Uzvišeni Gospodar u našoj Časnoj Knjizi kaže: „I onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se očuvaju lakomosti, oni će, sigurno, uspjeti.“ (Hašr, 9)
Navedeni časni ajet objavljen je povodom muhabeta i bratstva koje su pokazali muhadžiri i ensarije, generacija koja predstavlja uzor u našoj vjeri ljubavi i bratstva.
U blistavoj vjeri islamu bratstvo se u potpunosti zasniva na imanu. Biti brat ili sestra nekome, znači biti mu prijatelj i odani dost. A to znači pokazati mu to svojim djelima, voljeti ga, poštovati, vjerovati mu, pomagati mu i suosjećati sa njim. Bez toga, tvrdnja o prijateljstvu nema nikakvog značaja. Prijateljstvo određeno mjerilima naše vjere, uz sve svoje karakteristike, opisano je upravo kroz sadržinu Časnog Kur'ana.
Najljepši primjer prijateljstva u vjeri, pokazali su plemeniti ashabi, r.anhum, predvođeni Ponosom svjetova, Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. Najljepši primjer istinskog bratstva jeste odnos između muhadžira i ensarija. Ensarije iz Medine, pridavali su svojoj braći muhadžirima iz Mekke veću vrijednost nego sebi i nisu ih ni po kojem pitanju ostavili same niti bez pomoći.
Bratstvo muhadžira i ensarija, kao i odnosi među svim plemenitim ashabima, r.anhum, i dobrim generacijma nakon njih, pokazuju nam kako se manifestovao islamski ahlak. Dakle, islamsko bratstvo je istovremeno najutjecajniji način širenja islamskog ahlaka.
Suština islamskog bratstva jeste, kao što je to i rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: „Voljeti radi Allaha i mrziti radi Allaha.“ Mržnja radi Allaha, dž.š., ne podrazumijeva mržnju prema osobi, već prema lošim djelima. To je ono što naši učenjaci naročito naglašavaju. Samo na taj način moguće je pomoći nekome da se popravi, te nakon što se popravi, uspostaviti ljubav sa njim.
U fikhskim knjigama, u djelima o islamskom ahlaku i u sohbetima tesavvufskih velikana, objašnjeni su edeb i mjerila islamskog bratstva. Taj edeb i mjerila preuzeti su iz časnih ajeta i hadisa. No, ponovimo još jednom da je temelj svih tih mjerila ljubav i mržnja u ime Allaha, dž.š.
Kako se prenosi u izvorima, na Sudnjem danu će dva čovjeka biti izvedena da polažu račun pa će obojica zaslužiti kaznu. A na ovome svijetu su bili prijatelji. Nakon što bude naređeno da obojica budu kažnjeni i kada ih meleki krenu voditi u Džehennem, jedan od njih će reći:
„Gospodaru moj, mi smo na dunjaluku bili prijatelji. A sada smo obojica zaslužili kaznu. Budući da su Tvoja naredba i presuda nepromjenjive, Ti prebaci grijehe moga prijatelja na mene, pa da ja budem kažnjen za njega, a neka on uđe u Džennet.“
Uzvišeni Gospodar će na to reći:
„Ti u tako bespomoćnom stanju pokazuješ takvu velikodušnost. A ono što priliči Mojoj plemenitosti jeste da vam obojici oprostim.“
O koristi koju prijateljstvo radi Allaha, dž.š., donosi na Ahiretu, Ponos svijeta, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
„Ko na dunjaluku radi Allahovog, dž.š., zadovoljstva zavoli prijatelja, Uzvišeni Allah će mu sagraditi dvorac u Džennetu.“ (Ibn Ebi Šejbe, Musannef, br. 34759)
Jedan od adaba prijateljstva jeste i pobliže poznavanje prijatelja. Hazreti Omer, r.a., je jedne prilike u mesdžidu razgledao lijevo-desno, pa ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao za razlog, a on je odgovorio: „Imam jednog prijatelja, njega tražim.“
Naime, Omer, r.a., se s tim čovjekom već neko vrijeme družio, ali ga nije upitao za ime. Kada ga je na koncu ugledao, krenuo je prema njemu, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu tada reče:
