Mladi ashab koji je još od ranog djetinjstva bio u hizmetu Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., Enes bin Malik, r.a., prenosi: “Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., stigao u Medinu, nije imao hizmećara. Moj očuh, Ebu Talha, uzeo me za ruku, odveo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: ‘Ja Resulallah, Enes je pametno dijete, dozvoli mu da ti bude u hizmetu.’ Od tog dana, ja sam postao hizmećar Allahova Poslanika, s.a.v.s.
Za vrijeme mog hizmeta, on mi nikada nizašta nije rekao ‘Zbog čega si to tako učinio?’, niti mi je ikada za nešto što nisam učinio rekao ‘Zbog čega to nisi učinio?’” (Buhari, Vesaja, 26, Dijat, 27; Muslim, Fedail, 54) Jednog dana je jedna od supruga Allahova Poslanika, s.a.v.s., Enesu, r.a., rekla: “Trebao si to drugačije uraditi!” Na to je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Pustite dijete, on nije uradio ništa sem onog što je Allah, dž.š., htio.” (Taberani, Mu’džemu ‘s-Sagir, 2/118)
Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., Enesa bin Malika, r.a., na prijedlog njegove majke i očuha, primio u hizmet, Enes, r.a., je imao tek desetak godina. A približno deset godina hizmetio je našem Poslaniku, s.a.v.s. Dakle, njegova mladost protekla je uz Allahova Poslanika, s.a.v.s. Zbog toga je počašćen da bude treći po redu među ashabima koji su prenijeli najviše hadisa. Enes bin Malik, r.a., prenio je 2286 časnih hadisa Allahova Poslanika, s.a.v.s. Njegov doprinos i hizmet u širenju islama i podučavanju vjeri su ogromni. Bereketom dova Allahova Poslanika, s.a.v.s., imao je veoma dug život.
Čak i kad bi se zaigrao…
Enes, r.a., prenosi sljedeći događaj koji svjedoči o blagosti i toleranciji Allahova Poslanika, s.a.v.s.: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., posjedovao je najljepši ahlak od svih ljudi. Jednog dana, poslao me da uradim nešto. Ja izađoh na ulicu, ali sretoh djecu koja su se igrala (Pridružih se njihovoj igri i zaboravih na posao koji sam trebao uraditi). Nakon nekog vremena, iza mene se pojavi Allahov Poslanik, s.a.v.s., i spusti svoju ruku na moju glavu. Okrenuh se i vidjeh da mi se osmjehuje. Upita me: ‘Enesčiću, jesi li otišao na mjesto na koje sam te poslao?’ Odgovorih: ‘Krenuo sam tamo, ja Resulallah.’ (Muslim, Fedail, 54; Ebu Davud, Edeb, 2) Kao što vidimo, iako je Enes, r.a., pokazao slabost u izvršavanju date mu obaveze, Ponos svjetova, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije se naljutio na njega. Podsjetio ga je na dužnost blagim riječima i nasmijanim licem. Takav stav Allahova Poslanika, s.a.v.s., trebaju imati na umu roditelji koji se, sa ili bez razloga, ljute i viču na svoju djecu. Uzvišeni Allah za Svoga Poslanika, s.a.v.s., u Časnom Kur’anu kaže da je on mnogo blag (“reuf”) i milostiv (“rahim”). (Tevbe, 128)
A u drugom ajetu, Allah, dž.š., kaže: “Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.” (Al-i ‘Imran, 159) Kada pogledamo život Allahova Poslanika, s.a.v.s., vidimo da je on postupao vrlo tolerantno prema onima koji su griješili prema njemu. Postupao je blago prema svim ljudima. Taj ahlak samilosti i blagosti, posebno je dolazio do izražaja u njegovom odnosu prema djeci. Allahov Poslanik, s.a.v.s., od djece koja još uvijek nisu dostigla punoljetstvo i čiji se grijesi još ne pišu, nikada nije tražio da rade poslove koji nadilaze njihove mogućnosti. A kada bi im rekao da nešto urade pa oni to ne učine, nije se ljutio na njih, samo ih je podsticao na ispravno postupanje.
Ko je lišen dobra?
Današnji fokus na uspjeh koji propagira savremena dominantna kultura, u naše živote unio je pogrešne pristupe u odnosu sa našom djecom. Uspjeh koji tražimo od djeteta, bez obzira na uslove, često potiskuje naše osjećaje milosti i blagosti. Ne gledajući na djetetov karakter, sposobnosti i ličnost, veoma često, poput biča, koristimo rečenicu: “Kako je to i to dijete uspjelo!” Jedna od najčešćih grešaka koje činimo danas jeste to što tražimo od naše djece da rade ono što ne mogu ili ono što im je mnogo teško, te ih tjeramo na to. Vikanje, ljutnja, pa čak i vrijeđanje djeteta postale su normalne reakcije u slučaju kada dijete ne ostvari uspjeh koji od njega očekujemo, odnosno kada ne ispuni naša očekivanja. A Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavijestio nas je o tome da Allah, dž.š., voli blago postpunanje (Muslim, Birr, 77); da blagost uljepšava svaki posao u kojem se nađe (Muslim, Birr, 78); da će od vatre biti udaljeni oni koji imaju blagu narav i koji olakšavaju drugima (Tirmizi, Sifatu ‘l-Kijame, 45); kao i da će biti lišen dobra onaj ko je lišen blage naravi. (Muslim, Birr, 74)
Vrlo je bitno da prema svojoj djeci i svim članovima porodice budemo tolerantni, a naročito je bitno i da ne vršimo pritisak na njih kada su u pitanju poslovi koji nisu njihova obaveza. U odnosu sa djecom trebamo se stalno prisjećati neizmjerne tolerancije Allahova Poslanika, s.a.v.s., kao i činjenice da su oni još uvijek djeca. Ukoliko budemo postupali grubo, drsko i sebično, urezat ćemo duboke rane u karakteru naše djece. Pored toga, bit ćemo i uzrok njihovom udaljavanju od vrijednosti u koje mi vjerujemo. Ne zaboravimo: Grubost i drskost su karakteristike ružnog ahlaka. Još je gore ukoliko na takav način postupamo prema djetetu koje nije u stanju da nam se suprotstavi. Takvo postupanje je izvan svake granice ljudskosti. Suprotno tome, lijep govor, blaga narav i ljubaznost, karakteristike su lijepog ahlaka.
Časopis Semerkand, br.108, Odgoj djece