Jedva čekamo da naša djeca porastu i dođu u period polaska u školu i stjecanja prijatelja. Očekujemo da tada razviju empatiju, poštovanje, sposobnost rješavanja problema i zasnivanja uravnoteženih odnosa s drugima, te se trudimo da im priuštimo zdravo okruženje. A zasnivanje dobrog odnosa sa vršnjacima i ostvarivanje pozitivnog društvenog okruženja, iznimno je važno u pogledu njihovog razvoja. Međutim, stvari ponekad ne idu onako kako očekujemo. Ponekad se dešava da se dijete vraća nesretno iz škole u koju je krenulo sa velikim ushićenjem, da se zatvori u sebe, da ne želi pričati šta se desilo u školi i da počne govoriti da ne želi ići u školu. Jedan od najčešćih uzroka takvih problema jeste izloženost vršnjačkom nasilju.
Dijete koje od svojih vršnjaka doživljava fizičko, verbalno, socijalno ili ciber-nasilje, nakon nekog vremena počinje ispoljavati drugačije oblike ponašanja i udaljavati se od društva. Primjetno je da djeca koja se bore sa takvim problemima, imaju poteškoću u ispoljavanju negativnih osjećanja i često nikome ne iznose svoje tegobe. Može se desiti da dijete prešućuje ono što mu se dešava, iz straha da će se nasilje povećati ukoliko progovori, ili da mu niko neće povjerovati, te da će biti omalovažavano. Kako bismo se, kao roditelji, izborili sa takvim problemom, najprije trebamo znati šta je to vršnjačko nasilje i kako da ga prepoznamo.
Šta je vršnjačko nasilje i kako se očituje?
Vršnjačko nasilje je vrsta nasilja prilikom kojeg jedno ili više djece neprestano i namjerno uznemirava svoje vršnjake koji se zbog toga osjećaju bespomoćno i bezizlazno. Takav oblik ponašanja koji se može ispoljavati na više različitih načina, možemo kategorisati na sljedeći način:
Verbalno nasilje: prijetnje, upućivanje ružnih riječi, ismijavanje bilo koje karakteristike drugog djeteta (vanjštinja, način govora, ime i prezime, porodica, i sl.), davanje nadimka, ogovaranje i potvaranje, nepravedno optuživanje, i tome slično.
Fizičko nasilje: Podmicanje noge, guranje, udaranje rukom ili nekim predmetom, napad oštrim ili vatrenim oružjem, gađanje različitim predmetima, i tome slično.
Ciber-nasilje: Pretraživanje mobilnog telefona, maltretiranje i uznemiravanje putem poruka i e-mailova.
Ostale vrste nasilja: Nasilno otimanje predmeta, novca ili hrane od djeteta, nanošenje štete njegovim stvarima te pisanje ružnih riječi o njemu, u njegovim sveskama, knjigama ili na mjestima gdje to svi mogu vidjeti, itd…
Ukoliko je dijete izloženo bilo kojoj od navedenih situacija, kod njega se mogu razviti fobija od škole, depresija, nedostatak pažnje, nemogućnost uklapanja u sredinu, nedostatak samopouzdanja, i drugi psihološki problemi. Često se dešava da takva djeca postižu manji uspjeh od uobičajenog ili da imaju poteškoće u društvenim odnosima. Uz sve to, nije rijedak slučaj da djetetova odjeća ili predmeti trpe štetu, ili da se dijete kući vraća gladno jer su mu oteti hrana ili džeparac, zatim da na svome tijelu ima primjetne modrice, ogrebotine, da ima nemiran san i česte noćne more, te da pokazuje latentnost spram nasilnog ponašanja, pa čak i spram onoga što mu nanosi direktnu štetu.
Zbog čega su neka djeca sklona vršnjačkom nasilju?
Kao i u gotovo svakom drugom problemu kada su u pitanju djeca, uzrok je najčešće skriven u porodičnim stavovima i načinu života. Ukoliko među članovima porodice postoji nasilno ponašanje, ukoliko se naročito roditelji jedno prema drugome ponašaju agresivno, vjerovatno će i djeca usvojiti takvo ponašanje. Uz to, ukoliko je dijete izloženo nasilju od strane bilo koga, naprimjer, ukoliko ga uznemiravaju njegovi vršnjaci, onda ono, u namjeri da se odbrani, može također posegnuti za vršnjačkim nasiljem. U tom slučaju, nasilje za njega postaje način prilagođavanja sredini i metoda samoodbrane. To biva uzrokom lanca koji čini da mladi ugnjetavaju kako ne bi bili ugnjetavani, ili zastrašuju kako ne bi bili zastrašivani.
