U NAŠOJ SKOROJ PROŠLOSTI ŽIVOT BEZ NAMAZA JE BIO NEZAMISLIV. U ISLAMSKIM DRUŠTVIMA, SVAKI POJEDINAC JE NA NEKI NAČIN BIO OKRUŽEN NAMAZOM I DRUGIM IBADETIMA. DANAS, NOVE GENERACIJE RASTU POD NEMILOSRDNIM UTJECAJEM REKLAMA KOJE PROPAGIRAJU MNOŠTVO DRUGAČIJIH STILOVA ŽIVOTA. BUDUĆI DA JE STANJE TAKVO, VELIKA JE ODGOVORNOST NA PORODICI. DJECU TREBA PODUČITI ALLAHOVOJ, DŽ.Š., VJERI NA NAČIN DA ZAVOLE NJENE PROPISE. A TO JE MOGUĆE JEDINO U PORODICI U KOJOJ JE PRISUTNA LJUBAV PREMA IBADETIMA
Enes b. Malik, r.a., mladi ashab koji je od svoje desete godine pa sve do preseljenja Allahova Poslanika, s.a.v.s., bio u hizmetu njemu, prenosi sljedeće: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., je tokom šest mjeseci, svaki put kada bi krenuo na sabah-namaz, svraćao do vrata kuće svoje kćerke Fatime, r.a., i govorio: ‘O ukućani, dođite na namaz!’ Potom bi učio ajet: ‘Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti.’ (Ahzab, 33)” (Tirmizi, Tefsiru’l-Kur’an, 34; Ahmed b. Hanbel, Musned, 3/259-285) Uzvišeni Allah, u Časnom Kur’anu kaže: “Naredi čeljadi svojoj da namaz obavljaju i istraj u tome!” (Taha, 132) Veliki mufessir, Imam Kurtubi, rah., u svom poznatom tefsiru navedeni ajet tumači na sljedeći način: “Kroz naredbu ‘Naredi čeljadi svojoj da namaz obavljaju!’ Uzvišeni Allah naređuje Svome Poslaniku, s.a.v.s., da svojoj porodici naredi obavljanje namaza, da i on sa njima obavlja namaz i da u tome bude ustrajan i strpljiv. Taj ajet je obraćanje Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., ali uopćeno se odnosi na cijeli ummet. Nakon spuštanja spomenutog ajeta, Allahov Poslanik, s.a.v.s, je svako jutro odlazio do kuće svoje kćerke Fatime, r.anha, i njenog muža Alija, r.a., te ih je pozivao na namaz govoreći: ‘Ustajte na namaz!’”
Zbog čega namaz?
Jedna od tema kojoj je posvećeno najviše pažnje u Časnom Kur’anu i u hadisima Allahova Poslanika, s.a.v.s., jeste namaz. Naš Poslanik, s.a.v.s., obavijestio nas je o tome da je namaz jedan od pet temelja islama, stub vjere i svjetlost oka. Sve to ukazuje na važnost namaza kod Allaha, dž.š. U mnogim časnim ajetima, Uzvišeni Gospodar naređuje nam obavljanje namaza, govori nam o njegovoj važnosti i o riječima vjerovjesnikā, a.s, koje se odnose na namaz. A Allahov Poslanik, s.a.v.s., je svome Ehl-i bejtu i svojim ashabima, r.anhum, objasnio važnost namaza te ih je podučio obavljanju namaza. Naš Poslanik, s.a.v.s., prije nego mu je došla Objava, obavljao je ibadete u skladu sa vjerom svoga pretka, Ibrahima, a.s. U prvim danima Objave, tada desetogodišnji dječak, Ali, r.a., vidio je Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako sa svojom suprugom Hatidžom, r.anha, klanja namaz. Nakon što ih je upitao šta rade, Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu je lijepo objasnio. Sljedećeg dana, Ali, r.a., je primio islam, te je tako počašćen da bude jedan od prvih muslimana.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., kasnije ga je podučio islamskim propisima i namazu. Jednu godinu prije hidžre, prilikom Isre i Mi’radža, Allahov Poslanik, s.a.v.s., vraća se sa hedijama od Gospodara svjetova. Jedna od tih hedija bila je i naredba obavljanja pet dnevnih namaza. Nakon toga, Ponos svjetova, Allahov Poslanik, s.a.v.s., svome ummetu naređuje obavljanje pet dnevnih namaza. A on sam, pored obaveznih namaza, često bi imao otečene noge od stajanja na noćnom namazu sve do zore. Allahov Poslanik, s.a.v.s., važnost i posvećenost namazu pokazuje cijelome ummetu, muškarcima i ženama, mladima i starima, svim članovima ummeta. On, s.a.v.s., poziva vjernike da uvijek budu u pokornosti, strpljenju i zahvalnosti. Poziva nas obavljanju ibadeta, namaza, te pokoravanju Allahovim, dž.š., naredbama i čuvanju od zabrana.
