Sejjid Muhammed Sāki Erol
Hidžra
Stvaranje čovjeka se u nekom smislu sastoji od hidžre. Nakon što su naše duše stvorene u ezelu, njihovo slanje na dunjaluk je zapravo naša prva hidžra. A odavdje ćemo zasigurno preseliti na drugi svijet, u jednu drugu dimenziju postojanja. To će biti naša druga velika hidžra. Pored toga, svaki prijelaz iz jednog stanja u drugi na različitim razinama ove dvije velike hidžre također možemo nazvati hidžrom.
Kad bolje pogledamo fenomen stvaranja, shvatit ćemo da je hidžret (seoba) konstantno prisutan u čovjekovoj sudbini. Hidžra je jedno putovanje, ali putovanje koje ima svete ciljeve. Zbog toga, prije hidžre potrebo je odgojiti čovjeka koji će imati srce s kojim će moći obaviti hidžru.
Mekkanski period je period koji je oživio srca, odgojio, pripremio čovjeka za hidžru. Da vjernici u ovom periodu nisu imali ovih muka, nevolja i patnji sa smrtnim posljedicama, hidžre ne bi ni bilo. Razmišljati u tom smislu o Medini bez Mekke jeste kao razmišljati o čovjekovom tijelu bez duše.
Naš Gospodar je iskušao hidžrom sve svoje poslanike, evlije i sve one koji ih vole. Voljeni Poslanik, a.s., posljednji je poslanik koji je iskušan hidžrom. Zaljubljenici koji su iskušani zajedno s njim su plemeniti ashabi. Iskušenja hidžrom ostalih vjernika će se nastaviti do Sudnjega dana, i to na različite načine. Pošto su Poslanikove i namjere ashaba bile samo radi Allaha, ništa ih nije moglo spriječiti u hidžri i u postizanju svoga cilja. Ponos svijeta, a.s., ovako je objasnio koliko je važan nijet hidžre, i ne samo hidžre već i svih djela: “Djela se cijene prema namjerama, i svakome pripada samo ono što naumi. Pa čija hidžra bude radi Allaha i Njegovog Poslanika, njegova hidžra je Allahu i Njegovom Poslaniku…”
Da bi posjedovao iskreni nijet koji će čovjeka spasiti, potrebna je duhovna hidžra. “Nakon oslobađanja Mekke nema više hidžre, ipak postoje nijet i džihad.” Ovaj časni hadis nas podstiče da obratimo pažnju na ovu duhovnost. Zbog toga, kad su u pitanju nijet i džihad, muslimani moraju dokučiti duh hidžre. Osnova ovog džihada je džihad sa nefsom, i ovaj džihad je jedna hidžra koja traje cijeli život. Ova hidžra se nastavlja u svim stepenima nefsa i svi ti nijeti i borbe su priprema za vječni spas.
Za muslimane koji se bore na putu Resulullaha radi Allahovog, dž.š., zadovoljstva, kad je u pitanju pomoć i izlazak u susret vjernicima koji su se suočili sa belajima na ovom putu, najbolji je primjer vjernika Medinelija koje zovemo ensarije. Otvorili su sa ljubavi i toplotom svoja vrata i srca muhadžirima koji su napustili svoje domove i sve što su tamo imali.
Vjernici danas, u okviru lijepog mišljenja koje je naređeno našom vjerom, trebali bi učiniti hidžru iz srca srcu. Uz to, svaki vjernik kada čini hidžru svome bratu sa muhabbetom, ili kad se njemu učini hidžra, treba svome bratu otvoriti srce sa svom iskrenošću. Stvarna suština koju je uspostavila hidžra mogla bi se ukratko opisati ovako: tražiti Allahovo zadovoljstvo zaogrćući se ličnošću muhadžira i ensarija.
Da nas Allah učini od onih koji čine hidžru od lošeg ka dobru, od pustinja grijeha ka oazama sevapa i od nefsanskih ružnoća ka božanskim ljepotama. Sa Allahovom uputom i podrškom…
