Imam el-Gazali | MUKAŠEFETU’L-KULUB
Gaflet (nemarnost srca prema Allahu) povećava jad i tugu. Gaflet odnosi blagodat i sprečava hizmet. Gaflet povećava zavist, a umanjuje samoprijekor i kajanje.
Jedan od Allahovih dobrih robova je sanjao svog učitelja. Na snu ga je upitao: „Šta je kod vas (u berzahu, zagrobnom životu) najveći jad i tuga?“ „Jad i tuga
gafleta!“, odgovorio je.
Neko od dobrih ljudi je sanjao svog oca. Upitao ga je: „Babuka moj, kako si? Kakvo je tvoje stanje?“ Pa mu je odgovorio: „Na dunjaluku sam živio u gafletu (nemarnosti prema Allahu) i umro sam u gafletu!“
U djelu Zuher’ur-Rijâd je navedeno da se Jakub, a.s., pobratimio sa Melekom smrti. Tako ga je Melek smrti jedne prilike obišao, a Jakub, a.s., ga je upitao: „Meleku smrti, jesi li mi došao u zijeret ili si došao da mi uzmeš dušu?“ „Došao sam da te zijeretim“, odgovori je. Jakub, a.s., reče: „Pitat ću te za jednu potrebu.“„Koju?“, upita melek. „Da me obavjestiš kada se približi moj edžel, kad htjedneš da mi uzmeš dušu.“, reče Jakub, a.s. „Može, poslat ću ti dva ili tri izaslanika.“, odgovori Melek smrti. Pa kada mu se primakao edžel, došao mu je Melek smrti, a Jakub, a.s., ga upita: „Jesi li mi došao u zijeret ili si došao da mi uzmeš dušu?“„Da ti uzmem dušu!“, odgovori. „Zar mi nisi obećao da ćeš mi poslati dva ili tri izaslanika?“ „Jakube, već sam to uradio! Kosa ti je posjedila nakon što je bila crna. Tjelo ti je onemoćalo nakon što je bilo jako. Leđa su ti se povila nakon što su uspravna bila. Ovo su moji izaslanici ljudima prije smrti!“
Evo nekoliko ajeta koji govore o gafletu: “Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni, bezbrižni, ne mare za to.” (el-Enbija, 1); “Ali mnogi ljudi su ravnodušni prema Našim poukama.” (Junus, 92); “Mi smo za džehennem mnoge džinnove i ljude stvorili; oni pameti imaju – a njima neshvaćaju, oni oči imaju – a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni.” (el-Ea’raf, 179); “Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovom svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (el-Kehf, 28)
Ebu Âli ed-Dekkak je rekao: „Ušao sam kod jednog dobrog čovjeka da ga obiđem u njegovoj bolesti. On je bio jedan od velikih šejhova. Oko njega su sjedili njegovi učenici, a on je plakao. Dosegao je duboku starost. Upitao sam ga: ‘Šejhu, zašto plačeš? Je li zato što napuštaš dunjaluk?’ ‘Plačem što sam propustio namaze!’, odgovorio je. Ponovo sam upitao: ‘Kako to, a ti si bio od onih koji su namaz redovno obavljali?’ Pa je objasnio sljedećim riječima: ‘Dočekao sam ovoliku starost, a svaka sedžda mi je bila s gafletom! Nisam podigao glavu (sa rukua niti sa sedžde) osim s gafletom! I evo umirem u gafletu!’“ (ovo je spomenuti šejh rekao iz skromnosti, op.prev.)
Ljudi govore…
U djelu Ujûnu’l-Ahbâr se spominje da je Šekik el-Belhi rekao: „Ljudi govore troje, a njihova djela pokazuju suprotno. Govore: ‘Mi smo Allahovi robovi!’, a rade djela slobodnih ljudi! Govore: ‘Allah je jamac za našu nafaku!’, a njihova srca se ne smiruju osim sa skupljanjem dunjaluka. I govore: ‘Moramo umrijeti!’, a rade djela onih koji smatraju da nikada umrijeti neće. Pa pogledaj, moj brate, u svoj nefs: kakvim tijelom staješ pred UzvišenogAllaha, kakvim mu se jezikom odazivaš i šta ćeš Mu reći kada te bude pitao za veliko i malo! Pa spremi odgovore za pitanja, a odgovori moraju biti tačni! ‘I Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite.’ (el-Hašr, 18), to jest što radite od dobra i od zla.“ Potom je Šekik posavjetovao prisutne vjernike da ne ostavljaju Njegove zapovjedi i da iskazuju tevhid (Allahovu jednoću) tajno i javno.