Kada navikavati djecu na namaz?
Posebna važnost pridaje se podsticanju djece na obavljanje ibadeta, a naročito na obavljanje namaza. Allahov Poslanik, s.a.v.s., savjetovao je roditelje po tom pitanju, a i sam je bio primjer ispravnog pristupa. Veliku važnost za usvajanje osjećaja bitnosti obavljanja pet dnevnih namaza kod djece ima pristup i način same poduke namazu. Naš Poslanik, s.a.v.s., rekao je da djecu od sedme godine treba početi navikavati na namaz, a da ih u periodu od desete godina treba na određeni način primorati na obavljanje namaza. (Ebu Davud, Salat, 25-26, Hakim, el-Mustederek, 1/311) U časnom hadisu, Allahov Poslanik, s.a.v.s. kaže: “Kada djeca napune sedam godina, podučite ih namazu.” (Tirmizi, Salat, 187; Hakim, Mustedrek, 1/389) U drugom hadisu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Kada dijete nauči raspoznavati desnu od lijeve strane, tražite od njega da obavlja namaz.” Na taj način Allahov Poslanik, s.a.v.s., posavjetovao je roditelje po pitanju namaza. (Ebu Davud, Salat, 25) U navedenim hadisima Allahov Poslanik, s.a.v.s., poručuje nam da navikavamo svoju djecu na namaz. Islamski učenjaci, kao period početka obavljanja namaza kada su u pitanju djeca, navode “temjiz-dob”, dakle godine kada je dijete sposobno da razlikuje dobro od lošeg i štetu od koristi. Iako se djeca po pitanju te sposobnosti međusobno razlikuju, smatra se da je to u prosjeku dob od sedam godina. To je period kada dijete treba početi sa vjerskim obrazovanjem i navikavanjem na ibadete.
Naravno, i u ranijem periodu, kroz primjere i podsticaje, budeći u djetetu ljubav prema vjeri, roditelji mogu početi sa navikavanjem na ibadete. Kada su u pitanju mala djeca, posebno djeca koja još uvijek nisu dostigla dob od sedam godina, moramo biti vrlo tolerantni u trenucima kada čine kojekakve dječije pokrete tokom namaza u džema’atu, u džamiji. U tekstu iz jednog od prošlih brojeva, govorili smo o upečatljivim primjerima tolerancije koju je naš Poslanik, s.a.v.s., pokazivao prema djeci. Islamski učenjaci objasnili su da hadis koji naređuje podsticanje djece na namaz od dobi od sedam godina, istovremeno znači i da ih je od tog perioda potrebno podučavati propisima namaza: namaskim vremenima, farzovima, vadžibima, sunnetima, namaskim surama, dovama, učenju tespihata, uzimanju abdesta, vođenju računa o čistoći, itd. Stoga, prva dužnost jeste na roditeljima.
