U današnje vrijeme kada je uveliko zastupljena tvrdnja da se u Džennet može ući bez činjenja dobrih djela, kada se izgubila ravnoteža između nade i straha, važno je napomenuti i podsjetiti na neraskidivu vezu između poštivanja vjerskih propisa i konačnog ishoda na Ahiretu. Navest ćemo samo neke od stotina hadisa koji govore o pomenutoj temi.
Džabir b. Abdullah, r.a., prenosi:
„Neki čovjek je upitao Allahova Poslanika, s.a.v.s.: ‘Ukoliko budem obavljao farz-namaze, ukoliko budem postio, ukoliko budem halal smtarao halalom a haram haramom i tome ništa ne budem pridodavao, da li ću ući u Džennet?’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu je odgovorio: ‘Da!’.“ (Muslim, Iman, 16; Ahmed, el-Musned, 3/316, 348; Ebu Ja'la, el-Musned, br. 1940, 2295)
Prihvatanje halala halalom i harama haramom
Neki alimi su, tumačeći navedeni hadis, kazali da riječi „ukoliko halal budem smatrao halalom“, znače da je rob obavezan vjerovati da je ono što je okarakterisano kao halal, uistinu halal; a riječi „haram smatrao haramom“ znače da je pored vjerovanja potrebno i kloniti se onoga što je zabranjeno. Iz toga možemo zaključiti da prihvatanje halala istovremeno znači i činjenje onog što je halal, odnosno dozvoljeno.
Pojam halal odnosi se na sve ono što nije zabranjeno. Prema tome i svaki farz (stroga obaveza), mustehab (pohvaljeno) i mubah (ono što nije naređeno niti je zabranjeno), spadaju u domen halala.
Dakle, pod halalom se podrazumijeva djelovanje u okviru kruga dozvoljenog, činjenje onog što nije zabranjeno, neprelaženje granica dozvoljenog i izbjegavanje zabranjenog.
„Neki od sljedbenika Knjige čitaju je onako kako je objavljena; oni u nju vjeruju.“ (Bekara, 121)
Ibn Mes'ud, r.a., i Ibn Abbas, r.a., kao i određeni alimi iz generacije selef-i saliha, u ajetu navedeni izraz „čitaju je onako kako je objavljena“ tumače na sljedeći način: „Oni halal prihvataju kao halal, a haram kao haram. Oni ne mijenjaju mjesta tome dvome.“ (Taberi, Džamiu ‘l-Bejan, br. 1883 i 1884; Hakim, el-Mustedrek, 2/266)
Uzvišeni Allah, u časnom ajetu kaže: „O vjernici, ne uskraćujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, samo ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji pretjeruju. I jedite ono što vam Allah daje, što je dozvoljeno i lijepo; i bojte se Allaha, u Kojeg vjerujete.“ (Ma'ide, 87-88)
Navedeni ajet odnosi se na grupu ljudi koji su se povukli od ljudi i živjeli u isposništvu, ostavivši mnoge dozvoljene ovosvjetske blagodati. Štaviše, neki od njih su su se zakleli na to ili su neku dozvoljenu hranu sebi smatrali zabranjenom. Ustvari, oni nisu doista smatrali haramom tu hranu, već su sami sebi onemogućili njeno konzumiranje. Neki od njih su to učinili, a da se nisu zakleli niti da su takvu hranu smatrali zabranjenom.
I u jednom i u drugom slučaju oni su te stvari sebi učinili haramom (uskratili su ih sebi), iako je to bilo s ciljem obuzdavanja nefsa i njegovih prohtijeva.
Kod nas se, kada neko ne preza od činjenja harama, kaže: „Taj ne zna niti za halal niti za haram.“ Dakle, čak i ako takva osoba vjeruje da su djela koja čini haram, ona svojim postupcima pokazuje da ih ustvari smatra halalom.
Izvršavanje farzova i izbjegavanje harama
Časni hadis o kojem govorimo i koji smo naveli na početku ukazuje na sljedeće:
Ukoliko vjernik izvršava farzove i kloni se harama, ući će u Džennet. Hadisi sličnog značenja dostigli su stepen „tevatur“ ili njemu blizak stepen.
