Naš Uzvišeni Gospodar u prijevodu trideset i petog ajeta sure Ma’ide veli: “O vjernici, Allaha se bojte i nastojte da Mu se umilite i na Putu Njegovu se borite da biste postigli što želite.”
Mufessiri su dio ajeta “nastojte da Mu se umilite” protumačili da se pod time podrazumijevaju sva djela koja čovjeku otvaraju put približavanja Allahu, dž.š. Robovi se, prvenstveno, Allahu, dž.š., približavaju imanom.
Zatim, posredstvom farz, vadžib ili nafila djela, povećavaju tu bliskost. Tako se farzovi, vadžibi, nafile i sve vrste udjeljivanja, ubrajaju u dobra djela koja približavaju Allahu, dž.š. Najočitiji dokaz da se udjeljivanje ubraja u djela koja robove približavaju Allahu, dž.š., jeste sljedeći ajet iz Kur’ana Časnog: “A ima beduina koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet i koji smatraju da je ono što daju put da se Allahu približe i da Poslanikove blagoslove zasluže. To im je, zaista, dobro djelo. Allah će ih, sigurno, milošću Svojom obasuti, jer Allah prašta i samilostan je.” (Tevba, 99)
Treba znati da se navedeni ajet ne odnosi samo na beduine, nego na sve muslimane, jer posebnost povoda objavljivanja nije zapreka tome da se propis smatra generalnim. Nesefi, rah., o citiranome ajetu veli: “Nema većeg dokaza koji govori o veličini i značaju sadake, te o tome da će Allah, dž.š., biti zadovoljan onima koji udjeljuju, od citiranoga ajeta.”
Postoje i drugi ajeti preko kojih shvatamo da je udjeljivanje jedan od načina kojima se približava Allahu, dž.š. Naprimjer, Allah, dž.š., kada govori o osobinama muttekija, mu’mina, mutevekkila, razumom obdarenih, među njima spominje i osobinu udjeljivanja.
U drugom i trećem ajetu sure Bekare stoji: “Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i namaz obavljali i udjeljivali dio od onoga što im Mi budemo davali.”
Također se u suri Al-i ‘Imran (ajeti od 15. do 17, i od 133. do 134) navodi da je udjeljivanje osobina onih koji su svjesni Uzvišenog Allaha. Isto tako se u Kur’anu Časnome ističe da je to i osobina onih koji istinski vjeruju i koji se oslanjaju na Allaha, dž.š. (Enfal, 2-3; Šura, 36-38); poslušnih i predanih robova (Hadž, 35); robova Milostivog (Furkan, 67).
Sagledajmo ajete sure Furkan (od 63. do 67): “A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: ‘Mir vama!’, i oni koji provode noći pred Gospodarom svojim na tlo padajući i stojeći; i oni koji govore: ‘Gospodaru naš, poštedi nas patnje u Džehennemu, jer je patnja u njemu, doista, propast neminovna, on je ružno prebivalište i boravište’; i oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine.” Kao što se može uočiti, jedna od osobina koja krasi robove Milostivoga jeste i umjereno udjeljivanje, nerasipanje, a niti škrtarenje.
Dobro ne ostaje zaboravljeno!
Uzvišeni Allah prema Svojoj apsolutnoj pravdi bilježi sva djela Svojih robova. Zekat, sadaka, trošenje na
Njegovome putu, pozajmljivanje, predstavljaju djela koja će nam, bez ikakva umanjenja, biti predočena na Sudnjemu danu. Allah, dž.š., poručuje: “Oni koji udjeljuju imanja svoja i noću i danju, tajno i javno, dobiće nagradu od Gospodara svoga; i ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.” (Bekara, 274)
Nijedno od naših djela neće pasti u zaborav, niti će biti propušteno njegovo bilježenje. Zbog toga ne bismo trebali nimalo sumnjati glede toga da ćemo u potpunosti biti nagrađeni, na Danu polaganja računa, za sva naša djela, jer Allah, dž.š., ispunjava Svoja obećanja. Naš Gospodar obećava: “Sve što na Allahovom putu potrošite naknađeno će vam biti, neće vam se nepravda učiniti.” (Enfal, 60)
Uzvišeni Allah u brojnim ajetima daje obećanje da će onima koji udjeljuju biti upriličene velike nagrade. U 274. ajetu sure Bekare se navodi da će velika nagrada biti za one koji budu udjeljivali na Njegovome 13 putu: “Oni koji udjeljuju imanja svoja i noću i danju, tajno i javno, dobiće nagradu od Gospodara svoga; i ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.” (Bekara, 274)
U sedmome ajetu sure Hadid stoji: “Vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i udjeljujte iz onoga što vam On stavlja na raspolaganje, jer one od vas koji budu vjerovali i udjeljivali čeka nagrada velika.”
Sljedeći ajet pokazuje koliko je udjeljivanje na Allahovom, dž.š., putu korisno djelo: “Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.” (Bekara, 261)
Uzvišeni Allah nam, u citiranome ajetu, navodi primjer kako bismo bolje mogli shvatiti vrijednost davanja i udjeljivanja. Primjer možemo razumjeti na sljedeći način. Naime, uzmimo jednog poljoprivrednika koji zasije jedno zrno u tlo. Nakon izvjesnog vremena to zrno iznikne i izrodi sedam klasova sa po stotinu zrna. To znači da je u konačnici to jedno zrno dalo sedam stotina zrna. Prema onome što se razumijeva iz ajeta, ako bismo udijelili jednu marku, onda to znači da ćemo na Sudnjem danu dobiti nagradu kao da smo potrošili sedam stotina maraka. Zamislimo kolika je, tek onda, nagrada za udijeljenih hiljadu maraka! Takva će osoba dobiti nagradu kao da je udijelila sedam stotina hiljada maraka!
