Tema broja: Umor duše
Riječ urednika: Derviši našeg vremena
U onoj mjeri u kojoj se srce veže za dunjaluk, u toj mjeri se umara i slama. Jer, dunjaluk je težak i varljiv. To je svijet stalne promjenjivosti i kvarenja. Pa, kako je onda moguće da srce, koje se vezalo za tu tegobu, za stalnu prevrtljivost, pronađe smiraj i ostane zdravo?
Kada sufije govore o “razvezivanju srca od dunjaluka i vezivanju za Ahiret”, oni to govore u kontekstu lahkoće i postizanja životne radosti. Na taj način nude eliksir života onima čija su srca umorna i slomljena. Zbog toga oni imaju dužnost i odgovornost spram svakog čovjeka, zaljubljenika, koji je krenuo njihovim putem, te uz evlijanski nazar, svoje srce uspio spasiti krutosti.
Kada se kaže dužnost, ustvari se misli na prirodni ishod tesavvufskog odgoja kroz koji su derviši postigli posebnu ljepotu ahlaka. Neki od principa tog ahlaka su: biti poput zemlje, ne istraživati tuđe mahane, a ako se neka i uoči, odmah zaboraviti na nju, zatim, ne ljutiti se, već naprotiv, popravljati stanje i pružati nadu umornim i slomljenim srcima…
Prenosi se tako da je neki derviš otišao u posjetu svome muršidu, nakon što je po hiljaditi put pokvario svoju tevbu. Dok je tako hodao tužan i postiđen, odjednom ugleda muršida pored sebe. Iznenađen, nespreman, postiđen, ostade zatečen, pa mu se jezik zapetlja, te izusti: “Nemojte zamjeriti.” Muršid se tada okrenu prema njemu nasmijana lica i ljubazno mu reče: “Ne zamjerimo.”
U ovome vremenu traženja zamjerki, izmišljanja krivica, dakle, u ovoj “kulturi zamjeranja”, nije li upravo to poenta i cilj? Nije li cilj da umjesto rušenja zarad jedne zamjerke, gradimo; da umjesto kvarenja popravljamo; da gledamo na ljude pogledom muhabeta… Kako kažu velikani, poenta je u tome da u svakoj osobi vidimo umjetnost stvaranja Uzvišenog Stvoritelja i manifestaciju mnoštva Njegovih imena…
Ko je derviš u kući? Ko je derviš našeg radnog mjesta, mahale, čaršije? Derviši su oni koji su svoja srca osvijetlili nurom vječnosti, oni koji su postigli ljupkost i blagost, koji svojim nazarom (pogled) milosti olakšavaju ljudima oko sebe. To su junaci koji su povjerljivi i koji ulijevaju povjerenje drugima.
Svi govore o onome što smo izgubili, međutim, suština je u tome da ni slučajno ne dozvolimo da izgubimo sebe. U vremenu umornih srca, mi smo derviši koji unose svježinu, mi to trebamo biti. Budite sigurni, udaljenost do cilja, nije tako velika kakvom se čini.
Želimo vam ugodno čitanje.
Do skorog susreta u septembarskom broju, inšallah…
Sabahattin Aydın
saydin@semerkand.com