(Tevatur je termin koji označava hadise koji su preneseni od velikog broja vjerodostojnih prenosilaca zbog čega je nemoguće da su lažni.)
Nesai, Ibn Hibban i Hakim bilježe predanje koje Ebu Hurejre i Ebu Seid, r.anhum., prenose od Allahova Poslanika, s.a.v.s.:
„Onome ko klanja pet dnevnih namaza, ko posti mjesec ramazan, ko daje zekat i ko se kloni sedam velikih grijeha, otvorit će se sve džennetske kapije i on će ući na kapiju na koju želi.“
Nakon tih riječi, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je proučio ajet:
„Ako se budete klonili velikih grijeha, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvešćemo vas u divno mjesto.“ (Nisa’, 31) (Nesai, Zekat, 1; Ibn Huzejme, es-Sahih, br. 315; Ibn Hibban, es-Sahih, br. 1748; Hakim, el-Mustedrek, 1/316; Bejheki, es-Sunenu ‘l-Kubra, 10/187)
Imam Ahmed i Nesai, prenose od Ebu Ejjuba el-Ensarija, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
„Ko bude činio ibadet Allahu, dž.š., ne pripisujući Mu sudruga, ko bude klanjao namaz, davao zekat, postio mjesec ramazan i klonio se velikih grijeha, za njega je Džennet.“ (Nesai, Tahrimu ‘d-Demm, 3; Ahmed, el-Musned, 5/413)
U Musnedu se od Ibn Abbasa, r.a., prenosi sljedeća predaja: „Kao predstavnik svoga plemena, Dimam b. Saleb, došao je kod Allahova Poslanika, s.a.v.s. Allahov Poslanik, s.a.v.s., objasnio mu je kako se klanja pet dnevnih namaza, kako se izvršavaju obaveze posta, zekata, hadždža, te sve šerijatske propise. Kada je završio, Dimam reče:
‘Ja svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik. Ispunjavat ću farzove i bježat ću od onoga što si mi zabranio. Tome neću ništa pridodati niti ću išta oduzeti.’
Nakon toga, Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče:
‘Ukoliko održi datu riječ, ući će u Džennet.’ (Ebu Davud, Salat, 23; Ahmed, el-Musned, 1/250, 264; Darimi, es-Sunen, 1/165-167; Taberani, el-Kebir, br. 8149; Ibn Ishak, es-Sire, 4/219-220)
Taberani je taj hadis prenio u drugačijoj verziji. U toj predaji dodato je još i sljedeće: „’…Ja i oni koji me slijede zasigurno ćemo tako postupati.’ Nakon toga, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ‘Ukoliko održi datu riječ zasigurno će ući u Džennet.’“ (Darimi, es-Sunen, 1/165; Taberani, el-Kebir, br. 8151, 8152)
Imam Buhari, rah., u svom Sahihu, od Ebu Ejuba, r.a., hadis prenosi u sljedećoj verziji: „Neki čovjek je došao kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., i rekao: ‘Reci mi za djelo koje će me uvesti u Džennet.’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu reče: ‘Čini ibadet Allahu, dž.š., ne pridružujući Mu sudruga, klanjaj namaz, daji zekat i održavaj rodbinske veze.'“
Isti hadis prenosi i Muslim. U njegovom rivajetu stoji da je čovjek rekao: „Ukaži mi na djelo koje će me približiti Džennetu i udaljiti od Džehennema.“
U jednoj drugoj verziji koju prenosi Muslim, stoji sljedeće:
„Kada se čovjek okrenuo i otišao, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ‘Ukoliko bude prigrlio ono što mu je naređeno, ući će u Džennet.’“ (Buhari, br. 1396, 5982; Muslim, Iman, 14; Ahmed, el-Musned, 5/417, 418; Ibn Hibban, es-Sahih, br. 3245, 3246)
Šta trebamo učiniti?
