Izvodi iz djela “Kešfu’l-Mahdžub”
Ebu’l-Hasan el-Hudžviri, k.s., (preselio 465/1072)
Čistoća i abdest
Prvi farz za roba, nakon što povjeruje i zadobije iman, jeste uzimanje abdesta, kako bi mogao klanjati namaz. Shodno Šerijatu – Allahovom, dž.š., zakonu, abdest podrazumijeva potiranje glave (mesh), čišćenje tijela od nečistoća ili stanja džunupluka, pranje organa abdesta po tri puta, odnosno, ukoliko nema vode, ili se voda ne može koristiti, uzimanje tejemuma.
Treba znati da postoje dvije vrste čistoće. Prva je zahirska čistoća (čistoća tijela), a druga, batinska čistoća (čistoća srca). Kao što bez čistoće tijela namaz ne može biti ispravan, tako ni razumijevanje (ma’rifet) ne može biti ispravno bez čistoće srca. Za čišćenje tijela potrebna je voda koja je Šerijatom okarakterisana kao čista. Ne može se uzeti abdest zamućenom, prljavom niti korištenom vodom. Tako je i kada je u pitanju čistoća srca – potrebno je iskreno i čisto tevhidsko vjerovanje. Pomućenim i nepotpunim vjerovanjem ne može se postići čistoća srca. Iz tog razloga, sufije su uvijek pazile na zahirsku čistoću, kao i na čisto tevhidsko vjerovanje.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je kazao:
“Budi stalno pod abdestom, pa će te meleki čuvari zavoljeti.”
A Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: “Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.” (Bekara, 222) Meleki vole vjernike koji paze na održavanje zahirske čistoće, a one koji su svoja srca, svoj batin, ukrasili čistim tevhidom voli Uzvišeni Allah. Iako je srce Allahova Poslanika, s.a.v.s., bilo potpuno čisto od licemjerstva, on bi često činio dovu: “Allahu moj, očisti moje srce od nifaka (licemjerstvo).” (Ibn Ebu Šejbe, el-Musannef, 6/66; Hara’iti, Mesavi’l Ahlak, str. 70, 137)
Licemjerstvo je kada srce, koje je mjesto tevhida, pridaje vrijednost nečemu drugom, mimo Allaha, dž.š. Onoliko koliko murid čezne za kerametima šejha, u toj mjeri se na njegove oči navlači perda, jer pridavanje značaja bilo čemu, mimo Allaha, dž.š., (mâsiva) je propast za čovjeka. To su stvari zbog kojih salik (putnik Hakku), zaostaje na svome putu. Želja i preokupacija murida je postizanje kerameta, a želja i preokupacija kjamil (potpunih) robova je stizanje do Uzvišenog Hakka, Koji daje i keramete i počasti. Ukratko, u očima Allahovih, dž.š., evlija postojanje kerameta je pokazatelj licemjerstva, jer to ukazuje na zaokupljenost mâsivom.
Zahirsku ćistoću bi trebala pratiti i čistoća sirra (tajna) i ruha. Dakle, uzimajući abdest, perući ruke, i srce bi trebalo očistiti od ljubavi prema dunjaluku. Kao što se abdestom želimo očistiti od zahirske nečistoće, tako i svoje srce trebamo nastojati očistiti od ljubavi prema mâsivi. Nakon što usta isperemo vodom, potrebno je napustiti i isprazni govor. Kada isperemo nos, trebamo sebi zabraniti mirise strasti i prohtijeva. Nakon što operemo lice, trebamo ga okrenuti od stvari na koje smo navikli, a usmjeriti ga Uzvišenom Hakku. Kada operemo podlaktice, trebamo se odreći dunjalučkih užitaka, kada potaremo glavu, sve svoje poslove trebamo prepustiti Uzvišenom Allahu, a nakon što operemo noge trebamo učiniti nijjet da se nećemo odvajati od Istine i onoga što Uzvišeni Allah naređuje, kako bismo postigli i zahirsku i batinsku čistoću.
Svi zahirski propisi Šerijata vezani su i za batin (duhovno upotpunjavanje uslovljeno je izvršavanjem zahirskih propisa vjere). Naprimjer, iman se očituje jezikom, a potvrđuje srcem. Nijjet se odnosi na srce, a propisi u robovanju, na tijelo. Put postizanja duhovne čistoće je u tefekkuru (promišljanje) i uzimanju pouke iz ništavnosti dunjaluka. Treba dobro promisliti o tome. Dunjaluk je mjesto nestajanja, bez iscrpne mudžahede (borba sa samim sobom) se ne može izbaciti iz srca. A najvažnija mudžaheda je pridržavanje zahirskih adaba, nastojeći ih očuvati u svakom stanju.
