Sintagma „fe hel mim muddekir?“ se u Kur'anu Časnome spominje samo u suri Kamer, i to šest puta. Ona se prevodi na sljedeće načine:
- „Pa ima li ikoga ko bi pouku primio?“
- „Ima li koga da je izvukao pouku?“
- „Postoji li iko da bi uzeo pouku?“
- „Zar nema nekoga ko bi želio od njega uzeti pouku?“
Od tih šest ajeta u kojima se navodi sintagma: „fe hel mim muddekir?“, četiri su potpuno, od riječi do riječi, ista: „A Mi smo Kur’an učinili dostupnim za pouku – pa ima li ikoga ko bi pouku primio?“
Mahmut Kısa je taj ajet u svome djelu „Kısa Açıklamalı Kur'an-ı Kerim Meali“ protumačio na sljedeći način:
„Zaista smo Mi ovaj Kur'an olakšanim učinili radi pouke, i da biste o njemu podrobno razmislili, pa pošto je tako, zar nema onoga koji će ga pročitati i uzeti pouku? Zar nije želja svakoga razumnog čovjeka da čita, razumijeva i da sprovodi u život Knjigu koja je ispunjena mudrošću i poučnim primjerima, a koja pokazuje put ka Džennetu, te da na taj način postigne spas i na ovome, a i na onome svijetu?“
Prema objašnjenjima Elmalılı Hamdija riječ „muddekir“ koja se spominje u tim ajetima je zapravo izvedenica od riječi „zikr“ (opomena), te isto kao i riječ „mutezekkir“ upućuje na osobu koja razmišlja i shvata. („Hak Dini Kur'an Dili“, tom VII, str. 349)
Poučna kazivanja
Naš Gospodar u suri „Kamer“ podrobno govori o pet različitih naroda koji su svoje poslanike u laž utjerivali i prema kojima su bili neposlušni, te su zbog toga i nevjerovanja svojega bili uništeni.
Te narode i njihovo uništenje spominje sljedećim redoslijedom:
- Uništavanje Nuhova, a.s., naroda (od devetog do šesnaestog ajeta)
- Uništenje Ada (od osamnaestoga do dvadeset i prvoga ajeta)
- Uništenje Semuda (od dvadeset i trećeg do trideset i prvog ajeta)
- Uništenje Lutova, a.s., naroda (od trideset i trećeg do trideset i devetog ajeta)
- Uništenje faraona i njegova naroda (od četrdeset i prvog do četrdeset i drugog ajeta)
Nakon spominjanja uništenja svakog od navedenih naroda, Uzvišeni Gospodar postavlja pitanje: „A Mi smo Kur’an učinili dostupnim za pouku – pa ima li ikoga ko bi pouku primio?“, čime poziva sve ljude na razmišljanje i uzimanje pouke. Odgovornost koja nam se ovdje nameće nije samo razmišljanje o događajima zbog kojih su uništeni narodi o kojima je riječ u navedenim kazivanjima, već i razmišljanje o svemu onome o čemu Kur'an kazuje da bi nas moglo odvesti u propast i uništiti, te uzimanje pouke.
Poziv na razmišljanje
Naš Gospodar u još nekim ajetima upozorava o nužnosti razmišljanja o istinama koje Kur'an Časni iznosi. Iako se u tim ajetima ne spominje riječ „muddekir“, navedimo ih, s obzirom na bitnost teme, kako bi bili povod za razmišljanje:
- „Tako vam Allah objašnjava dokaze da biste razmislili.“ (Bekara, 219, 266)
- „Allah vam tako objašnjava propise svoje da biste razmislili.“ (Bekara, 242; Nur, 61)
- „A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.“ (Nisa’, 82)
- „Ovo je Pravi put Gospodara tvog. A Mi objašnjavamo dokaze ljudima koji pouku primaju.“ (En'am, 126)
- „Ovo je obznana ljudima i da njome budu opomenuti i da znaju da je samo On jedan Bog, i da razumom obdareni prime pouku!“ (Ibrahim, 52)
- „Mi u ovom Kur’anu objašnjavamo da bi oni pouku izvukli, ali ih on sve više otuđuje.“ (Isra’, 41)
- „I eto tako, Mi Kur’an na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu opomene ponavljamo da bi se oni grijeha klonili ili da bi ih na poslušnost pobudio.“ (Taha, 113)
- „Objavljujemo suru i njezine propise činimo obaveznim! U njoj objavljujemo jasne dokaze da biste pouku primili.“ (Nur, 1)
- „A Mi objavljujemo sve riječ po riječ, da bi razmislili.“ (Kasas, 51)
- „Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.“ (Sad, 29)
- „Eto, tako Mi, podrobno, izlažemo dokaze Naše ljudima koji razmišljaju.“ (Rum, 28)
- „A Kur’an smo učinili lahkim, na jeziku tvome, da bi oni pouku primili.“ (Duhan, 58)
- „Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci!“ (Muhammed, 24)
- „Znajte da Allah daje život već mrtvoj zemlji! Mi vam objašnjavamo dokaze da biste razumjeli.“ (Hadid, 17)
Kao zaključak je potrebno podrobno razmisliti o sljedećem ajetu: „Kur’an je, zaista, čast tebi i narodu tvome; odgovaraćete vi.“ (Zuhruf, 44)
Ako ne bismo svoj život, riječi, djela i vjerovanja uskladili s onim što se navodu u Kur'anu, čak i ako vjerujemo u sve to, opet bismo potpadali pod one kojima se Uzvišeni Gospodar u Kur'anu obraća riječima: “A zar vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebao razmisliti imao vremena da razmisli, a bio vam je došao i onaj koji opominje? Zato iskusite patnju, nevjernicima nema pomoći!” (Fatir, 37)
