Svima nam je potrebna ljubav, da volimo i da budemo voljeni… Pogotovo danas, kada se suočavamo sa svim vrstama nevolja i tuga u svojim životima, možda je ta potreba i veća.
Ljubav je prirodna potreba čovjeka, ona je kvasac srca. Ovaj kvasac narasta svaki dan. Naravno, život je takav da se ne može uvijek biti sretno i voljeno. Ljubav se ponekad zamjenjuje ljutnjom ili tugom. Ovo je također prirodno. Ne može se uvijek biti nasmijan i spokojan. Čovjekova priroda je promjen- jiva. Ako se danas smije, sutra bi mogao plakati.
Pitanje koje se ovdje nameće jeste sljedeće: Šta to volimo, čemu se radu- jemo, zbog čega smo tužni?
Danas ima više stvari koje se nefsu sviđaju, nego u prošlosti. Neki vole im- etak i imovinu. Neki su posvećeni svojoj profesiji, karijeri, službi… Neki od nas se posvete i nekom sportskom timu, misli, pozivu. Ali zajednička poenta svega toga jeste to da će jednog dana ova ljubav prestati, voljeni će biti ostavljen.
Ima nešto uznemirujuće u ovoj činjenici. Jer jedan dio nas traži ljubav koja neće nikada prestati. Ali ova beskrajna ljubav nije usađena u temelje ovog konačnog svijeta. Jer i ljubavi i voljeni su osuđeni da nestanu u ovom svijetu postajanja i propadanja.
Pošto naša duša traži beskrajnu ljubav i voljenog koji nikada neće nestati, mora to onda pronaći. Kaže se da „oni koji pronalaze su oni koji traže“… Bilo da gledamo unazad ili da gledamo u sadašnjost, oni koji traže nalaze. Stoga, dajmo se u potragu! Tražimo ljubav koja neće nikada prestati.
Poslušajmo riječi Junusa Emrea:
Nit’ bogatstvu radujem se
Nit’ nemanjem teretim se
Tvojim aškom utješim se
Tebe trebam, samo Tebe
Ovi stihovi nam objašnjavaju koju vrstu ljubavi treba da tražimo, kao i tema broja, čije čitanje toplo preporučujemo.
Do skorog viđenja u narednom oktobarskom broju, inšallah…