Ukoliko oni nisu u stanju da dijete poduče svemu tome, onda su dužni da nađu nekoga ko je sposoban za to. Kada je u pitanju namaz, najprije sami roditelji trebaju biti lijep primjer djeci, trebaju sa njima obavljati namaze, voditi ih u džamije i na sohbete (vjerska predavanja). Kao što je već poznato, dijete imitira roditelje te gradi svoju ličnost preslikavajući njihove postupke i stavove. Dakle, ukoliko su roditelji nemarni po pitanju ibadeta, odmah se moraju probuditi, misleći na vječni život svoje čiste dječice.
Šta možemo učiniti?
Prilikom podučavanja djece namazu moramo se potruditi da ne vršimo prevelik pritisak na njih, da ne kvarimo njihovu igru i da im namaz približimo s ljubavlju. Baš onako kako je to činio naš Poslanik, s.a.v.s., uz ljubav, olakšavajući i ne udaljavajući dječija srca od namaza… U našoj skoroj prošlosti život bez namaza je bio nezamisliv. U islamskim društvima, svaki pojedinac je na neki način bio okružen namazom i drugim ibadetima.
Danas, nove generacije rastu pod nemilosrdnim utjecajem reklama koje propagiraju mnoštvo drugačijih stilova života. Budući da je stanje takvo, velika je odgovornost na porodici. Djecu treba podučiti Allahovoj, dž.š., vjeri na način da zavole njene propise. A to je jedino moguće u porodici u kojoj je prisutna ljubav prema ibadetima. Kada je u pitanju zapostavljanje i ljenost u pogledu obavljanja namaza i ostalih farzova, cijena toga je krajnje velika i teška, kako za nas tako i za djecu koja nas posmatraju. Zbog toga, moramo jasno pokazati svoju odlučnost i čvrst stav po pitanju obavljanja namaza. Period od tri godine, dakle, od sedme do desete godine, dovoljan je kako bi dijete naučilo obavljati namaz i kako bi se naviklo na to. Mi im trebamo prenijeti svjesnost o važnosti obavljanja ibadeta prije nego što postanu punoljetni, kako im ne bi bilo teško i kako ne bi prestali obavljati ibadete onda kada postanu odgovorni za svoja djela.
Djeci trebamo objasniti da su nakon punoljetstva sami odgovorni za dobra djela ili grijehe koje učine, da se od tada njihova djela počinju pisati i da će za njih biti pitani. A djela koja učine u ranom djetinjstvu prihavataju se kao ispravna i sevapi se pišu njima i onima koji su bili vesila (posrednici) tih djela. Ukoliko je dijete napunilo deset godina i ne obavlja redovno namaze, zasigurno ga trebamo upozoriti i ustrajati u svome odlučnom stavu po pitanju namaza. Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavijestio nas je o prijetnjama i kaznama koje će dobiti, kako na dunjaluku tako i na Ahiretu, oni koji ne obavljaju namaz.
Niko ko vjeruje u Ahiret ne želi da njegovo dijete zapadne u takvo stanje. A svi smo mi odgovorni za one koji su pod našom upravom. (Buhari, Istikraz, 20). Djeca su jedan od nama datih emaneta Uzvišenog Gospodara. Svaki čovjek koji dođe na ovaj svijet, stvoren je u potpuno čistom fitretu (priroda), sposoban da prihvati islam i nauči potrebne propise. (Kader, 3, Muslim, Kader, 22) A oni koji čovjeka usmjeravaju i koji su odgovorni za njega jesu njegova porodica i okolina. Stoga, onako kako štitimo svoju djecu od bolesti, zla i materijalne štete, tako ih trebamo štititi i od duhovne propasti i džehennemske vatre. Onako kako mislimo na njihovo tjelesno zdravlje i na ovosvjetski prosperitet, barem u istoj mjeri trebamo misliti i na njihovo srce i ahiretsku sreću.
Časopis Semerkand, br. 106, Odgoj djece