Dijete ponekad usvaja agresivne stavove i nasilničko ponašanje društva, kako bi osjetilo pripadnost grupi i kako ne bi ostalo samo. Ono to čini kako bi prikrilo nedostatak samopouzdanja koji je suštinski problem. Dijete koje uznemirava svoga vršnjaka zbog njegovih nedostataka, kako bi time prikrilo vlastite slabosti, zahvaljujući tom obliku ponašanja, osjeća se snažnim i sigurnim. Također, još jedan od uzroka vršnjačkog nasilja jeste narcisoidni poremećaj, kao posebna vrsta nedostatka samopouzdanja. Djeca i mladi ljudi koji žele da se svijet vrti oko njih i koji su nesretni kada ih drugi ne slušaju, imaju iznimno veliku potrebu za nadmoći i kontrolisanjem drugih. Takve osobe nasilnim postupanjem hrane svoj ego.
Postoje i slučajevi kada se djeca okreću vršnjačkom nasilju pod utjecajem medijskih programa i filmova koji sadrže nasilje. A ponekad se radi o odrazu u porodici nezadovoljene potrebe za ljubavlju i poštovanjem, zbog koje dijete pokušava privući pažnju nasilnim ponašanjem.
Utvrđeno je da osobe koje su ispoljavale takvo ponašanje u djetinjstvu i mladosti, u odraslom dobu postaju još više nasilne, bivaju sklone činjenju krivičnih djela, zlostavljanju, izolaciji od ljudi, te da su u akademskom smislu manje uspješne.
Kako se izboriti sa vršnjačkim nasiljem?
U društvu se često hvali grubo i nasilno ponašanje dječaka. Ukoliko kod svog djeteta primijetite nasilno ponašanje spram vršnjaka, najprije morate jasno iskazati da ne podržavate takvo ponašanje. Kako biste u tome bili uvjerljivi, zasigurno se svi članovi porodice moraju držati što dalje od nasilja. Zatim, možete pokušati razgovarati sa djetetom o tome i pokušati riješiti njegove probleme koji su uzrok tome. Razgovori na temu koliko takvo ponašanje negativno utječe na drugu djecu, te razvijanje empatije kod djeteta mogu biti jako korisni. Uz to, bitno je da škola bude obaviještena o takvom djetetovom ponašanju, te da djeluje zajedno sa roditeljima. A kako bi se dijete podstaklo na pozitivne promjene, mogu se koristiti metode pohvale i nagrade.
Ukoliko mislite da Vaše dijete svjedoči ili je izloženo nekom vidu vršnjačkog nasilja, onda bi Vaš prioritet trebao biti to da pronađete konstruktivne načine ostvarivanja komunikacije sa njim. Bitno je da napravite ugodnu atmosferu u kojoj će dijete moći ispričati šta mu se dešava i iskazati svoje emocije. Nije ispravno reagovati burno spram onoga što se djetetu dešava, niti okrivljivati ga. Potrebno je učiniti da se dijete osjeća ugodno te saznati ko, kada i kako vrši nasilje nad njim. Naposlijetku, umjesto da mu odmah ponudite direktno rješenje, trebate dijete podstaći na to da razmisli kako bi se moglo izboriti sa tim problemom i šta bi se moglo učiniti. Dijete koje uvidi da ima priliku da samo ponudi rješenje, već na samom početku počinje ponovo stjecati vlastito samopouzdanje.
Važnost ispravnog djelovaja
Ukoliko primijetite da Vaši savjeti da se dijete udalji s mjesta nasilja, da se odbrani i da ne dozvoli da ga se iskorištava, nisu dovoljni da spriječe nasilno ponašanje, onda je potrebno poduzeti veće korake. Dijete će vjerovatno tražiti da nikome ne govorite o toj situaciji. No, Vi mu možete objasniti da bi to značilo štićenje nasilničkog ponašanja, te da je potrebno da odgovorne osobe u školi i nastavnici saznaju za to. Budući da niste u prilici da uvijek budete uz svoje dijete, trebate djelovati zajedno sa nastavnicima te ih obavijestiti o tome, na način da će i Vaše dijete znati da ste to učinili. Pored toga, vrlo je bitno pratiti da li se nasilje ponavlja ili ne.
Zanemariti sve to i savjetovati dijete riječima „I ti uzvrati na isti način!“, jeste pogrešno usmjeravanje i pogrešan izbor. Naprotiv, djetetu treba objasniti koliko je lijepo ponašanje vrijedno, i da ne postoji nikakvo opravdanje za nasilje. Uz to, djetetu možete omogućiti zanimanje lijepim stvarima i hobijima koji će mu pomoći da prebrodi taj period. Međutim, ukoliko je stanje postalo bezizlazno i ukoliko dijete trpi ozbiljnu štetu, onda je potrebno obratiti se odgovornim institucijama koje će dalje nastojati riješiti problem djeteta koje vrši nasilje nad Vašim djetetom. Pored toga, najispravnije bi bilo omogućiti djetetu psihološku podršku i okruženje u kojem će moći najlakše prevazići ono što mu se desilo.
