Doc. dr. Almir Fatić
Vjerovanje u gajb
Prvi zahtjev vjere kao takve jeste vjerovanje, vjerovanje u sve ono o čemu vjera uči i naučava. Sadržaji vjere opsežu širok spektar krupnih pitanja: od onih koja se tiču postojanja uzvišenog Stvoritelja i Njegovih atributa te života po Njegovim uputama pa sve do pitanja ponovnog proživljenja, polaganja računa za djela i, potom, vječnog boravka na drugome svijetu. Shodno ovome, vjerovanje u ono odsutno, u ono ponad naših osjetila ili, jednostavno, u ono nevidljivo jeste nešto bez čega nema istinske vjere. Ali možemo reći da čovjeka kao ljudsko biće, inače, prati pojam nevidljivog ili nepoznatog. Zapravo, čovjek je trajno okružen onim nepoznatim u odnosu na svoje postojanje, znanje i obaviještenost, i ono ga neprestano dotiče, zanima, impresionira ili oduševljava. Ljudski odgovor na tu situaciju, historijski gledano, bio je različit: ono nevidljivo čovjek je obožavao i negirao, poštovao i hulio, spoznavao i zanemarivao. Tako je i danas. Veliki broj ljudi danas je sveden i ograničen samo na postojanje ovog vidljivog ili fizičkog svijeta, i sav svoj život posvećuje tom svijetu, insistirajući na maksimi: ono što se ne vidi – i ne postoji! Ovo priprosto vjerovanje, koje se lahko može logički demantirati, danas se pothranjuje moćnom medijskom mašinerijom, ali i sveukupnim ambijentom življenja koji nas odvraća od primisli i prisjećanja na ono nevidljivo. Dovoljno je, u tom smislu, posjetiti moderne gradove na Zapadu i komparirati njihov sveukupni ambijent sa gradovima Istoka, naprimjer sa jednim Istambulom, Damaskom ili Isfahanom, u kojima nas mnogo toga podsjeća na onostrano.
Karakteristika vjernika
Kur’anski pojam za sveukupnost onog nevidljivog jeste pojam gajb. Na samom početku Kur’ana ono se ističe kao prva karakteristika koja razlikuje vjernika od nevjernika: “(…) onima koji vjeruju u nevidljivo (gajb)” (el-Bekare, 3). Pojmu gajb u ovom ajetu neki komentatori Kur’ana dali su određeno i ograničeno značenje, naprimjer da se pod tom riječju misli na uzvišenog Allaha, ili na kada i kader, ili na Kur’an i ono nepoznato o čemu on izvještava. Drugi su dali nešto šire tumačenje kazavši da je gajb sve ono o čemu je izvijestio Poslanik, a.s., u pogledu predznaka Sudnjega dana, kaburske kazne, proživljenja, Sirat-ćuprije, Mizan-terezije, dženneta i džehennema. Prema mufessiru Ibn Atijjeu, ova tumačenja nisu proturječna jedna drugome, jer je gajb sve ono što je spomenuto (Ševkani, Fethu’l-kadir, 26). Također, u komentarima Kur’ana ponuđeno je još jedno tumačenje pojma gajb u ovom ajetu. Naime, ako se ova riječ razumijeva, u svom sintaksičkom smislu, kao “akuzativ stanja” (hal), onda dobivamo slijedeće značenje: to su oni koji vjeruju u stanju njihove odsutnosti od ljudi, i kad se vide i kad se ne vide. Također se veli da riječ gajb ovdje znači kalb (srce), jer je ono skriveno, pa je značenje da oni vjeruju svojim srcima, a ne poput onih koji jedno govore, a srcima drugo misle (vidi npr.: Tefsiru’l-bejdavi, 1:34–35; Ibn Džuzejj, Teshil, 1:36). Na osnovi navedenoga možemo kazati da riječ gajb ovdje ima veoma široko značenje i obuhvata sve “ono odsutno i nevidljivo” te je nije potrebno specificirati nekim posebnim značenjem. Zato smo kazali da je ona kur’anski pojam za sveukupnost onog nevidljivog. Iz prethodnoga proizlazi i činjenica da riječ gajb ima istaknuto mjesto u životu vjernika, jer je ona dio njega, njegovo svojstvo.
