Uzvišeni Gospodar u Časnom Kur'anu kaže: „Ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji hvali Allaha, Njemu – vlast i Njemu – pohvala; On sve može! On vas stvara, pa ste ili nevjernici ili vjernici. Sve što vi radite Allah dobro vidi. On je nebesa i Zemlju mudro stvorio, i On vam obličje daje, i likove vaše čini lijepim, i Njemu će se sve vratiti. On zna šta na nebesima i na Zemlji postoji i zna šta krijete i šta pokazujete; Allah zna svačije misli. Zar do vas nije doprla vijest o onima koji još davno nisu vjerovali, pa su kobnost nevjerovanja svoga iskusili – a još ih i patnja nesnosna čeka – zato što su govorili kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili: ‘Zar da nas ljudi upućuju?’ I nisu vjerovali i glave su okretali; a Allahu niko nije potreban, Allah nije ni o kome ovisan, On je jedini hvale dostojan! Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: ‘Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onome šta ste radili, doista, biti obaviješteni!’ – a to je Allahu lahko – zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo, Allah dobro zna ono što vi radite. A onoga dana kada vas On na onome svijetu sakupi, to će biti dan kada će vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli. I On će preći preko hrđavih postupaka onoga ko je u Allaha vjerovao i dobra djela činio, i uvešće ga u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek boraviti. To će uspjeh veliki biti! A oni koji nisu vjerovali i koji su ajete naše poricali – biće stanovnici u vatri; u njoj će vječno ostati, a to će užasna sudbina biti!“ (Tagabun, 1-10)
Jedan od najvećih razloga koji čine da čovjek bude obmanjen jeste srčano vezivanje za dunjaluk. Ta ljubav ima različite oblike, ovisno o osobi i situaciji. Neko biva žrtva svoje pohlepe, neko biva obmanjen strahom od gubitka imetka, a neko se vara tako što misli da ima još vremena, pa daje prednost dunjaluku nad Ahiretom. Naposlijetku, to zavaravanje očituje se kao negiranje Uzvišenog Allaha ili zanemarivanje dužnosti robovanja Njemu Uzvišenome.
Naziv časne sure iz koje smo naveli prvih deset ajeta jeste „Tagabun“, što u prijevodu znači prevara ili obmana. U devetom ajetu navedene časne sure, Uzvišeni Allah kaže: „A onoga dana kada vas On na onome svijetu sakupi, to će biti dan kada će vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli (…)“ U ajetu je dakle jasno ukazano na to da ćemo biti izvrgnuti sviđanju računa i da ćemo jasno uvidjeti kako smo sami sebe obmanuli.
Ono što će tog najbitnijeg Dana odrediti da li smo na dobitku ili na šteti jeste ono što smo činili na ovome svijetu. Knjige djela onih koji su za svoj jedini cilj uzeli pohlepu i koji su sav svoj trud ulagali u ovaj svijet, svjedočit će da su oni sami sebi nanijeli štetu. A što se tiče onih koji su uz potpuni iman činili dobra djela, njihove greške će biti pokrivene i oni će biti nagrađeni Džennetom.
Ponos svjetova, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
„Dunjaluk i Ahiret su poput dvije žene istoga muža, ukoliko je jedna zadovoljna, drugoj bude teško.“ (Ibn Hibban, es-Sahih, br. 6019; Ibnu ‘l-Mubarek ez-Zuhd, 594)
Ovaj život je poput mosta koji nas vodi ka Ahiretu. A Ahiret je naša vječna domovina. Ahiret je mjesto gdje ćemo svoja stanja i djela vidjeti u obliku kazne ili nagrade. Prema tome, ono što trebamo učiniti jeste da svoje srce sustegnemo od onoga što je prolazno i da ga usmjerimo ka onome što je suštinsko i vječno.
Obnovitelj vjere, Imam Rabbani, k.s., u pismu koje je napisao jednom emiru, kazuje sljedeće:
„Sine moj! Ovaj svijet je svijet ispita i tegoba. Naizgled je ukrašen bezbrojnim ukrasima. Njegovo lice nalikuje na lice ružne žene koja je ukrašena raznim bojama, šminkom, pletenicama i čiji su obrazi lažno uljepšani. Na prvi pogled se čini lijepim, svježim i blistavim. Međutim, dunjaluk je u suštini poput lešine po kojoj je posut lijep miris; poput smetljišta po kojem se motaju psi i muhe. On je kratkotrajan i nepostojan poput fatamorgane koja čini da čovjek pomisli da je u daljini voda, a ono pustinja. On je otrov u obliku slatkog šećera. Uz svu tu ružnoću i nezgrapnost, njegov odnos spram onih koji mu se predaju još je gori od svega navedenog.
Onaj ko se u njega zaljubi, propao je. Onaj ko se za njega veže, lud je i obmanjen. Ko god se zalijepi za njegovu vanjštinu, na njegovo lice bude stavljen pečat vječne propasti. Onoga ko ga okusi pa se njime zadovolji, ko se zaljubi u njegovu ljepotu, čeka vječno kajanje.“
A kajanje o kojem govori Imam Rabbani, k.s., je kajanje na Ahiretu koje je beskorisno. Dunjaluk je mjesto na kojem čovjek treba uvidjeti da je prolazan, da je njegov suštinski posao postizanje potpunog imana i činjenje dobrih djela kroz koja se sprema za Ahiret, te shodno tome treba definisati svoj put. To je istinska vrijednost dunjaluka.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Znak da je Uzvišeni Allah okrenuo Svoje lice od roba jeste to što se taj rob bavi stvarima koje ga se ne tiču.“ (Bejheki, ez-Zuhd, br. 72; Ebu Nuajm, Hil'je, 9/343)
Kada se čovjek u potpunosti okrene dunjlauku, udaljava se od Allaha, dž.š., i gubi pravu putanju. Prema tome, uvijek mu treba biti na umu izreka: „U ruci imetak, a u srcu Dost.“ Kada kažemo da imetak treba biti u ruci, mislimo na sve što stječemo na halal način, na naš dom i posao. A kada kažemo Dost, mislimo na Uzvišenog Hakka.
Imam Rabbani, k.s., također kaže: „Potrebno je dobro razmisliti i usredotočiti se na stanje svoga srca. Sutra na Sudnjem danu, za nemarne robove neće biti ničega sem kajanja i propasti. Nesumnjivo, vrijeme rada za Ahiret je vrijeme mladosti. Onaj ko je pametan ne troši svoju mladost uprazno, već je zna dobro cijeniti kao priliku za postizanje dobra. Jer, budućnost je neizvjesna i nama neznana. Neće svako doživjeti starost. Čak i da doživi, možda neće biti dovoljno svjestan sebe, možda neće imati dovoljno snage za izvršavanje svojih dužnosti. Međutim, u ovom trenutku, imamo sve moguće razloge da se duhovno osvijestimo i da se trudimo po tom pitanju.“
Cilj svakog roba treba da bude pronalazak Pravog puta i ustrajnost na njemu. Treba raditi i za dunjaluk i za Ahiret, ali cilj treba biti zadovoljstvo Uzvišenog Gospodara. A put postizanja takvog stanja jeste bivanje u društvu onih koji su svoja srca predali tom uzvišenom putu i koji se svakim svojim stanjem i postupkom trude da jasno ocrtaju Pravi put.
Sa Allahovom, dž.š., podrškom i pomoći…
