Sejjid Mübarek Erol | Br. 57 – UVODNA RIJEČ
Naš Gospodar Koji stvara iz ničega ezelskom je odredbom stvorio za čovjeka jednu liniju iz svijeta duša prema beskrajnom vječnom svijetu. Ovaj dunjalučki život je učinio samo mostom između ezela (praiskona) i vječnosti, a kao najteži dio tog mosta dao je da bude posljednji izdah.
Posljednji izdah kojim se završava dunjalučki život za čovjeka ima životnu važnost, jer predstavlja rezultat njegove prošlosti i određuje mu svojstvo vječnog života koji će započeti.
Za roba je nepoznanica i skriveno ezelsko određenje. Nije moguće unaprijed znati kakav će biti kraj, odnosno kako će se odvijati posljednji izdah. Iz tog razloga, da bi formirali mišljenje o završetku, potrebno je pogledati u život koji je protekao prije posljednjeg izdaha.
Poznata izreka: “Kako budeš živio, tako ćeš i umrijeti”, olakšat će nam razumijevanje ove teme. Pošto mi možemo vidjeti samo vanjski život nekog čovjeka, nismo obaviješteni o mnogim drugim detaljima. Iz tog razloga, kako je čovjek proveo svoj život – to samo zna Gospodar i on lično.
Završetak se odvija na dva načina: kao rezultat robovog odabira dobrog ili lošeg svojom vlastitom voljom i htjenjem. Ako je bio izabrao hairli put kada je riječ o načinu života i vjerovanja, onda mu i završetak rezultira lijepim krajem. Dakle, ovakav trenutak je veselje čašćenja sa radosnom viješću gledanja u Njegovo lice i dženneta, kao i otvaranje vrata vječne sreće. Ako je bio izabrao lažni put kada je riječ o načinu života i vjerovanja, onda će i njegov završetak biti loš. To je trenutak kada će se otvoriti vrata vječne nesreće, džehennemske kazne i vječnog razočarenja.
Vrlo je važan izbor koji napravimo prije samog završetka koji se ostvaruje na dva načina: postizanjem vječne sreće ili vječne propasti. Mi moramo ispitati i naučiti zbog čega je ili iz čega proistječe loš kraj koji je nagovjestitelj vječne propasti. Ovo u jednom smislu znači da osoba prije posljednjeg izdaha mora svesti račun sama sa sobom.
Pošto je Allah, dž.š., Stvoritelj i Onaj koji zna šta je čovjeku potrebno, postavio je Svoje zabrane i saopćio Svoje naredbe koje ga vode miru i sreći. Kršeći zabrane, odnosno čineći harame, duhovno srce onih koji prekoračuju Allahove granice gubi svoju čistoću. Ako potamljena srca u potpunosti izgube svjetlo i uguše se u zulmetu, da nasAllah sačuva toga, na kraju bivaju zapečaćena. Posjednika ovakvog srca očekuje loš kraj.
Niko nije i ne može biti siguran od skretanja njegovog srca ili udaljavanja od istine. Srce nije stabilno i svakog trena postoji mogućnost da se okrene u suprotnom pravcu. Zbog toga je Muhammed, a.s., stalno činio dovu: “Moj Gospodaru, Koji okrećeš srca na stranu na koju želiš, učvrsti moje srce u tvojoj vjeri!” A kad je bio upitan: “Zar i ti da se bojiš?”, odgovorio je: “Šta me može učiniti sigurnim? Srce se nalazi između dva prsta svemoći Allaha, dž.š. Okreće ga onako kako želi.”
Ono što srce drži na pravom putu i na stepenu sigurnosti jeste konstantno spominjanje Allaha, dž.š. (zikr). Ako se čovjek povinuje naredbama nefsa koji je izvor negativnosti i ako mu grijesi postanu navika, gubi čast ljudskosti i dospijeva na stepen ispod životinje.
Posljednji izdisaj onih koji umru u nepokornosti – bojazan je da će biti u lošem završetku, odnosno da će otići bez imana.