„Kada osjetiš ljubav prema nekome, upitaj ga za ime i ime njegova oca, saznaj gdje mu se nalazi kuća. Ukoliko se razboli, obiđi ga, kada ima posla, pomozi mu.“
Također, od adaba prijateljstva je i to da čovjek iskaže ljubav koju osjeća prema svome prijatelju. Prenosi se da je jedan ashab prišao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: „O Allahov Poslaniče, ja volim tu i tu osobu.“ Allahov Poslanik, s.a.v.s., ga je upitao: „Da li si mu to obznanio?“ Ashab odgovori da nije, na što mu Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: „Reci mu da ga voliš.“ Nakon toga, ashab je otišao do svoga prijatelja i rekao mu da ga voli, a on mu je odgovorio: „I ja tebe volim isto tako.“ Obojica plemenitih ashaba dođoše kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., i ispričaše mu o tome. Na to im Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče:
„Svako od vas će biti proživljen sa svojim prijateljem i sa onim što je pripremio za Ahiret.“
Još jedan od adaba prijateljstva jeste posjećivanje prijatelja. Što više čovjek posjećuje svoga prijatelja, a da ga pri tome ne uznemirava, to zadobiva veće sevape. Naši učenjaci su kazali da posjete trebaju da se realizuju u skladu sa Allahovim, dž.š., zadovoljstvom i uz nadu da ćemo time zadobiti nagradu. Od adaba posjete prijatelju jeste oblačenje lijepe odjeće stavljanje mirisa.
Prilikom posjete prijatelja domaćin treba pohizmetiti svome prijatelju koji mu je došao, te ga lijepo ugostiti, ne izlažući se pri tome prevelikom trošku.
Ugošćavanje gosta jeste jedno od veoma pohvalnih djela u okviru naše vjere i u njemu su skrivene mnoge mudrosti. Mnoge ljepote i bereket se kriju u ugošćavanju i čašćenju gosta, bilo da za to postoji potreba ili ne.
Adab prijateljstva jeste i prihvatanje onoga čime nas prijatelj počasti. Tu počast treba smatrati lijepom i vrijednom. S druge strane, onaj ko časti ne treba veličati ono čime je počastio prijatelja, niti mu kasnije prigovarati na tome.
Jedan od bitnih adaba prijateljstva je i odanost. Odan prijatelj nikada neće povjerovati u ružnu vijest koju čuje o svome prijatelju, a da je prethodno ne istraži. Prijatelj uvijek treba imati husnuzan (lijepo mišljenje) o svome prijatelju. Uz to, ključno je da ne istražuje njegove mahane i da pokrije one koje mu budu otkrivene.
Nesumnjivo, ljepote se množe uz prijateljstvo. Lijep ahlak se usvaja uz prijatelja. Muršidi su uvijek preporučivali svojim muridima da prijateljuju sa dobrim ljudima te da paze kako se nikada ne bi izgubio muhabet među sufijama. Velikani su čak pisali djela o tome.
Kao što postoje edebi na koje trebamo paziti dok su nam prijatelji živi, tako postoje i edebi na koje trebamo paziti nakon njihovog preseljenja. Naši stari su kazali: „Bolja je mala odanost koju čovjek pokaže spram svoga prijatelja nakon njegovog preseljenja, nego velika odanost koju pokaže za njegova života.“ Od lijepog ahlaka vjernika jeste i to da se raspituje za porodicu i djecu svoga prijatelja koji je preselio, te da im pomogne u ispunjavanju njihovih potreba.
Kako se prenosi, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je ukazivao čast jednoj starici u Medini-i Munevveri. Kada su ga upitali za razlog, odgovorio je: „Ova žena je u Mekki dolazila u posjetu Hatidži. A dobročinstvo prema starijima je dio vjere.“
Neka nas Uzvišeni Gospodar učini od robova koji kao odraz imana iskazuju ljubav prema svojim prijateljima i koji su im odani. Neka naše živote obaspe bereketom islamskog bratstva i prijateljstva. Neka našim potomcima podari lijep ahlak.
Sa Allahovom, dž.š., podrškom i pomoći…