Riječ gajb u Kur’anu
Semantička upotreba riječi gajb u Kur’anu je veoma razuđena. Naime, prema semantičarima Kur’ana, u njegovom tekstu ovu riječ susrećemo u deset (Ibnu’l-Dževzi) ili jedanaest (Damegani) kontekstualnih značenja. Prije nego što navedemo ta značenja, uputno je posjetiti da osnovno ili leksičko značenje riječi gajb glasi: “ono što je odsutno ili nevidljivo”. Prema Ibnu’l-Dževziju (Nuzha, 212–213) riječ gajb u Kur’anu ima slijedeća kontekstualna značenja: gajb – uzvišeni Allah (el-Bakare, 3); gajb – Objava (et-Takvir, 24); gajb – sudbina, odredba (el-E‘araf 188); gajb – mišljenje, pretpostavka (el-Kehf, 22; Sebe’, 53); gajb – kiša (el-En‘am, 59); gajb – smrt Sulejmana, a.s., (Sebe’, 14); gajb – Levh-i mahfuz (Merjem, 78; et-Tur, 41); gajb – stanje odsutnosti (en-Nisa’, 34; Jusuf, 52); gajb – vrijeme spuštanja kazne (el-Džinn, 26); gajb – dno (Jūsuf, 10).
Detaljna tefsirska analiza navedenih značenja riječi gajb u Kur’anu zahtijevala bi mnogo više prostora, ali ovim prilikom, ukratko, želimo istaći dvije stvari: a) semantičari su riječi gajb davali njezina specifična značenja u određenim kontekstima temeljeći svoja mišljenja na stavovima ranih komentatora Kur’ana; naprimjer značenje riječi gajb pod rednim br. 5. (gajb u značenju kiše) pripisuje se Ibn Abbasu (vidi: Tenviru’l-mikbas, 110); b) u svim kontekstima riječ gajb zadržava svoje osnovno značenje uz koje, istovremeno, poprima i svoje “relaciono” značenje (T. Izutscu).
Vrste gajba
Ograničeni gajb
Kada se u Kur’anu govori o gajbu, zapažamo da se spominju dvije vrste gajba koje se imenuju kao: a) ograničeni gajb i b) apsolutni gajb. Prvu vrstu gajba možemo promatrati kroz dvije perspektive: 1) ograničeni gajb u odnosu na prošlost; i 2) ograničeni gajb u odnosu na savremenike Muhammeda, a.s. Kada je u pitanju prva perspektiva, tu mislimo na sve ono o čemu Kur’an govori u svojim kazivanjima o vjerovjesnicima, a čemu Muhammed, a.s., nije bio svjedok. Ovdje ubrajamo naprimjer: kazivanje o Ademu, a.s., i njegov izlazak iz dženneta, kazivanje o Ademovim, a.s., sinovima kad su prinijeli kurban, kazivanje o Nuhu, a.s., i potopu (tufan), kazivanje o Hudu, a.s., i njegovom narodu Ad, kazivanje o Ibrahimu, a.s., i njegovoj gradnji Kabe, o Jusufu, a.s., i njegovoj ustrajnosti, o Ejubu, a.s., i njegovom iskušenju… Uzvišeni Allah je Taj Koji je obavijestio Svoga Poslanika, a time i nas, o ovim događajima, tj. otkrio njemu i nama nešto od toga gajba: “Ti nisi bio na zapadnoj strani kada smo dali Musau naredbu” (el-Kasas, 44); “Ti nisi bio među njima kada su oni pobacali pera svoja da bi vidjeli koji će se o Merjemi brinuti” (Ali Imran 44) i dr.
Kada je u pitanju ograničeni gajb koji se odnosi(o) na savremenike Muhammeda, a.s., mislimo na slijedeće kur’anske obavijesti koje su se obistinile još u Poslanikovo, a.s., vrijeme:
a) obavijest o porazu Kurejšija na Bedru: “Poražen će skup biti, a oni će se u bijeg dati!” (el-Kamer, 45) – a što se i desilo na dan Bedra i na dan oslobađanja Mekke, a sura el-Kamer bila je objavljena već u Mekki;
b) obavijest o tome da će Ebu Leheb umrijeti kao nevjernik (sura Leheb), što se, doista, i dogodilo. Ova sura je objavljena za vrijeme Ebu Lehebova života i, teoretski govoreći, on je mogao primiti islam, kao što su to učinili i drugi ljuti neprijatelji islama poput Halida b. Velida, Amra b. el-Asa i drugih, ali se to nije desilo.