U Buharijevom i Muslimovom Sahihu navodi se sljedeća predaja od Talhe b. Ubejdullaha, r.a.:
„Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., je došao beduin neuredna izgleda i rekao: ‘O Allahov Poslaniče, koliko namaza je meni Uzvišeni Allah učinio obaveznim?’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori: ‘Naredio ti je pet dnevnih namaza… Ako još dobrovoljno budeš klanjao, to je drugo.’ Čovjek onda reče: ‘Koliko posta mi Allah, dž.š., naređuje?’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori: ‘Naređuje ti post mjeseca ramazana… Ali ako još budeš dobrovoljno postio, to je drugo.’ Čovjek zatim upita: ‘Reci mi koliko zekata mi je Allah, dž.š., naredio da dajem?’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu objasni šerijatske propise vezane za zekat. Nakon toga čovjek reče: ‘Kunem se Allahom Koji te je počastio Istinom, da tome neću ništa pridodati niti oduzeti išta od onoga što mi je naređeno.’ Na te čovjekove riječi, Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Ako je rekao istinu, spasio se (ili: ako je rekao istinu ušao je u Džennet)’“ (Buhari, br. 46; Muslim, Iman, br. 11; Ibn Hibban, es-Sahih, br. 1724)
Isti hadis, prenosi se uz sljedeći dodatak, od Enesa, r.a., u Muslimovom Sahihu: „Ukoliko imaš snage za to, posjetiti Bejtullah (obaviti hadždž)…“
Rekavši da će obavljati farz-namaze, davati zekat, postiti mjesec ramazan i obaviti hadždž te da tome neće ništa pridodati, čovjek je mislio na to da neće obavljati ništa sem onog čime ga je islam obavezao.
U navedenom časnom hadisu nije spomenuto izbjegavanje harama jer suštinska želja pitaoca bila je da sazna koje će ga djelo uvesti u Džennet.
Tirmizi prenosi od Ebu Umame, r.a.:
„Čuo sam da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na oproštajnom hadždžu rekao:
‘O ljudi, bojte se Allaha! Klanjajte pet dnevnih namaza, postite mjesec ramazan, udjelujte zekat od svojih imetaka i budite pokorni vašim vođama, pa ćete ući u Džennet vašeg Gospodara.“ (Tirmizi, Salat, br. 616; Ahmed, el-Musned, 5/251; Taberani, el-Kebir, br. 7617, 7664, 7676, 7677; Hakim, el-Mustedrek, 1/9; Ibn Hibban, es-Sahih, br. 4563)
Imam Ahmed, od Ibnu ‘l-Muntefika, r.a., prenosi:
„Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio na Arefatu, prišao sam mu i rekao:
‘Pitat ću te dvije stvari: Šta će me spasiti od Džehennema i šta će mi omogućiti da uđem u Džennet?’
Allahov Poslanik, s.a.v.s., mi odgovori:
‘Mogao si me pitati nešto kraće, međutim, uistinu si pitao nešto veliko i opširno. Budući da je tako dobro zapamti: Čini ibadet Allahu, dž.š., ne pripisujući Mu sudruga, klanjaj farz-namaze, daji obavezni zekat, posti mjesec ramazan, ako ti se svidi kako se ljudi prema tebi odnose i ti se prema njima tako odnosi, a ako ti se ne svidi kako se prema tebi odnose, ti se kloni takvog ponašanja.“ (Ahmed, el-Musned, 3/472; 6/383, 384; Taberani, el-Kebir, 19/473, 5478; Abdullah b. Ahmed, Zevaidu ‘l-Musned, 4/86-87)
Isti hadis, prenosi Imam Ahmed, rah., na sljedeći način:
„Boj se Allaha, ne pridružuj Mu sudruga, obavljaj namaz, daji zekat, obavi hadždž, posti mjesec ramazan i tome ništa ne pridodaji.“
Postoje i mnogi drugi hadisi koji govore o tome da je ulazak u Džennet uslovljen obavljanjem namaza i činjenjem drugih dobrih djela. Jedan od njih glasi:
„Allahov Poslanik, s.a.v.s., mi je naredio da svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i poslanik, da obavljam namaz, dajem zekat, da obavim dužnost hadždža, da postim mjesec ramazan i da se borim na Allahovom putu. Ja sam na to rekao:
‘O Allahov Poslaniče! Tako mi Allaha ja nemam snage za ovo dvoje: borba na Allahovom putu i zekat…
Nakon tih mojih riječi, Allahov Poslanik, s.a.v.s., podiže ruku i reče:
‘Ako nema džihada i nema zekata, kako ćeš ući u Džennet?’
