, ljutnje i svakojakih vrsta niskih želja. Iza čovjekovih postupaka i stavova krije se nefs. Zbog toga sufije toliko insistiraju na spoznaji nefsa, koristeći za to termin „ma'rifetu ‘n-nefs“. Dakle, spoznaja vlastitog nefsa…
Imam Kušejri, k.s., nefs opisuje sljedećim riječima: „Nefs je duhovni dragulj, lataif, koji je privremeno smješten u tijelu, i on je središte loših osobina. A nasuprot njega je ruh, koji je je udahnut u tijelo da bude izvor lijepe naravi i plemenitih osobina.“
Uzvišeni Allah u Časnom Kur'anu kaže: „Uspjeće samo onaj ko jē (svoju dušu, nefs) očisti, a biće izgubljen onaj ko jē na stranputicu odvodi!“ (Šems, 9-10) Navedenim ajetima, Uzvišeni Allah upozorava na potrebu preodgajanja nefsa i na važnost obuzdavanja njegovih pretjeranih želja. U tumačenju tih ajeta, Ibn ‘Adžibe el-Haseni, k.s., kaže:
„Onaj ko očisti svoj nefs imanom i pokornošću, postigao je sve ljepote koje se mogu poželjeti, i spasio se svih tegoba od kojih je strahovao.“
A Imam Kušejri, k.s., navedene ajete tumači na sljedeći način: „Spasio se onaj ko je očistio svoj nefs od grijeha i sramota, ko ne očekuje ništa zauzvrat za dobro koje čini, i ko se kloni harama i žaljenja na Allahovu, dž.š., odredbu. A izgubljen je onaj ko ne može vladati svojim nefsom, ko nema kontrolu nad njim, i ko ga je zaprljao grijesima.“
Čovjek opstaje zahvaljujući osnovnim željama i potrebama nefsa, i to je sasvim prirodno stanje. Suština je u odupiranju beskrajnim nefsanskim prohtjevima. Jer, kako razumijemo i iz prethodno navedenog časnog ajeta, osoba koja se prepustila slijeđenju pretjeranih i pogrešnih prohtjeva nefsa, podredila je svoj ruh tijelu, te tako svoje prohtjeve učinila svojim božanstvom. Uzvišeni Allah riječima: „Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo?“ (Furkan, 43), ukazuje na neophodnost obuzdavanja nefsa u granicama dozvoljenog, jer će u protivnome čovjek zapasti u stanje robovanja vlastitom nefsu. Neograničene i pretjerane želje, vode čovjeka ka griješenju, a grijesi ga udaljavaju od Allaha, dž.š.
Čovjek može zadovoljiti želje svoga nefsa u okviru dozvoljenog. Naprimjer, sklapanjem braka štiti se od bluda, halal hrana dovoljna mu je za zadovoljavanje potrebe za jelom, probleme koji ga zadese može lahko riješiti i bez ogovaranja, laži i potvaranja. No, za takvo postupanje potreban je preodgoj nefsa kojim se zadobija potpuni teslimijet (predanost).
Biti musliman znači biti teslim. A teslimijet se ogleda u iskazivanju pokornosti po pitanju naredbi i zabrana. Rob se treba povinovati onome što naređuju Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s. Suština teslimijeta je borba s nefsom. Kada se rob suprotstavi željama nefsa, nefs se odmah usprotivi, jer ne želi da izgubi vladavinu nad tijelom. Zbog toga, neprestano okupira čovjeka željama. Onaj ko se odupre tim željama i ostane pokoran Allahu, dž.š., i Njegovome Poslaniku, s.a.v.s., te bude dovom tražio pomoć, vremenom će osjetiti da snaga njegovog nefsa slabi. Nefs tada počinje da se preodgaja i da shvata da su njegove pretjerane želje nepotrebne i štetne, pa se udaljava od griješenja. Eto to se naziva „odgoj nefsa“.
Budući da je odgoj nefsa toliko bitan, onda je jako bitno pronaći kjamil muršida (potpuni odgajatelj), i započeti sa primjenom njegovih recepata. Osim toga, bitno je biti u društvu ljudi koji su usmjereni ka Ahiretu, a ne samo ka dunjaluku. Bitno je učiti Časni Kur'an, te čitati knjige velikana i slušati sohbete zahvaljujući kojima čovjek dolazi u stanje da može osjetiti slast imana. Nefs ima veoma mnogo zamki, pa je njegov odgoj, bez podrške i pomoći, jako težak.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je o odgoju nefsa kazao: „Pametan je onaj ko nadvlada svoj nefs, ko sviđa račun sa njim i radi za život poslije smrti. A jadan je onaj ko se nada dobru od Uzvišenog Allaha, a pokoran je željama svoga nefsa.“ (Tirmizi, Kijamet, 25) Vezano za istu temu Imam Gazali, k.s., je rekao: „Nefs je jahalica ruha, ukoliko čovjek ispusti iz ruku nefsanske uzde i prepusti se da ga on vodi, nesumnjivo će biti upropašten. A ukoliko pak pokuša da ubije svoj nefs, onda će na putu hakikata ostati bez jahalice. Prema tome, drži uzde nefsa u svojim rukama i okoristi se svojom jahalicom.“
Sufije su se uvijek predano bavile čišćenjem i odgojem nefsa koji je izvor svih loših osobina i želja, te su svojim sljedbenicima ukazivali na isti put. Jer, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Tvoj najveći neprijatelj je tvoj nefs, koji je sa tvoje dvije strane (koji te u potpunosti obuhvata).“ (Bejheki) Prema tome, u slijeđenju niskih nefsanskih želja je propast, a u suprotstavljanju nefsu je spas.
Zunnun Misri, k.s., o nefsu kazuje sljedeće: „Najveća duhovna perda je slijeđenje nefsa i pokoravanje njemu. Jer, pokornost nefsu je protivljenje Uzvišenom Allahu.“
O tome koliko je borba sa nefsom težak posao, Sufjan es-Sevri, k.s., kazuje: „Nisam se borio protiv opasnijeg neprijatelja, od moga nefsa. U toj borbi, ponekad sam pobjeđivao ja, a ponekad on…“
Kada su Ebu ‘l-Abbasa Sejjarija, k.s., upitali kako se preodgaja nefs, on je odgovorio riječima: „Odgoj nefsa je moguć ustrajnim izvršavanjem naredbi, izbjegavanjem harama, druženjem sa dobrim Allahovim robovima, i činjenjem hizmeta nejakim.“