Naposlijetku bismo željeli navesti ajet koji govori da je udjeljivanje na Allahovom, dž.š., putu trgovina koja ne može propasti: “Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i namaz obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu se nadati nagradi koja neće nestati.” (Fatir, 29)
Kako udjeljivati na Allahovome, dž.š., putu?
U sljedećim ajetima Uzvišeni Gospodar skreće pažnju na šta treba paziti prilikom udjeljivanja:
1. Udjeljivati treba samo zarad Allahova, dž.š., zadovoljstva. Onome ko udjeljuje na takav način Uzvišeni Allah će dati potpunu nagradu: “Ti nisi dužan
da ih na Pravi put izvedeš, Allah izvodi na Pravi put onoga koga On hoće. Imetak koji udijelite drugima u vašu je korist, ono što udijelite drugima neka bude samo Allahu za ljubav – a ono što od imetka udijelite drugima nadoknadiće vam se potpuno, neće vam biti učinjeno krivo.” (Bekara, 272)
2. Prilikom udjeljivanja ne treba niti rasipati, a niti škrtariti. Ne smijemo, dakle, dovoditi u teškoću sebe ili članove porodice koje smo dužni izdržavati, a niti škrtariti. Sljedeća dva ajeta daju nam smjernice glede navedenoga: “I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: ‘Višak!’ Eto, tako vam Allah objašnjava propise da biste razmislili.” (Bekara, 219); “I oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine.” (Furkan, 67)
3. Kada trošimo radi Allahova zadovoljstva, od onoga što smo stekli i od plodova koje smo ubrali, ne bismo trebali da udjeljujemo one pokvarene, nevaljale, ustajale, već one kvalitetne, svježe i zdrave. U suri Bekari, u 267. ajetu, nalazi se dostatan savjet na navedenu temu: “O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stječete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili – kada ni vi sami ne biste to primili, osim zatvorenih očiju. I znajte da Allah nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojan.”
4. Sadaku, zekat i druge vrste udjeljivanja možemo obaviti javno ili tajno, ali da to bude čisto od rijaluka (pretvaranje). No, udjeljivati tajno je mnogostruko bolje i vrjednije. Štaviše, to je način iskupljenja za određene počinjenje grijehe – kefaret. Allah, dž.š., veli: “Lijepo je kada javno dajete milostinju, ali je za vas bolje da je dajete siromasima kad niko ne vidi, i On će preći preko nekih vaših hrđavih postupaka. – A Allah dobro zna ono što radite.” (Bekara, 271)
5. Udjeljivanje na Allahovome putu, bilo tajno ili javno, može se obavljati danju i noću. Dokaz tome je sljedeći ajet: “Oni koji udjeljuju imanja svoja i noću i danju, tajno i javno, dobiće nagradu od Gospodara svoga; i ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.” (Bekara, 274)
Ajeti sure Bekare, 262., 263. i 264., sublimiraju posebnosti na koje treba obratiti pažnju prilikom udjeljivanja, a kako ono ne bi bilo uzaludno:
“One koji troše imetke svoje na Allahovu putu, a onda ono što potroše ne poprate prigovaranjem i uvredama, čeka nagrada u Gospodara njihova, – ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati. Lijepa riječ izvinjenje vrjedniji su od milostinje koju prati vrijeđanje. – A Allah nije ni o kome ovisan i blag je. O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet; oni su slični litici sa oskudnom zemljom kada se na nju sruči pljusak, pa je ogoli; oni neće dobiti nikakvu nagradu za ono što su uradili. – A onima koji neće da vjeruju Allah neće ukazati na pravi put.”
Prema citiranim ajetima, potrebno je obratiti pažnju na sljedeće, kako ono što je udijeljeno ne bi otišlo u propast:
Udijeljeno ne treba popratiti prigovaranjem i uvredama. U suprotnome, to se neće vrednovati na Ahiretu. Oni koji ne budu posjedovali nešto što bi mogli udijeliti, trebali bi one koji su zatražili od njih vratiti lijepim riječima.
Ako bismo neku osobu koja je zatražila neku materijalnu pomoć od nas odbili grubom riječju, onda bismo, pored toga što joj nismo izašli u susret, slomili njeno srce. Takvo što bi bilo upisano kao jedno od najprezrenijih djela koja smo počinili. Umjesto toga bismo se trebali potruditi da koristimo blage i prijatne riječi, pazeći da je ne rastužimo.
Kome se udjeljuje?
Uzvišeni je Allah u Kur’anu Časnome naveo kome treba udjeljivati. U 215. ajetu Bekare je kazao:
“Pitaju te kome će udjeljivati: Reci: ‘Imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima – namjernicima; a za dobro koje učinite Allah sigurno zna.’”
Na istu temu govori i sljedeći ajet: “I to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena da zarađuju, pa onaj koji nije u to upućen misli da su, zbog skromnosti, imućni; poznaćeš ih po izgledu njihovu, oni proseći ne dodijavaju ljudima. – A ono što
od imetka drugima date – Allah, sigurno, za to zna.” (Bekara, 273)
U šezdesetome ajetu sure Tevbe navode se kategorije primaoca zekata: “Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku-namjerniku.
Allah je odredio tako! – A Allah sve zna i mudar je.”