U hadisu je zabilježeno da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: „Na nosaču Arša je napisano: ‘Ja se pokoravam onome ko se Meni pokorava! Volim onoga ko Mene voli! Odazivam se onome ko Me zove! Opraštam onome ko od Mene oprosta traži!’“
Pa se pametan čovjek treba Allahu pokoravati:
• strahom i iskrenošću u djelima pokornosti,
• zadovoljstvom prema Njegovoj odredbi,
• strpljivošću na Njegovim iskušenjima i belajima,
• zahvalnošću na Njegovim blagodatima i
• skromnošću prema Njegovim davanjima!
Uzvišeni Allah kaže: „Ko nije zadovoljan Mojo odredbom i nije strpljiv na Mojim iskušenjima i nije zahvlan na Mojim blagodatima i nije skroman prema Mojim darovima, pa nek sebi traži gospodara mimo Mene!“
Neki čovjek se poželio Hasanu el-Basriju, Allah mu se smilovao, riječima: „Ne nalazim slasti u pokornostima (i ibadetima)!“ Pa mu je Hasan na to odgovorio: „Vjerovatno si gledao u lice nekog čovjeka koji se ne boji Allaha!“
Drugi čovjek se istom žalbom, to jest da u pokornostima ne nalazi slasti, požalio Ebu Jezidu el-Bistamiju, Allah mu se smilovao, na što mu je on rekao: „Zato što ti robuješ ibadetima, a ne robuješ Allahu. Robuj Allahukako bi u ibadetima našao slasti!“
Prenosi se da je neki čovjek stao na namaz i kada je došao do riječi: „Samo se Tebi klanjamo“, zamislio se o tome da li on stvarno samo robuje Allahu, pa je, u svojoj tajni (sirru), bio pozvan: „Lažeš, ti robuješ stvorenjima!“ Pa se pokajao i izolovao od svijeta. Ponovo je otpočeo s namazom i kada je došao do riječi: „Samo se Tebi klanjamo“, opet je bio pozvan: „Lažeš, nego ti robuješ onome što od imetka posjeduješ!“ Potom je sve ono što je posjedovao podjelio kao sadaku. Onda je ponovo otpočeo s namazom i kada je došao do riječi: „Samo se Tebi klanjamo“, opet je bio pozvan: „Lažeš, nego ti robuješ svojoj odjeći!“ Pa je i odjeću podjelio kao sadaku osim onoga što je ostalo na njemu. Zatim je ponovo stao na namaz i kada je došao do riječi: „Samo se Tebi klanjamo“, bio je pozvan: „Sad si iskren! Ti se samo svome Rabbu klanjaš!“
U djelu Revneku’l-Medžâlis je zapisano da je jedan čovjek nekome posudio svoju vreću. Međutim, nije se mogao sjetiti kome ju je posudio. Pa kada je stao na namaz odmah se sjetio. Pošto je predao selam rekao je svome slugi da ode do tog i tog čovjeka i da od njega vrati vreću natrag. Sluga ga je upitao: „Kad si se sjetio?“ „Kad sam bio na namazu.“, odgovorio je. Sluga mu tada reče: „Moj gospodine, tražio si vreću, a ne Stvoritelja!“ Pa ga je vlasnik, zbog bereketa njegovog imana, pustio na slobodu.
Zato pametan čovjek treba ostaviti dunjaluk, a robovati Allahu. Treba razmišljati o onome što ga čeka i téžiti ahiretu. Kao što Uzvišeni Allah kaže: „Onome ko bude želio nagradu na onom svijetu – umnogostručit ćemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovom svijetu (tj. dunjalučka uživanja kao što su odjela, jela i pića) – dat ćemo mu je, ali mu na onom svijetu nema udjela.“ (eš-Šura, 20), zato što mu je iz srca isčupana ljubav prema ahiretu.
Zbog toga je Ebu Bekr es-Siddik, r.a., radi Vjerovjesnika, a.s., tajno podjelio 40.000 zlatnika, a i javno 40.000 zlatnika, tako da mu nije ništa ostalo.
Poslanik, a.s., se okretao od dunjalučkih prohtjeva, kao i članovi njegovog ehl-i bejta (porodice). Zbog toga se djevojačko rùho sejjide Fatime ez-Zehre, r.a., kada ju je Poslanik, a.s., udao za hazreti Aliju, sastojalo od uštavljene ovčije kožice i kožnog jastuka koji je bio ispunjen palminim vlaknima.
Semerkand br. 8