Ashabi soffe, r.anhum
Umet je saglasan u tome da jedna grupa ashaba Allahova Poslanika, s.a.v.s., zauzima posebno mjesto i položaj. Oni su živjeli na soffama Poslanikove, s.a.v.s., džamije. Svoje živote su posvetili ibadetu, nisu pridavali značaj dunjaluku, niti su trčali za dunjalučkim imetkom. Uzvišeni Allah je u pogledu njih opomenuo Svoga Poslanika, s.a.v.s.: “I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i navečer Gospodaru svome mole želeći naklonost Njegovu.” (En’am, 52)
Njihovi fadileti (vrline) spomenuti su u Allahovoj plemenitoj Knjizi, a postoje i mnogi hadisi u kojima Allahov Poslanik, s.a.v.s., govori o njima. Ibn Abbas, r.a., prenosi sljedeći događaj: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., je naišao pored ashaba soffe. Vidjevši kako su njihova srca sretna unatoč tome što se nalaze u stanju fakra i mudžahede, reče im: ‘O ashabi soffe! Pripadnici moga ummeta koji nakon vas budu živjeli u stanju u kojem vi živite, pa budu zadovoljni tim stanjem, bit će moji prijatelji u Džennetu!’” (Sulemi, el-Erbe’un, str. 1-2; Hatib, Tarihu Bagdad, 13/276)
Neki ashabi soffe, r.anhum
Bilal Habeši, r.a., bio je odabrani mujezin Allahova Poslanika, s.a.v.s.; Selman Farisi, r.a., bio je poznavalac halova Allahova Poslanika, s.a.v.s.; Ebu Ubejde b. Džerrah, r.a., bio je komandant vojske ensarija i muhadžira; Ammar b. Jasir, r.a., bio je jedan od odabranih ashaba i krasio je skupinu Allahu bliskih robova. Abdullah b. Mes’ud Huzejli, r.a., bio je riznica znanja i blagosti; Utbe b. Mes’ud, r.a., ashab koji se očistio od nedostataka i niskih stanja; Mikdad b. Esved, r.a., ashab koji se opredijelio za put uzleta; Habbab b. Eret, r.a., posjednik mekama takvaluka, bio je zadovoljan nevoljama i poteškoćama. Suhejb b. Sinan, r.a., ashab na mekamu rizaluka, čija je jedina želja bila gledanje u ljepotu Uzvišenog Hakka. Utbe b. Gazvan, r.a., more skromnosti i sreće; Zejd b. Hattab, r.a., brat Omera b. Hattaba, r.a., ashab koji je okrenuo svoje lice od oba svijeta i svega što je stvoreno; Ebu Kebše, r.a., oslobođeni rob Allahova Poslanika, s.a.v.s., ashab u stalnoj mudžahedi u želji za postizanjem mušahede (osvjedočenje); Ebu Mirsed Kennaz b. Husejn Ganavi, r.a., istinski pokajnik Allahu, dž.š., ashab koji je okrenuo svoje lice od ljudi i posvetio se samo Uzvišenom Hakku; Salim, r.a., oslobođeni rob Huzejfe, r.a., putnik na putu poniznosti. Ukkaše b. Mihsan, r.a., ashab koji se bojao kazne i koji se čuvao svake vrste nepokornosti; Mes’ud b. Rebi’ Kari, r.a., ukras muhadžira i ensarija; Abdullah b. Omer, r.a., vrata svakog dobra; Ebu Zer Džundeb b. Džunade, r.a., ashab koji je svojim zuhdom podsjećao na Isaa, a.s., a svojim ševkom (zanosom) na Musaa, a.s.; Savfan b. Bejza, r.a., ashab poznat po čvrstom pridržavanju Allahovih, dž.š., naredbi i zabrana; Ebu’d- Derda Uvejmir b. Amir, r.a.; Abdullah b. Bedr Džumahi, r.a.; Ebu Lubabe b. Abdulmunzir, r.a.,…
Da Uzvišeni Allah bude zadovoljan svima njima. Odužio bih mnogo ako bih nabrajao imena svih ashaba soffe, r.anhum. Šejh Sulemi, rah., prenosilac riječi mnogih šejhova na putu tesavvufa, napisao je zasebno djelo koje govori o ashabima soffe, r.anhum. U tom djelu je pisao o njihovim životima i vrlinama, spominjući i ashabe poput: Ebu Hurejre, Sevabana, Muaza b. Harisa, Saiba b. Hallada, Sabita b. Vedia, Ebu Isa Uvejma b. Saida, Salima b. Umejra b. Sabita, r.anhum, i druge. Da Uzvišeni Allah bude svima njima zadovoljan. Iako su se neki od njih povremeno posvećivali stjecanju opskrbe, svi oni se svrstavaju u ashabe soffe, r.anhum.
Uistinu, generacija ashaba, r.anhum, je bila najbolja generacija. Oni su najbolji od ljudi na svim stepenima na kojima su se nalazili. To je bio jedan od razloga što ih je Uzvišeni Allah počastio prilikom da budu u sohbetu sa Njegovim Miljenikom, s.a.v.s., i što je njihova srca sačuvao od pokvarenosti i nedostataka. U tom smislu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Najbolji od ljudi su moji ashabi, potom oni koji će doći nakon njih, a potom oni nakon njih.” (Buhari, Ashabu’n-Nebi, 1; Muslim, Fedailu’s-Sahabe, 212) A Uzvišeni Allah kaže: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći…” (Tevbe, 100)
Časopis Semerkand, br 106., Klasici tesavvufa
