SEEMRKAND Br. 56 – Tema broja
Drugi temelj na kome, prema poznatom hadisu (Buhari, 8), počiva veličanstvena zgrada islama jeste salat. U bosanskome, turskome i urdu jeziku kao sinonim riječi salat koristi se riječ namaz, čije je porijeklo perzijsko. Osnovno ili temeljno značenje riječi salat je du‘a’, tj. dova ili molba (za dobro). Glagol salla (čiji je infinitiv salat), u značenju “zazivanja blagoslova na nekoga”, koristio se i u predislamskoj arapskoj književnosti. U islamu je riječ salat zadobila iznimno važno, visoko i cijenjeno mjesto u sklopu vjerskih dužnosti. U terminološkom smislu, u najkraćem, salat je ibadet (obred) sastavljen od posebnih riječi i djela, koji započinje početnim tekbirom (izgovaranjem riječi Allahu ekber) a završava selamom. Džurdžani (u. 816/1413.) u svojoj Knjizi definicija (Ta‘rifat) kaže da u šeriatu salat/namaz označava “posebne radnje i određene riječi pod specifičnim uvjetima u određenim vremenima” (Daru l-kutubi l-‘ilmijje, Bejrut, 2000, str. 137).
Kada se u arapskome/bosanskome jeziku upotrebi riječ salat/ namaz, misli se na salat/namaz kao ibadet (obred) strogo naređen Kur’anom, a detaljno objašnjen sunnetom Muhammeda, a.s.
Salat u Kur’anu
Klasični semantičari Kur’ana nemaju jedinstveno mišljenju o broju značenja riječi salat u Kur’anu. Damegani navodi četiri kontekstualna značenja ove riječi u Kur’anu: 1. istigfar, 2. magfiret; 3. namaz kao obred; 4. mjesto obavljanja namaza (El-Vudžuh ve n-neza’ir, 2:6); Jahja b. Sellam navodi samo dva značenja: a) traženje oprosta od strane stvorenja i oprost od uzvišenog Allaha; b) namaz ljudi kao ibadet uzvišenom Allahu (Et-Tesarif, 166–67), dok Ibnu l-Dževzi navodi najviše – deset značenja (v. šire: Nuzhetu l-e‘ajun…, 179–80).
Navest ćemo samo neka karakteristična značenja riječi salat u Kur’anu, kao što su:
a) salat = dova:. …i uči dovu za njih (salli ‘alejhim) Tvoja dova (salateke), doista, njima je smiraj (et-Tevbe, 103);
b) salat = učenje Kur’ana: Ne uči Kur’an (bi salatike) na sav glas, a i ne prigušuj ga… (el-Isra’, 110);
c) salat = vjera: “Da li vjera tvoja (e salatuke) traži od tebe da napustimo ono čemu su se preci naši klanjali?” (Hud, 87);
Allahov, dž.š., salat i salat meleka
Posebno je interesantno da se salat u Kur’anu pripisuje uzvišenom Allahu i Njegovim melecima: Zaista Allah i meleci Njegovi blagosilju (jusallune) Vjerovjesnika. Vi koji vjerujete, blagosiljate ga i vi i šaljite mu selame! (el- Ahzab, 56); On vas blagosilja (jusalli), a i meleci Njegovi… (el-Ahzab, 43);
Allahov salat, kako sugerišu spomenuti semantičari, jeste Njegov magfiret (oprost) Vjerovjesniku, a.s., i vjernicima, dok je salat meleka njihov istigfar (traženje oprosta) za njih. Komentator Ibn Džuzejj, pak, veli da Allahov salat vjernika predstavlja ukazivanje Njegove milosti prema njima, a salat meleka je njihova dova za njih. Upotrijebljen je isti izraz (tj. jusalli) za dva različita značenja (Teshil, 3:140).