Jedan od razloga lošeg kraja jeste napuštanje dobrih dijela, odnosno njihovo odgađanje. To se dešava obmanom prolaznim i praznim stvarima, uplitanjem u nefsanke podvale i zamke, te šejtanskim prevarama. Kako ne bismo dospjeli u takvo stanje, neka nam slijedeći hadis-i šerif bude životna vodilja: “Iskoristi pet stvari prije ostalih pet: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti.”
Najvažniji razlog lošeg kraja jeste dvoličnost koja se može nastaniti u srcu zajedno sa novotarijama u vjerovanju. Djelo sa nifakom i bidatom (novotarijom u vjerovanju) kod Allaha, dž.š., nije prihvaćeno. Ove dvije opasnosti na posljednjem izdisaju, kad se najmanje očekuje, da nas Allah sačuva, mogu biti razlog čovjekovog preseljenja uz poricanje.
Drugi razlog je obuhvaćenost srca ljubavlju prema dunjaluku i slabost imana. Naše srce, mjesto koje uzvišeni Allah posmatra, jest mjesto stvoreno radi božanske ljubavi. Ako u njega uđe ljubav prema dunjaluku ili bilo šta drugo, pojavit će se zbrka u ljubavi i pometnja u iskrenosti. Ta pometnja utječe na mnoge ljude u njihovom posljednjem izdisaju. U trenucima smrtne opijenosti, to može biti razlog čovjekovom okretanju lica od Allaha, dž.š., da nas On sačuva od toga!
Smrt osobe koja je voljela dunjaluk više od ahireta znači napuštanje onoga što voli i odlazak onome što ne voli. Naravno, ta nevoljnost odlaska čovjeka vodi ka neprijateljstvu prema smrti i Onome koji je stvorio. Dakle, ovakvo stanje na posljednjem izdisaju znači loš završetak. Da ne bismo upali u to teško stanje, moramo se čuvati od dvojne ljubavi i od svake vrste širka. Moramo vrlo dobro znati šta ćemo voljeti, a šta (srcem) napustiti.
Sav problem jeste iščupati iz srca ljubav prema dunjaluku koja nas sprječava da se usmjerimo Allahu i ahiretu. Ljubav prema dunjaluku je glava svakog grijeha, izvor lošeg ponašanja i tačka na koju se naslanjaju šejtanske prevare. Ljubav prema dunjaluku biva razlogom slabosti imana i, na koncu, razlogom lošeg kraja.
Trebamo ovladati svojim srcem. Moramo se upoznati sa bolestima koje remete njegov mir i pribranost, i koje podstiču na nepokornost i grijehe, te se s njima boriti. Ove bolesti koje su predmet tesavvufskog odgoja su slijedeće: sve vrste novotarija u vjerovanju, nifak, ljubav prema dunjaluku, slabost imana, pohlepa, duga nada, rijaluk, kibur, pretvaranje, zavist, mržnja, neprijateljstvo, gibet itd.
Da bismo se izborili sa svim ovim bolestima, potrebno je da budemo u bliskoj vezi s Allahovim prijateljima i Rabbani alimima. Bereketom njihovih dova i primjenom “recepata” koje su oni propisali, ova borba biva olakšana, pogotovo ako provedemo život u stalnom zikru pod njihovim vodstvom i nadzorom – tada nefs doživi sigurnost, pa mu čak i smrt bude uljepšana.
Tada smrt ne bude noćna mora. Postaje susret ašika i Mašuka (Voljenog). Doživljava se, kao što kaže Hazreti Mevlana – Šeb-i Arus (Noć vjenčanja). Oni koji postignu ovakvo stanje u posljednjem trenutku dobivaju radosne vijesti. Naš Gospodar ovako opisuje dolazak posljednjeg trena: “One kojima će meleci duše uzeti, oni čisti, i kojima će govoriti: ‘Mir vama! Uđite u džennet zbog onoga što ste činili!’” (en-Nahl, 32)
Da nas Allah učini od dobrih robova koji će čineći dobra djela okončati ovaj život sa lijepim završetkom!
Sa Allahovom pomoći i podrškom…