Ja na to rekoh:
‘O Allahov Poslaniče, tebi dajem prisegu.’
Tako dadoh prisegu da ću ispuniti sve što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao.“ (Ahmed, el-Musned, 5/224; Taberani, el-Kebir, br. 1233; Hejsemi, ez-Zevaid, br. 118)
Prema tom hadisu, ukoliko se ne ispune dva uslova, džihad i zekat, onda ostali uslovi nisu dovoljni za ulazak u Džennet.
Prepreke za ulazak u Džennet
Pored djelā koja vode u Džennet, postoje i određeni veliki grijesi, na čelu sa širkom (pridruživanje ortaka Allahu, dž.š.), koji su prepreka ulasku u Džennet. Navest ćemo hadis koji govori o tome:
Imam Ahmed prenosi od Amra b. Murre el-Džuheni, r.a., hadis koji ukazuje na prethodno rečeno:
„Neki čovjek je došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao:
‘O Allahov Poslaniče! Posvjedočio sam da nema drugog boga osim Allaha i da si ti Njegov poslanik. Klanjam pet dnevnih namaza, dajem zekat, postim mjesec ramazan, šta ću dobiti zauzvrat?’
Allahov Poslanik, s.a.v.s., na to reče:
‘Ko umre u takvom stanju, a da nije bio nepokoran roditeljima, na Sudnjem danu će biti uz vjerovjesnike, siddike i šehide, onako kako su dva prsta jedan do drugoga.“ (Ahmed, el-Musned, 4/231; Ibn Kesir, Tefsiru Kur'ani ‘l-Azim, 2/311; Bezzar, el-Musned, br. 25; Ibn Hibban, es-Sahih, br. 3438)
„Neće ući u Džennet onaj ko raskida rodbinske veze.“ (Buhari, br. 5984; Muslim, br. 2556; Ebu Davud, br. 1696; Tirmizi, br. 1909; Ahmed, el-Musned, 4/80, 84; Ibn Hibban, es-Sahih, br. 454)
„Neće ući u Džennet onaj ko ima trun kibura (oholost, nadmenost, uobraženost) u svome srcu.“ (Muslim, br. 91; Ebu Davud, br. 4091; Tirmizi, br. 1998; Ibn Madždže, br. 59, 4173; Ahmed, el-Musned, 1/399, 412, 416, 451, 2/164; Ibn Hibban, es-Sahihu, br. 224, 5466, 5680; Ibn Ebi Šejbe, el-Musannef, br. 26580)
„Nećete ući u Džennet dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se ne budete međusobno voljeli.“ (Buhari, br. 980; Muslim, br. 54; Ebu Davud, br. 5193; Tirmizi, br. 2688; Ibn Madždže, br. 68, 3692; Ahmed, el-Musned, 2/391, 442, 447, 495, 477, 512; Ibn Ebi Šejbe, el-Musannef, br. 25742)
U još jednom časnom hadisu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., skreće pažnju na sljedeće:
„Kada budu prelazili preko Sirat-ćuprije, mu'mini će biti zadržani sve dok ne vrate hak onima kojima su na dunjaluku učinili nepravdu.“ (Buhari, br. 2440)
Sve nabrojano i još mnoga loša stanja i loša djela jesu prepreke za ulazak u Džennet. Kako bismo postigli lijep kraj ključno je da dostojno izvršavamo naredbe Uzvišenog Allaha i da se klonimo zabranjenih radnji i stanja. Šta je naređeno, a šta zabranjeno, određeno je vjerskim propisima, a ti propisi se nalaze prije svega u knjigama akaida, fikha i ahlaka.
Časopis Semerkand, br. 109, Hadis