Institucija islama
Nakon Kelime-i šehadeta, salat/namaz je postao najvažnija institucija islama. Ovu instituciju moguće je posmatrati sa različitih aspekata. Detalji o tome kako se i kada obavlja namaz, i sve što uz to ide (npr. šta kvari namaz i sl.), mogu se pronaći u djelima fikhske naravi koja primarno govore o izvanjskim uvjetima i aktivnostima u vezi sa namazom (vidi, npr., Tuhmaz, Hanefijskifikh, knjiga 1, Sarajevo, 2002). Također, imamo islamskih učenjaka koji su, pored ovih izvanjskih uvjeta za namaz, govorili o “unutarnjim uvjetima koji se odnose na aktivnosti srca”, kao što je, npr., imam-i Gazali (vidi prijevod njegovoga Ihja ulumid- dina, knjiga 1, Sarajevo, 2004, str. 495–532). Nadalje, u djelima sufija pronaći ćemo mnoštvo simboličkog citanja temeljnih dijelova namaza (v. npr. Hakki, Ruhu l-bejan, 1:32). Neki muslimanski reformatori u prvoj polovini XX stoljeća u instituciji namaza i njezinim sastavnicama očitali su potlačenost i porobljenost muslimanskih naroda, kao i nadu za njihovo uspravljanje. Muhammed Ikbal (u. 1938) kaže da “položaj čelom ničice, bez uspravnog stajanja, jeste značajka potlačenog naroda, što i šejtan zadovoljno priznaje” (nav. prema: Schimmel, Džibrilovo krilo, Sarajevo, 2013, str. 249).
Nema sumnje u to da je namaz institucija koja daje duhovnu svježinu i vitalnost islamu i njegovim sljedbenicima kroz vrijeme i prostor, jer namaz je mnogo više od pukog obreda, on je, između ostalog, osnova muslimanske ličnosti i identiteta. Ali opet ni izbliza nismo sve rekli o namazu, o tom svojevrsnom “komuniciranju u uzlaznom pravcu, tj. od čovjeka ka Bogu, jer salat je formalizirani ‘izraz’ dubokog oduševljenja čovjekovog koje osjeća pred Svemogućim” (Izutsu; prema: Karić, Semantika Kur’ana, Sarajevo, 1998, str. 245). Ikbal veli da je “namaz izraz čovjekove nutarnje čežnje u užasnoj tišini univerzuma” (Schimmel, 253).
Važnost namaza
Budući da nikada ne možemo prenaglasiti naš govor o namazu i njegovoj ulozi u izgradnju muslimanske ličnosti i njezinog pojedinačnog i kolektivnog identiteta, u nastavku ćemo podsjetiti na činjenice koje namazu kao jedinstvenoj instituciji daju takvu veličanstvenu poziciju u islamu:
1. temelj vjere: Mu‘az b. Džebel prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: “Osnova islama i njegov stub je namaz, a njegov vrhunac je borba na Allahovome Putu” (Tirmizi, 2765);
2. prvo za što će se odgovarati na Sudnjem danu: od Ebu Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: “čuo sam kada Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: ‘Prvo za šta će čovjek polagati račun na Sudnjem danu bit će njegov namaz, pa ako u tom dijelu ispitivanja bude dobar, bit će spašen i uspjet će, a ako bude slab, bit će upropašten i izgubit će. Ako mu bude manjkalo obaveznih, propisanih namaza, uzvišeni i moćni Gospodar će reći (melecima): ‘Pogledajte ima li kod toga Moga roba nafile-namaza!’, pa će mu se obavezni namazi upotpuniti nafilom, a onda će se na isti način ispitivati njegova ostala djela’” (Tirmizi, 413);
3. posljednja oporuka Muhammeda, a.s., njegovom ummetu: Alija, r.a., kaže: “Posljednje rijeci Allahova Poslanika, s.a.v.s., bile su: ‘Namaz! Namaz! Bojte se Allaha pazeci svoje potčinjene!’” (Ebu Davud, 5156);
4. Allahova, dž.š., naredba Muhammedu, a.s., i njegovim sljedbenicima da namaz naređuju svojim ukućanima: “Naređuj porodici svojoj da obavlja namaz i istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe opskrbu, Mi tebe opskrbljujemo! A lijep završetak čeka samo bogobojazne” (Ta Ha, 132) Kada bi naše dobre prethodnike (selef) i njihove porodice zahvatala neimaština, govorili bi: “Ustajte i klanjajte, to vam Allah naređuje”, a potom bi učili ovaj ajet: “Mi tebe opskrbljujemo! A lijep završetak čeka samo bogobojazne” (Ibn Džuzejj, Teshil, 3:22).
Ono što, također, ukazuje na ogromnu veličinu namaza jeste činjenica da namaz nije naređen na Zemlji, posredstvom meleka Džibrila, vec je naređen, kako je poznato, u veličanstvenoj noći Isra’a, iznad sedmoga neba. Isto tako, u ajetima časnoga Kur’ana Uzvišeni hvali one koje obavljaju namaz i naređuju ga svojoj porodici (v. npr. Merjem, 54–55, kao i suru el-Mu’minun, 1–9, gdje opis istinskih ili spašenih vjernika započinje i završava djelom namaza), dok, s druge strane, kudi one koji izostavljaju namaz i lijeno se odnose prema njemu (v. en-Nisa’, 142).
