Sejjid Mübarek ELHÜSEYNİ
Čist život
Naš Gospodar u časnoj knjizi Kur’an-i Kerimu kaže: „Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim.“ (Nur, 30, 31)
Pejgamber, s.a.v.s., u jednom hadis-i šerifu kaže: „Zaista je halal jasan i zaista je haram jasan, a između njih su sumnjive stvari koje mnogi ljudi ne poznaju. Ko se bude čuvao sumnjivih stvari sačuvat će svoju vjeru i čast. A ko bude činio sumnjive stvari, past će u haram. Takav je kao pastir koji čuva svoje stado oko zabranjenog posjeda, a svakog momenta se može dogoditi da stado uđe u takav posjed. Zaista, svaki vladar ima svoje zabranjene posjede. Zaista, Allahovi zabranjeni posjedi jesu Njegove zabrane (harami). Doista u tijelu ima jedan organ, kada je on zdrav, cijelo tijelo je zdravo, a kad on oboli, cijelo tijelo oboli. Uistinu je to srce.“ (Buhari)
Jasne granice
U hadisu se na jedan vrlo efikasan način objašnjava da muslimani sve segmente koji sačinjavaju njihov svakodnevni život drže u okviru halala. Na jedan vrlo koncizan način shvatamo da je Uzvišeni Allah ograničio ljudski život halalima (dozvoljenim stvarima) i haramima (nedozvoljenim stvarima). Zadatak svakog mu’mina, ili preciznije njegova nadležnost, jeste ostati u okvirima halala. Svaki organ ljudskog tijela je mukellef (zadužen) da izvršava svoj zadatak. Oko neće gledati haram, jezik neće govoriti haram, uši neće slušati haram, ruke neće činiti haram, noge neće ići u haram. Naše srce je u poziciji komandanta koji upravlja svima njima. Kao što je rečeno u hadis-i šerifu, ako je srce pokvareno bit će pokvareno cijelo tijelo.
Mu’min kao individua je dužan čuvati svoje srce i tijelo, a također i svoju porodicu. Ukoliko se čuva, njegovim djelovanjem nikome ne bi trebao biti učinjen haram. Nadalje, ako je u pitanju neki haram posao, mu’min u tome ne učestvuje. Isto kao što pčele svoju okolinu drže čistom, tako i muslimani svoj životni ambijent čiste od harama.
Hudždžetu’l- islam Imam Gazali, k.s.,kaže: „Pogledaj sve svoje organe i razmisli zbog čega su stvoreni. Zatim, svaki od tih organa čuvaj da bi ih koristio za ono za šta su stvoreni. Noge su stvorene da hodaju po džennetskim baštama i dvorcima, a ruke da njima ubireš džennetsko voće i držiš čaše džennetskog šerbeta.
Oči su stvorene da u džennetu gledaju u Gospodara svjetova. Vrjedniji i veći nimet od ovoga ne postoji, ni na dunjaluku, ni na ahiretu. Shodno tome, oči koje su stvorene zbog tog uzvišenog cilja, moramo čuvati sa velikom pažnjom, obzirom na razlog njihovog stvaranja, i ne prljati ih haram pogledima.“
Funkcija koju imaju oči, uši i jezik
Sve ono što vidimo očima urezuje se u naše srce. Zbog toga se srce vremenom zaprlja i izgubi svoju čistoću.
Imam Gazali, k.s.,kaže: „Pojedena hrana se nakon određenog vremena na razne načine apsorbuje i izbacuje vani. Iako jedno vrijeme ima uticaj na organizam, kasnije taj uticaj slabi i nestaje. Osim toga, postoje razni lijekovi koji pomažu da bi se otklonile posljedice štetne hrane na tijelo. Međutim, jedna riječ koja ostavi trag nam ljudskom srcu ostaje s njim možda i čitav život. Zato čak i da je ta riječ bezvrijedna nju ne može zaboraviti. Čovjeka ona stalno okupira, zamara i unosi mu nemir.
Zbog te riječi na srce navale raznorazne vesvese, bojazni i sumnje. Zbog takvih loših misli čovjek ne može nikad biti siguran da ga neće gurnuti u nevolju, ili u konačnici da ga neće odvesti u propast. Ako budeš čuvao svoje uši od riječi koje te ne zanimaju i od kojih nemaš nikakve koristi imat ćeš mir i spokoj.“ Koliko god su važne oči i uši, važan je i jezik. I njega je potrebno čuvati od ispraznog, bespotrebnog i ružnog govora.
Junus b. Ubejd, k.s.,kaže: „Uvidio sam da moj nefs podnosi teškoće posta na vrelinama Basre, ali nikako ne može da podnese da ne priča nepotrebne stvari.“
Fahr-i Kainat Pejgamber, s.a.v.s., kaže: „Kada čovjek osvane, svi njegovi organi se obraćaju jeziku i govore: ‘Boj se Allaha po pitanju nas! Mi ćemo biti onakvi kakav ti budeš. Ako ti budeš ispravan i mi ćemo biti ispravni, a ako ti skreneš i mi ćemo skrenuti.’“ (Sujuti)
Imam Gazali, k.s., o adabima jezika nas savjetuje kazujući: “Bespotrebnom i ispraznom pričom i riječima u kojima nema nikakvog hajra ni koristi, čovjek okupira meleke koji su zaduženi da pišu sve ono što on radi i govori (Kiramen Katibin). On bi trebao da se stidi tih meleka, te da ih ne ezijeti beskorisnim i bestidnim riječima.”
Uzvišeni Gospodar kaže: „On (čovjek) ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije.“ (Kaf, 18)
Život muslimana
Život muslimana bi trebao da bude u okviru halala. U halal poslu i postupku je smiraj i Allahovo, dž.š., zadovoljstvo. Halal svaki naš posao čini čistim. A haram je prljavština koja ne ostaje samo na zaprljanom mjestu, nego se vremenom širi i na ostale dijelove, te obuhvata čitavo naše tijelo
i amel (djela).
Sve dok budemo u okviru čistog halala naša nutrina i naš način života bit će čisti. Onaj koji živi na ovakav način, može se nadati da će čist krenuti na vječno putovanje (ahiret).
S Allahovom podrškom i pomoći…
