“Rizaluk” (zadovoljstvo) je pojam koji u tesavvufu ima veliku važnost i predstavlja suštinu lijepog ahlaka. Leksičko značenje tog termina jeste: biti zadovoljan, voljeti i ne prigovarati. Hakikatska dimenzija zadovoljstva odražava se u tome da rob biva u svakom stanju zadovoljan Uzvišenim Allahom. Naš Poslanik, s.a.v.s., u jednoj dovi tražio je ovakvu vrstu zadovoljstva:
“Allahu moj! Molim Te da mi podariš zadovoljstvo Tvojom odredbom i Tvojim određenjem.”
U Časnom Kur’anu, Uzvišeni Allah kaže: “Njih nagrada u Gospodara njihova čeka; edenski vrtovi kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno i zauvijek boraviti; Allah će biti njima zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni. To će biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga.” (El-Bejjine, 8)
Tumačeći gorenavedeni ajet, imam mufesira, Fahruddin er-Razi, rah., kaže: “Znaj da se čovjek sastoji od tijela i ruha. Džennet koji je opisan u Časnom Kur’anu je Džennet za tijelo. A Džennet ruha jeste zadovoljstvo Uzvišenog Gospodara.” Haris el-Muhasibi, k.s., zadovoljstvo opisuje kao stanje u kojem je rob zadovoljan Allahovom, dž.š., odredbom i ne prigovara na nju. Zunnun Misri, k.s., također objašnjava pojam zadovoljstva kazavši da je to stanje u kojem je srce mirno i ne prigovara na manifestaciju kadera (sudbine) kroz za njega teške situacije.
Zajednički zaključak iz obje definicije jeste to da zadovoljstvo znači smireno i Uzvišenim Allahom zadovoljno srce, u svakom stanju koje roba zadesi, jer istinsko robovanje manifestuje se onda kada je rob zadovoljan svakim stanjem u koje zapadne, znajući da je ono realizacija Allahovog, dž.š., određenja. Vezano za to, trebamo obratiti pažnju na sljedeći detalj: zadovoljstvo odredbom ne znači ostati indolentan i ne poduzimati ništa spram bolesti, neimaštine, zuluma i ostalih vrsta negativnosti.
Naprotiv, Šerijat nam naređuje da u svakoj situaciji učinimo ono što se od nas traži. Dakle, kada smo bolesni dužni smo da se liječimo, također dužni smo da se borimo za našu opskrbu te da štitimo svoju čast naspram zuluma… Prema opisu sufija, rizaluk je djelo srca i ne znači napuštanje dužnosti i obaveza. Zadovoljstvo je očuvanje istikameta i povjerenja u Allaha, dž.š., uprkos usponima i padovima prolaznog ovosvjetskog života. Hakikatska dimenzija rizaluka jeste u neizražavanju tuge zbog događaja koji nas zadese i prođu, nezapadanju u stanje beznadežnosti, i bivanju uvijek u stanju zadovoljstva Uzvišenim Allahom.
Ukoliko vjernik, kada ga zadesi nevolja, pokaže strpljenje i ukoliko se u njegovom srcu ne pojavi prigovor, onda se za takvog može reći da je u stanju rizaluka. Sirri es-Sekati, k.s., pripovijeda sljedeće: “Jedan mladić, lijepoga lica stao je kraj mene i upitao me: ‘Može li rob znati da li je Uzvišeni Allah zadovoljan njime?’ Ja mu na to odgovorih: ‘Ne, ne može znati’. Mladić mi zatim reče: ‘Da, može znati.’ Ja ga upitah kako može znati, a on mi odgovori: ‘Ukoliko me Uzvišeni Allah učini uspješnim u onome čime je On zadovoljan, a drži me daleko od onoga što je ružno i što izaziva Njegovu srdžbu, ja tada znam da je On Uzvišeni zadovoljan sa mnom.’” Postoje dvije strane zadovoljstva: zadovoljstvo Uzvišenog Allaha robom i zadovoljstvo roba Gospodarom…
Ragib el-Isfahani, rah., to objašnjava na sljedeći način: “Robovo zadovoljstvo Allahom, dž.š., održava se kroz zadovoljstvo onim što je On Uzvišeni odredio da ga zadesi i neiskazivanjem negodovanja radi toga. A Allahovo, dž.š., zadovoljstvo robom odražava se kroz robovo pokoravanje Njegovim naredbama i bježanje od svega što je On Uzvišeni zabranio.” Dvije strane zadovoljstva, Hudžviri, k.s., objašnjava riječima: “Hakikat zadovoljstva Uzvišenog Allaha jeste u Njegovom htijenju da Njegov rob zadobije sevape, nimete, keramete i duhovne počasti. A hakikat robovog zadovoljstva jeste u ispunjavanju Njegovih naredbi i pokoravanju Njegovim odredbama. Allahovo, dž.š., zadovoljstvo je preče od robovog zadovoljstva jer sve dok Uzvišeni Gospodar ne pruži Svoju podršku robu i ne učini ga uspješnim, rob se ne može pokoriti Njegovim naredbama. Stoga, robovo zadovoljstvo je uvjetovano zadovoljstvom Uzvišenoga Gospodara.”
Putem rizaluka, rob se spašava svih dertova (tegoba) i biva oslobođen nefsanskih okova. Rob koji postigne takvo zadovoljstvo, svjestan je da sve što mu se dešava dolazi od Uzvišenog Gospodara i zbog toga ne osjeća više brigu niti tugu. On srcem biva teslim (predan) odredbi Uzvišenog Allaha, i njegovo srce zahavaljujući tome pronalazi smiraj.
Ukratko, rizaluk oslobađa roba od derta i tuge te čini njegovo srce zadovoljnim, brišući iz njega sve druge ljubavi i veze, osim ljubavi prema Allahu, dž.š. Posredstvom rizaluka osoba dolazi u stanje istinskog robovanja. U svome djelu “Raskrivanje velova”, Hudžviri, k.s., prenosi da je Musa, a.s., rekao: “Allahu moj, pokaži mi djelo kojim ću postići Tvoje zadovoljstvo.” Uzvišeni Allah mu je odgovorio: “O Musa, ti nisi u stanju to učiniti!” Musa, a.s., pade na sedždu i poče da moli. Nakon toga, dođe mu objava od Uzvišenog Hakka: “O Musa! Moje zadovoljstvo tobom je u tome da ti budeš zadovoljan Mojom odredbom.”
Časopis Semerkand, br. 103, Riznica mudrosti
