„Izvršavanjem farzova postiže se Allahova, dž.š., blizina, izvršavanjem sunneta, postiže se ma'rifet (spoznaja), a činjenjem nafila postiže se Allahova, dž.š., ljubav.“ (Ibrahim b. Muhammed Nasrabadi, k.s.)
Kakav je bio Allahov Poslanik, s.a.v.s.?
Jedan od sedmorice ahaba koji su prenijeli najviše hadisa, Ebu Seid el-Hudri, r.a., ovako opisuje Allahova Poslanika, s.a.v.s.:
„Vodio je brigu o svojoj devi, hranio je stoku, čistio kuću, popravljao svoju obuću, krpio svoju odjeću, sjedio je i jeo zajedno sa svojim hizmećarem i pomagao mu je kada se umori prilikom mljevenja brašna na mlinu.
Nije se ustručavao da sam ponese ono što kupi na čaršiji, rukovao se sa svima, bilo da su bogati ili siromašni. Kada bi se susreo s nekim, on bi prvi nazivao selam. Nije odbijao poziv onoga ko bi ga pozvao. Kada bi bio pozvan u goste, odazvao bi se na poziv. Nije smatrao malom ni suhu hurmu kojom ga domaćin počasti.
Bio je blage naravi, velikodušan, nasmijana lica i lijepo se slagao sa ljudima. Njegovo lice krasili su osmijeh koji nikada ne prelazi u grohotan smijeh, ozbiljnost koja ne prelazi u namrgođenost, ali i sjeta. Njegovo stanje je bilo stanje poniznosti koja ne prelazi u poniženost i stanje velikodušnosti koja ne prelazi u rasipništvo.
Bio je mehka srca. Uvijek je bio zamišljen i glave pognute prema naprijed. Bio je milostiv prema svim muslimanima. Nikada se nije najeo do sitosti i nikada nije pohlepno pružio svoju ruku prema nečemu.“
(Ebu Nasr es- Serradž, el-Luma’)
Vekil Allahova Poslanika, s.a.v.s.
Jedan od velikih sufija, Abdulvehhab Ša'rani, k.s., u svome djelu „Kitabu ‘l-Uhud“ navodi:
„Allahov Poslanik, s.a.v.s., je sljedećim riječima obznanio da je ljubav prema njemu kratica za postizanje potpunog imana:
‘Nećete biti istinski vjernici sve dok vam ja ne budem draži od vaše porodice, vaše djece i od svih ljudi.‘ (Buhari, Iman 2/8)
Velikani ovog puta su po pitanju pojašnjavanja puta koji vodi Allahu, dž.š., pojašnjavanju propisa tog puta i pozivanja ljudi njemu, vekili (zastupnici) Allahova Poslanika, s.a.v.s. Budući da se radi o duhovnim nasljednicima Allahova Poslanika, s.a.v.s., i njih je potrebno voljeti.
Murid koji nauči edeb spram muršida, napreduje i u pogledu svoga edeba spram Allaha, dž.š. Jer, šejh je muridov stepenik ka uzdizanju. Murid se može okoristiti na ovom putu ukoliko iskazuje edeb spram muršida i ukoliko je muršid zadovoljan njime. Ukoliko pak muršid nije zadovoljan njime, onda murid ne može napredovati. Štaviše, može pasti na niže stepene. Murid, kroz edeb koji postiže uz muršida, zadobiva i edeb koji će ga dovesti do Uzvišenog Gospodara.“
(Ibrahim Fasih Hajdari, Medždu ‘t-talid)
Hiljadu puta razmisli
Hudždžetu ‘l-islam, Imam Gazali, k.s., kazuje:
„Znaj da je vera’ (izbjegavanje sumnjivih i njima bliskih stvari) suština ibadeta. A posjednik vera'a je nepopustljiv po pitanju Allahovih, dž.š., granica, i kada nešto naumi učiniti, prethodno to istraži u potpunosti. Posjednik vera'a, prilikom govora, jela, odijevanja… ukratko, u svakom poslu, postupa u skladu sa edebom spram Allaha, dž.š.
Ukoliko čovjek u svojim poslovima postupa bez dovoljnog razmišljanja, istraživanja i bez dovoljno znanja o onome što treba učiniti, onda on ne može biti posjednik vera'a. Takav navaljuje na svako jelo koje mu dođe pod ruku i upušta se u mnoge harame i sumnjive stvari. On izgovara svaku riječ koja mu naumpadne, ne razmišljajući o njenim posljedicama, te tako zapada u mnoge greške.
U svakom poslu i ibadetu koji rob obavlja ne postupajući shodno vera'u, postoji opasnost. Potrebno je otkloniti te opasnosti. A Onaj Koji može roba učiniti uspješnim u tome, opet je samo Uzvišeni Gospodar.
Žurba je ishitreno postupanje po misli koja dođe u čovjekovo srce, a da prije toga ne razmisli o njoj. Osobina suprotna žurbi naziva se staloženost. Staložena osoba zastane na misli koja joj se pojavi u srcu, izvaga njenu ispravnost i postupi kako je najbolje.“
(Imam Gazali, Suštine Pravog puta)
Sve ima svoju propast
Jedan od velikih alima među ashabima, Abdullah b. Abbas, r.a., je rekao:
„Sve ima svoju propast:
- Propast znanja je zaborav, a propast ibadeta je lijenost.
- Propast razuma je kibur (nadmenost), a propast vremena je uzaludan rad koji ne donosi dobro.
- Propast trgovine je laž, a propast velikodušnosti je rasipništvo.
- Propast ljepote je u samodopadnosti, a propast pobožnosti je u pretvaranju.“
(Ebu Talib el-Mekki, Opskrba srca)
Slijediti onoga ko zna put
Jedan od velikana među andaluzijskim evlijama, šejh Ebu ‘l-Hasan Šusteri, k.s., je rekao:
„Potrebno je da osoba koja krene duhovnim putem, bude od onih koji uvijek naređuju dobro i odvraćaju od zla, i da uđe pod odgoj jednog muršida. To je težak put. Malo je onih koji mu pridaju istinski značaj, a mnogo je onih koji odvraćaju od njega.
Ponekad salik (putnik Hakku) misli da napreduje na Pravom putu, međutim, on biva skrenuo s puta i dobro se udaljio od svoga cilja. Ukoliko salik samo na trenutak izgubi iz vida svoj cilj, onda on skreće s Pravog puta i njegovo duhovno putovanje se prekida. A takva putanja vodi ga u propast.
Ovaj put je suptilan i osjetljiv put. A u čovjekovom tijelu djeluje njegov nefs, uzima ga pod svoju kontrolu i podređuje ga svojim željama.“
(Ibn ‘Adžibe el-Haseni, Ilahi Fetihler)
