Hudždžetu ‘l-Islam (dokaz islama), Imam Gazali, rah., je rekao:
Hvaliti nekoga u lice, u određenim situacijama je zabranjeno. U pohvali je šest opasnosti, četiri nanose štetu onome ko izriče pohvalu, a dvije onome kome je pohvala upućena. Opasnosti za onoga koji hvali su sljedeće:
- Pretjerivanje u hvaljenju koje navodi na izgovaranje neistine.
- Ponekad se u hvaljenje može umiješati i dvoličnost. Jer, onaj ko hvali, može kazati da voli osobu koju hvali, a da je ustvari i ne voli baš toliko. Moguće je da i sam ne vjeruje ni u jednu riječ hvale koju izriče. U tom slučaju on postaje dvoličnjak.
- Ponekad se osobine zbog kojih hvalimo određenu osobu, ne nalaze pri njoj. Zbog toga onaj ko hvali biva u opasnosti jer predstavlja dobrim nekoga ko kod Allaha, dž.š., možda nije takav. To biva uzrokom njegove propasti.
- Ponekad je osoba koju hvalimo zalim ili veliki grješnik i dopada joj se da bude hvaljena. Nije dozvoljeno hvaliti takve osobe. Jer, kada neko hvali velikog grješnika, Uzvišeni Allah se srdi na njega.
A kada je u pitanju osoba kojoj je pohvala upućena, njena šteta je u sljedećem:
- Kada čovjeka hvale drugi ljudi, u njemu se rađaju osjećaji samodopadnosti i oholosti. A to su osjećaji koji vode ka propasti.
- Kada čovjeka hvale po dobru, on se tome raduje i postepeno pada u gaflet (nemar). To se dešava jer on ustvari postaje zadovoljan svojim trenutnim stanjem i umanjuje svoj trud za Ahiret.
Ukoliko je iskazivanje pohvale čisto od navedenih šest opasnosti, onda nema nikakve smetnje u njemu. Štaviše, takva pohvala je često i preporučena. Jer, i Allahov Poslanik, s.a.v.s., je hvalio plemenite ashabe, r.anhum.
(Imam Gazali, Suština Pravog puta)
Tri aspekta tefekkura (promišljanje)
Jedan od velikih sufija, Šejh-Ebu Ali er-Ruzberi, k.s., je rekao:
Postoje tri aspekta tefekkura, a to su sljedeći:
- Tefekkur o dokazima Allahovog, dž.š., postojanja. Ko god čini takav tefekkur, kod njega se rađa ljubav.
- Tefekkur o obećanjima Uzvišenog Allaha. Ko čini takav tefekkur, kod njega se rađa želja za činjenjem ibadeta.
- Tefekkur o upozorenjima Uzvišenog Hakka po pitanju kazne za učinjene grijehe. Ko čini takav tefekkur, kod njega se rađa osjećaj stida.
(Abdulmedžid Hani, Hadaiku ‘l-verdijje)
Onaj ko krade od namaza
Od Hasana el-Basrija, rah., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u jednom časnom hadisu rekao:
„Hoćete li da vam kažem ko je najgori kradljivac?“ Ashabi, r.anhum, rekoše:
„Da, reci nam, o Allahov Poslaniče.“
Allahov Poslanik, s.a.v.s., zatim reče:
„To je onaj ko krade od namaza.“
A Kada su ga upitali kako to osoba može krasti od namaza, rekao je:
„Tako što ne izvršava kako treba ruku’ i sedždu u namazu (ne pazi na tadil-i erkan).“
(Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 5/310)
Od nemara do budnosti
Pir rifaijskog tarikata, Ahmed er-Rifai, k.s., je rekao:
„O sine! U govoru i poslovima, kloni se onoga što te se ne tiče. Očisti se od nemara i uđi na kapiju budnosti. Budi ponizan i slomljena srca. Prođi se samodopadnosti i samohvale.
Sine moj! Čuvaj se zavisti! Jer, zavist je majka svih grijeha. I sam šejtan koji je pozavidio Ademu, a.s., osjetio je kibur (oholost) i zbog toga mu nije učinio sedždu. Povrh toga zakleo se i slagao njega i hazreti Havvu riječima: ‘Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!‘ (A'raf, 21) Zbog toga je protjeran iz Allahove, dž.š., milosti.
Izgovranje neistine, samodopadnost i zavist bivaju uzrokom da rob bude protjeran sa kapije Uzvišenog Gospodara. Ne dozvoli da se tvoj nefs navikne na te loše osobine. Usmjeri se svim svojim bićem ka Allahu, dž.š. Znaj da ćeš jednog dana zasigurno umrijeti. Ukoliko budeš svjestan toga, onda se nećeš uznositi. I opet, znaj da ćeš biti pitan za sve što si činio. Ukoliko budeš toga svjestan, nećeš izgovarati neistinu.
Skrivaj tuđe sramote onako kako sakrivaš i svoja loša djela. Onako kako se odnosiš prema drugima, tako će se i drugi odnositi prema tebi. Ako ti imaš oči i nešto vidiš, pa vide i drugi tebe. Ne govori ljudima ružne riječi, i oni imaju jezik. Nemoj očekivati da ljudi ne pričaju o tebi, dok ti stalno govoriš o njima.
Gledaj samo u vlastite nedostatke. Svakog trenutka preispituj svoj nefs i ne budi zauzet njegovim prohtjevima. Često traži oprosta od Uzvišenog Allaha.“
(Ahmed er-Rifai, Burhanu ‘l-muejjed)