c) obavijest o porazu Perzijanaca i pobjedi Bizantinaca: “Pobijeđeni su Bizantinci, u najbližoj zemlji, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti, za nekoliko godina” (er-Rum, 2–4). Ovdje imamo izvješće da će Bizantinci kasnije pobijediti Perzijance, što se i obistinilo. Naime, vjernici su se radovali pobjedi Bizantinaca nad Perzijancima, jer su Bizantinci sljedbenici Knjige, te su zbog toga bliže islamu. A nevjernici Kurejša su se radovali pobjedi Perzijanaca nad Bizantincima, jer Perzijanci nisu bili sljedbenici Knjige te su zbog toga bliže bili njima. Kada su se nevjernici tome obradovali, izašao im je Ebu Bekr, r.a., i rekao im: “Naš vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je obavijestio od uzvišenog Allaha da će Perzijanci biti pobijeđeni” (Teshil, 3:120).
d) obavijest o tome da Muhammedu, a.s., muška djeca neće dostići zrelost: “Muhammed nije otac nijednom od vaših ljudi” (el-Ahzab, 40). Dakle, ovaj ajet sadrži obavijest o gajbu, tj. o tome da Muhammed, a.s., neće biti “otac nijednom od ljudi”, što se i obistinilo, jer su njegovi sinovi Ibrahim, Kasim i Tahir umrli još kao djeca.
Ovi kao i drugi primjeri za gajb u odnosu na savremenike Muhammeda, a.s., dani su, a Allah najbolje zna, da bi se svi oni, i vjernici i nevjernici, u vrijeme objavljivanja Kur’ana čvrsto uvjerili da je on, Kur’an, istina od Gospodara svjetova. Zato i kažemo da je ovdje riječ o ograničenom gajbu koji je važio za određeno vrijeme, odnosno kojeg je uzvišeni Allah otkrio i obistinio svim ljudima koji razmišljaju – tada i sada.
Također, u ovu vrstu gajba možemo ubrojati i kur’anske obavijesti o činjenicama koje su se, iz ljudske perspektive, obistinile u novije vrijeme ili će se, pak, tek obistiniti, naprimjer:
– širenje svemira: “Mi smo nebo moći Svojoj sazdali, a Mi ga, uistinu, širimo” (ez-Zarijat, 47);
– okretanje Zemlje i kretanje Sunca: “I ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci” (en-Neml, 88); “I Sunce se kreće do svoje određene granice” (Ja-Sin, 38);
– tri stadija bebe u maternici: “On vas stvara u utrobama matera vaših, dajući vam likove, jedan za drugim, u tri tmine” (ez-Zumer, 6);
– identifikacioni otisak prstiju: “Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo” (el-Kijame, 4);
– stvaranje u parovima: “Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara parove: u onome što iz zemlje niče, u njima samima, i u onome što oni ne znaju!” (Ja-Sin, 36).
Mogu se navesti i brojni drugi primjeri “nepoznatih” stvari u vrijeme objavljivanja Kur’ana, a koje su ljudi danas, zahvaljujući razvoju nauke i tehnike, u stanju bolje i dublje razumjeti. Danas je izrazito aktualno tzv. naučno tumačenje Kur’ana i pojavljuje se sve više i više studija i knjiga u kojima se brojni kur’anski ajeti anticipatorski promatraju u odnosu na mnoga otkrića moderne znanosti. I na našem jeziku, posljednjih godina, pojavio se zapažen broj knjiga na tom polju.