Neke specifičnosti namaza
S obzirom na svoju veličinu i važnost, namaz kao ibadet ima određene specifičnosti koje ga izdvajaju od ostalih ibadeta u islamu. Spomenut ćemo ovdje samo neke njegove specifičnosti, jer ih je veoma mnogo. Na prvome mjestu ističemo činjenicu da se u Kur’anu na jednome mjestu namaz imenuje imanom (vjerovanjem): A Allah neće uništiti vaše vjerovanje (imanekum) (el- Bekare, 143), tj. vaše namaze (prvih muslimana) prema Bejtu l-Makdisu. Zatim, vidjeli smo da Uzvišeni u Kur’anu naređuje Svome Vjerovjesniku, a.s., da ustraje u naređivanju namaza: …i istraj u tome (Ta Ha, 132), što ukazuje na specifičnu težinu namaza, jer mu je ustrajnost općenito naređena u svim ibadetima: …i budi istrajan u robovanju Njemu! (Merjem, 65) Nadalje, svi ljudski tjelesni organi učestvuju u obavljanju namaza: srce, jezik, ruke, noge i tako dalje, što nije slučaj sa ostalim ibadetima. I na koncu, recimo i to da je svaki Božiji poslanik poslan sa namazom, tako da namaz možemo posmatrati i kao, rekli bismo, ključ svih objavljenih Božijih vjerozakona (šera‘i) na Zemlji.
Koristi namaza
Brojne su koristi od obavljanja namaza: duhovne i tjelesne, dunjalučke i ahiretske, pojedinačne i društvene. Uzvišeni Allah je Muhammedovom, a.s., ummetu stavio u dužnost djela koja je lahko izvršiti, a za koja slijedi izobilna nagrada. Svakako, namaz je pravi primjer toga, jer u toku dvadeset četiri sahata dužni smo klanjati pet dnevnih namaza, koje možemo obaviti, pa recimo, u trajanju od jednoga sahata. Zar je to puno?! Zar ne možemo odvojiti jedan sahat za “prisni razgovor” sa našim Stvoriteljem u toku dvadeset četiri sahata koji su nam dati na raspolaganje?! Evo, sada, nekoliko konkretnih koristi namaza u pogledu naše duhovne čistote:
1. odvraćanje od razvrata i zla: Zaista namaz odvraća od razvrata i od svega što je ružno (el-‘Ankebut, 45);
2. podizanje stepena: Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko se abdesti u svojoj kući a zatim krene prema nekoj od Allahovih kuća da bi obavio jedan od Njegovih farzova, s jednim njegovim korakom će mu se obrisati grijeh a s drugim podignuti stepen” (Muslim, 243);
3. brisanje grijeha: Ebu Hurejre također prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Pet dnevnih namaza, džuma do džume, ramazan do ramazana, brišu grijehe počinjene izmeuđnjih, ako se kloni velikih grijeha” (Muslim, 233, Tirmizi, 214);
4. svjetlo na dunjaluku i Ahiretu: Ebu Malik el-Eš‘ari prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: “Namaz je svjetlo” (Muslim, 223); Burejde prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: “One koji po mraku i tami idu u džamiju obraduj potpunim svjetlom na Sudnjem danu (Ebu Davud, 561;Tirmizi, 223);
5. gozba u džennetu: Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Onome ko odlazi rano jutrom i večerom u džamiju Allah će pripremiti gozbu u džennetu. I to kad god jutrom ili večerom odlazi” (Buhari, 662; Muslim, 669);
6. istigfar meleka: Ebu Hurejre, takoer, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Namaz jednog od vas obavljen u džematu bolji je od namaza obavljenog (pojedinačno) na trgu i(li) u kući za dvadeset i nekoliko stepeni. A ta je nagrada (čovjeku), kada uzme abdest i lijepo opere potrebne organe, zatim ode u džamiju, namjeravajući samo klanjanje namaza i na to ga ne bude pokrenulo ništa drugo osim namaza, neće koračati ni koraka, a da mu se time ne podigne jedan stepen (kod Allaha) ili se s njega ne skine jedan prijestup (grijeh); a za svakog se od vas mole meleci za oprost na mjestu gdje on klanja namaz dok ga još klanja, govoreći: ‘Allahu naš, oprosti mu (grijehe)! Allahu naš, smiluj mu se!’ – sve dotle dok mu se ne dogodi nešto što abdest kvari i dok ih ne bude time uznemirio” (Buhari, 2119)..