Apsolutni gajb
Pored, kako smo ga nazvali, ograničenog gajba koji je, shodno Allahovoj milosti i mudrosti, otkriven u spoznajnom smislu svim ljudima, postoji i apsolutni gajb koji kao takav ostaje za sva vremena, koga niko ne zna osim uzvišenog Allaha, a On nešto od tog gajba otkriva Svojim odabranim robovima. To se dokazuje slijedećim kur’anskim ajetima: “Allah vama neće otkriti ono što je skriveno (gajb), već On odabire onoga od poslanika Svojih koga hoće!” (Ali Imran, 179); Kod Njega su ključevi gajba” (el-En‘am, 59); “Reci: ‘Niko ne zna ni na nebesima ni na Zemlji gajb, osim Allah!’” (en-Neml, 65);
“Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, i On spušta kišu i On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će zaraditi sutra i ne zna čovjek na kojoj će zemlji umrijeti. Allah, zaista, sve zna i o svemu je obaviješten” (Lukman, 34); “Poznavalac skrivenog, a On ne otkriva Svoj gajb nikome, osim onome koga On odabere za poslanika” (el-Džinn, 26–27).
Dakle, ovdje je riječ o apsolutnom gajbu čiji su “ključevi” kod uzvišenog Allaha. U ovu vrstu apsolutnog gajba, pored onog navedenog u 34. ajetu sure Lukman, ubrajamo naprimjer kur’anske obavijesti o Sudnjem danu, Ahiretu, sudbini, momentu smrti, proživljenju, suštini ljudske duše i mnogo toga drugoga. Drugim riječima, ovo je gajb koji se, iz ljudske pozicije, odnosi i na prošlost, sadašnjost i budućnost, tj. na sve ono što jeste gajb u punom smislu te riječi, a o čemu nas izvještavaju Kur’an i hadis. Podrobnija tumačenje spomenutih ajeta mogu se naći u komentarima Kur’ana, a ovdje ćemo tek sumarno naglasiti slijedeće:
- jedino uzvišeni Allah zna gajb (neviđeno, skriveno, tajno);
- poslanici nisu znali gajb, osim onoliko o njemu koliko im je otkrio uzvišeni Allah. Vjerovjesnik, a.s., je rekao: “Ja ne znam gajb, osim onoga što me Allah pouči.”
- Vjerovjesnik, a.s., izvještavao je o nekim gajb stvarima koje mu je otkrio njegov Gospodar, i to se ubraja u njegove mudžize (nadnaravna djela); naprimjer, Poslanik, a.s., obavijestio je o: pogibiji nevjernika na Bedru; o nekim ashabima da će biti džennetlije; o hulefai rašidinima poslije njega; o tome da će njegova kćerka Fatima, r.a., prva od ehl-i bejta preseliti na Ahiret poslije njegovog preseljenja; o pojavi Uvejsa Karanija; o šehidskoj smrti Omera i Osmana; o osvajanju Misira i Kostantinopolisa, o predznacima Sudnjeg dana itd. (Opširnije vidi u: Abdulganijj en-Nābulsi, el-Lu’lu’l-meknun fi hukmi’l-ihbari ‘amma sejekun, 60–104);
- uzvišeni Allah podučava o nekim gajb stvarima i Svoje iskrene i dobre robove, evlije, koji si istinski nasljednici Božijih poslanika. Ševkani veli: “Nema zapreke tome da neki odličnici iz ovog ummeta budu obaviješteni o nekim gajb stvarima koje je uzvišeni Allah otkrio Svom Poslaniku, a Poslanik otkrio nekima iz svoga ummeta, a ovi, opet, onima poslije njih. I to se ubraja u keramete dobrih ljudi… (Fethu’l-kadir, 1543). Mnoge su vjerodostojne predaje koje ovo potvrđuju, naprimjer: Alija, r.a, obavijestio je o smutnjama koje će se pojaviti; Osman, r.a., obavijestio je o danu svoga ubistva; Ka‘b je obavijestio Omera, r.a., o njegovim svojstvima u Tevratu i da će osvojiti Šam; Zuhri je obavijestio o vladavini Omejevića; Sujuti je obavijestio o ulasku Osmanlija u Egipat itd. (Opširnije vidi: en-Nābulsi, el-Lu’lu’l-meknun…, 105–33).
- izvještavanja o gajb stvarima od strane vračara, astrologa i njima sličnima je nagađanje ili pretpostavka, a ne sigurno znanje, odnosno to nije znanje gajba, kao što se u znanje o gajbu ne ubraja ni vremenska prognoza koja se temelji na pretpostavci i praćenju kosmičkih pojava; slično tome je kada, naprimjer, iza brda ugledamo dim, pa na osnovi njega zaključujemo o postojanju vatre.
KUPITE ODMAH BROJ 42 MAGAZINA SEMERKAND
